Boris Lalovac / Snimio DAVOR KOVAČEVIĆ
Teško je u Europi naći zemlju u kojoj se ljeti broj stanovnika tako naglo poveća kao u Hrvatskoj, u kojoj je udio turizma u gospodarstvu natprosječno visok. To je golem pritisak ne samo na cijene hrane nego i cijene prijevoza, struje, vode i ostalog, jer turistima treba osigurati uslugu s pet zvjezdica, ono što su platili. Ljeto će nekako proći, ali bojim se da će jesen u Hrvatskoj biti jedna od najizazovnijih u protekla tri desetljeća
povezane vijesti
Gorivo stalno poskupljuje, ali Vlada ima sve manji manevarski prostor za ograničavanje cijena.
Boris Lalovac, saborski zastupnik SDP-a i potpredsjednik Odbora za financije Hrvatskog sabora, smatra da više cijene energenata postaju naša sudbina te da će mijenjati naše navike i ponašanje.
– Politička odluka Europske komisije o uvođenju embarga na rusku naftu otvara dugoročne promjene u opskrbi naftnim derivatima na europskom tržištu. Europa je velik potrošač naftnih derivata, ali njezina nalazišta su u drugim dijelovima svijeta, u Aziji, Rusiji, Latinskoj Americi. Tu naftu treba dovesti do Europe, ali transportni troškovi sve više rastu, podsjeća Lalovac.
Prema njegovim riječima, u globaliziranoj ekonomiji, kakva je bila u posljednja tri desetljeća, bilo je jeftino nešto proizvesti u Kini i dopremiti to do Europe. Bila je jeftina i nafta. Donedavnih pogodnosti globalizacije više nema. Najprije su se svjetski lanci opskrbe prekinuli zbog pandemije koronavirusa, a sada su se prekinuli i lanci opskrbe energijom. Skočile su cijene sirovina, energenata, prijevoza i sve je postalo skupo.
U tom kontekstu, na području opskrbe energijom odvija se svojevrsna preraspodjela među zemljama i kontinentima, koja će se vjerojatno ubrzati i na području proizvodnje. Sada brojna zapadna poduzeća analiziraju kako da proizvodnju iz udaljenih dijelova svijeta vrate kući, premjeste što bliže svom tržištu. Sve manje je bitno kolika će biti cijena vraćanja proizvodnje, a sve je važnije da su dobra dostupna u blizini vlastitog tržišta. Ukratko, zbog pandemije i energetske krize skočile su cijene koje će se teško vratiti na prijašnju razinu. Vjerojatnije je da će one potrajati godinama, što će zasigurno utjecati na promjenu navika građana i načina života, upozorava Lalovac.
Snimio DAVOR KOVAČEVIĆ
Pad standarda
Kako ocjenjujete to što je Vlada na dva tjedna zamrznula cijene goriva na svim benzinskim crpkama osim onih na autocestama?
– Vlada pokušava raznim instrumentima ublažiti pad životnog standarda. Zamrzavanje cijena naftnih derivata je samo jedna od mjera. Mi u SDP-u predlažemo širi paket mjera jer umirovljenike i socijalno ugrožene građane više pogađa rast cijena hrane. Zanimljivo je da usprkos zamrzavanju cijena naftnih derivata cijena hrane i dalje raste. Znači ta mjera i nema neki direktan efekt na veliki broj hrvatskih građana.
Zašto Vlada ne poseže za znatno većim smanjenjem trošarina na gorivo?
– Ne poseže zato što postoje europske direktive o minimalnim trošarinama, kojih se članice Europske unije trebaju pridržavati. Ipak, mislim da bi Vlada trebala otići korak dalje i napraviti privremenu suspenziju te direktive kako bi trošarine mogla spustiti još niže. Uostalom, tako je radila tijekom pandemije, kada je privremeno suspendirala neke porezne zakone. Slično su radile i ostale članice EU-a.
Direktive Europske unije bile su smišljene za normalna vremena, kada su energenti bili jeftini. Ali cijene su eksplodirale, pa treba preispitati i direktive. Ako se direktive EU-a ne promijene, postoji opasnost od još većeg nereda na tržištu. To se pitanje mora otvoriti.
Vlada bi trebala jasno postaviti pravila nagrađivanja u javnom sektoru
Očito, uvođenjem eura formalno će se smanjiti odgovornost HNB-a za stanje u zemlji. Zanimljivo je, međutim, da su plaće guvernera i najviših dužnosnika HNB-a dvostruko veće od čelnika ostalih državnih institucija – predsjednika Republike, predsjednika Sabora, kao i predsjednika Vlade. Je li logično da premijer, koji snosi najveću odgovornost za stanje u zemlji, ima upola manju plaću od guvernera koji mjesečno prima oko 50 tisuća neto, a sjedi u zavjetrini? – To je nelogično i o tome sam više puta govorio. Premijer snosi najveći dio tereta i svakodnevno je na vjetrometini javnosti. Donosi odluke koje se tiču svakog građanina zemlje, ali njegova plaća od oko 22 tisuće kuna upola je manja čak i od one viceguvernera HNB-a. To je nakaradni sustav plaća, na što je nedavno upozorio i Državni ured za reviziju. Čak i šefovi nekih državnih agencija imaju dvostruko veću plaću od premijera, što ukazuje na nered u isplati plaća u javnom sektoru. Ako premijer pripada slabije plaćenim čelnicima u javnom sektoru, onda taj sustav plaća nije motivirajući, ni pravedan. Vlada bi trebala jasno postaviti pravila nagrađivanja u javnom sektoru i ispraviti postojeće nelogičnosti, jer ako ostane ovako, malo tko će željeti preuzeti dužnost ministra ili premijera, svi će radije otići u državne agencije, u HNB ili u europske institucije. |
No, to će državama smanjiti prihode?
– Promjena europske direktive neće naškoditi državama jer se proračunima, zbog rasta cijena energenata, neće bitno smanjiti prihodi. Šteta bi bila daleko veća kada bi svi počeli raditi poput Mađarske koja je uvela diskriminaciju među građanima na benzinskim pumpama, podijelivši ih na domaće i strane. Osim toga, bolje je privremeno promijeniti direktivu EU-a nego doći u situaciju da pojedina poduzeća padnu u gubitke i da na tržištu nestane neke robe. Pogledajte što se dogodilo u Srbiji. Vlada predsjednika Aleksandra Vučića zamrznula je cijenu šećera. Nakon toga došlo je do nestašice tog artikla na tržištu.
Komisija, međutim, ne voli mijenjati pravila igre.
– Morala bi o tome voditi računa i privremeno suspendirati minimalne trošarine jer je upravo Europska komisija donijela odluku da treba prestati s uvozom ruske nafte. Znala je da će to utjecati na tržište energenata. Zašto se onda slijepo drži direktiva koje su predviđene za drukčija vremena? Ako se privremeno ne promijeni direktiva, vlade država počet će raditi na svoju ruku kako bi obuzdale visoke cijene energenata, poduzimati različite mjere, čak i nerazumne poteze poput onog u Mađarskoj, a na tržištu će nastati još veći nered.
Snimio DAVOR KOVAČEVIĆ
Uvozna komponenta
Postoji li mogućnost za obuzdavanje cijena hrane, koje će ove godine u prosjeku u svijetu skočiti za 20 posto, prema procjeni Svjetske banke?
– Bojim se da će se poskupljenje hrane nastaviti. Budući da je Hrvatska uvozno orijentirana ekonomija, pogotovo kad je riječ o prehrambenim proizvodima, na naše cijene hrane jako utječe cijena energenata i prijevoza. Jer, ako je cijena prijevoza skočila dvadesetak posto, naravno da će se to preliti na povećanje krajnjih cijena. Drukčije je kada ste u proizvodnji hrane samodostatna ekonomija, a drukčije je kada postoji uvozna komponenta koju morate uključiti u cijenu. Kada hranu uvozite i kada su poremećeni dobavni lanci, pritisak na rast cijena je veći. Upravo zato se bojim da će se inflacija nastaviti.
Hrvatska će se uskoro morati suočiti s dodatnim poskupljenjem hrane i zato što vrhunac njezine potrošnje tek dolazi – u sljedeća dva mjeseca, kada turizam bude na vrhuncu. Gledajte, pretežni dio godine Hrvatska mora imati hrane za četiri milijuna stanovnika, a u tri ljetna mjeseca mora je osigurati za dvadeset milijuna ljudi, koliko ih tada dođe u našu zemlju. To je golem pritisak na opskrbne i trgovačke lance koji moraju osigurati nekoliko puta veće zalihe hrane u tako kratkom vremenu. Teško je u Europi naći zemlju u kojoj se ljeti broj stanovnika tako naglo poveća kao u Hrvatskoj, u kojoj je udio turizma u gospodarstvu natprosječno visok. To je golem pritisak ne samo na cijene hrane, nego i cijene prijevoza, struje, vode i ostalog, jer turistima treba osigurati uslugu s pet zvjezdica, ono što su platili.
Podsjećam da u Hrvatskoj svakog ljeta dolazi do povećanja cijena, ali mi to dosad nismo posebno pratili. Kada bi prošla glavna turistička sezona, cijene bi se s približavanjem zime postupno spuštale dok bi trgovci praznili zalihe.
Hoće li Vlada moći barem djelomice ograničiti očekivano poskupljenje prehrambenih proizvoda ili je već ispucala oružje?
– Mislim da Vlada neće moći puno napraviti na ublažavanju cijena hrane. PDV je već smanjila na pet posto za široku paletu prehrambenih proizvoda. Vidim da Ministarstvo financija više nema puno mogućnosti za snižavanje tog poreza. Za snižavanje trošarina također više nema puno prostora. Sve proračunske mjere za obuzdavanje cijena već su gotovo iskorištene. Ljeto će nekako proći, ali bojim se da će jesen u Hrvatskoj biti jedna od najizazovnijih u protekla tri desetljeća.
Na koji način? Zbog skupoće?
– Jesen će biti izazovna zbog pada životnog standarda građana. Teško je očekivati da će cijene, koje tijekom ljeta budu bujale, do kraja godine naglo pasti. Poskupljenjima će sigurno pridonijeti i zaokruživanje cijena zbog ulaska zemlje u europodručje. Visoke cijene može značajnije spustiti jedino snažan pad potrošnje, kada oslabi kupovna moć građana.
Snimio DAVOR KOVAČEVIĆ
Međutim, stvari ne mogu na tome stati. Ako oslabe kupovna moć građana i potražnja, neće li i cijelo gospodarstvo krenuti nizbrdo?
– Da, nažalost. Toga se u ovom trenutku sve vlade pribojavaju. Boje se ulaska gospodarstva u recesiju. U razdoblju visoke inflacije nalazimo se nekoliko mjeseci. Građani više cijene kratkoročno mogu izdržati. Međutim, ako se visoka inflacija odulji godinu dana i ako se istovremeno ne povećaju realni dohoci građana, oni to neće moći izdržati. Trošit će ušteđevine, a oni koji ih nemaju ulazit će u sve veće minuse na računima. Tome treba dodati najave povećanja kamatnih stopa na kredite, koje se odnose i na minuse na računima. Zbog toga mislim da će Vlada najesen imati pune ruke posla.
Monetarna suverenost
Slične stvari odvijaju se u ostalim europskim zemljama, u Americi i ostatku svijeta koji je danas povezan poput spojenih posuda. Prijeti li nam novi gospodarski zastoj, nova kriza?
– Mislim da je tako. Hrvatskoj recesija još ne prijeti, jer ona kod nas dolazi s vremenskim odmakom u odnosu na zapadna tržišta. Mislim da u ovom trenutku ne prijeti ni Europi, ali u Americi su veći izgledi za njezino izbijanje. Američka središnja banka, Fed, već dvaput je od proljeća snažno povisila kamatne stope. To će sigurno usporiti gospodarstvo Sjedinjenih Država, to više što će se podizanje kamatne stope nastaviti. Istim putem, iako sa zakašnjenjem, ide i Europska centralna banka. Simptomatično je da je predsjednica te banke, Christine Lagarde, koja je Francuskinja, čekala s podizanjem kamatne stope dok god nisu prošli predsjednički i parlamentarni izbori u Francuskoj. To potvrđuje da povećanje kamata nije dobra vijest ni za građane, niti za gospodarstvo. Europa, ako uđe u recesiju, teže će iz nje izaći nego SAD. Amerika je uvijek u recesiju ulazila brže, ali je brže iz nje i izlazila.
Što Hrvatska dobiva prihvaćanjem eura?
– Mislim da je to najmanje loše rješenje. Prihvaćanjem eura dobivamo ukidanje valutnog rizika, a znamo da smo se opekli na kreditima u švicarskim francima. Mislim da Hrvatska narodna banka ne bi mogla jako dugo držati tečaj od 7,53 kune za euro, s obzirom na nestabilne uvjete, inflaciju i poskupljenje energenata. Pogledajte samo koliko su poskupjeli dolar i ostale valute. Ako bi kuna snažno deprecirala, porasle bi rate kredita i došlo bi do kolapsa javnih financija i kućnih budžeta.
Smanjit će se i transakcijski troškovi te regulatorni troškovi za banke, što će bankama osloboditi oko 60 milijardi kuna. To znači da bi rast njihovih kamata trebao biti manji nego u slučaju da zadržimo kunu. Euro bi imao pozitivan učinak ne samo na kamatne stope, nego i na kreditni rejting države. Vlada bi s eurom imala lakši pristup financijskom tržištu, odnosno zaduživanju. Bila bi to golema pomoć stabilnosti javnih financija.
Snimio DAVOR KOVAČEVIĆ
A što gubimo?
– Gubimo monetarnu suverenost. Međutim, nisam ni dosad vidio da je HNB puno koristio tu suverenost, ni u slučaju inflacije, ni u nevoljama sa švicarskim frankom, ni u slučaju tečaja kune. Sjetimo se da su izvoznici često govorili da im HNB-ov tečaj kune ne ide na ruku. Stoga u pogledu monetarne suverenosti puno ne gubimo. Osim toga, visoko smo eurizirana zemlja. U eurima računamo cijene nekretnina, automobila. Mislim da ne gubimo puno napuštanjem kune jer je Hrvatska mala ekonomija i pitanje je u kojoj se mjeri ekonomije malog obujma u globaliziranom svijetu mogu oslanjati na vlastite valute.
Koliko će euro pridonijeti povećanju cijena?
– Cijene idu gore uglavnom zbog rasta energenata. One su toliko narasle da će biti teško pratiti – kada počne zaokruživanje cijena na euro – koliko su povećane zbog poremećaja na tržištu, a koliko zbog prelaska na euro. Međutim, prelaskom na euro, ponavljam, štitimo se od većih cijena do kojih bi došlo deprecijacijom kune. Ne treba zaboraviti da se nafta, plin, pšenica, sirovine i ostala dobra na svjetskom tržištu prodaju i kupuju uglavnom u dolarima ili eurima. Mnoge zemlje, poput Šri Lanke i Argentine, bankrotirale su zbog devalvacije nacionalnih valuta.
