ZAGREB – Manjak medicinskih sestara već godinama je notorna činjenica, ali zdravstvene ustanove iz dana u dan suočavaju se s novim problemima zbog njihovog odlaska iz sustava. Tako je, primjerice, onkologija na Rebru u nešto više od mjesec dana ostala bez tri medicinske sestre, a njihov manjak bolnica je prisiljena nadomjestiti preraspodjelom ionako preopterećenog kadra ili zapošljavanjem novih sestara, kojih na tržištu rada ima sve manje. Ni pandemija, ni zatvaranje granica nisu omeli trajni egzodus medicinskih sestara iz Hrvatske, potvrđuju u Hrvatskoj komori medicinskih sestara (HKMS), gdje su lani izdali 236 rješenja za odlazak u inozemstvo.

Inozemne klinike

– Očekivalo se da će zbog pandemije taj proces biti usporen, nije se moglo putovati, ali nije se stalo s odlaskom iz Hrvatske. Godišnje primimo oko 250 zahtjeva vezanih uz odlazak u inozemstvo, a ove godine do ljeta smo ih zaprimili već 100. Brojke ostaju iste, a tko radi, radi u gorim uvjetima nego prije pandemije. Radi se na rubu izdržljivosti, a sustav počiva na entuzijazmu i požrtvovnosti sestara, upozorava Mario Gazić, predsjednik komore. U zdravstvenom sustavu nedostaje oko 4.000 medicinskih sestara, a u bolničkom sustavu ih radi 20 posto manje nego što propisuju minimalni uvjeti. Svake godine školovanje završi njih oko 1.400, ali isto toliko ode ih i u mirovinu. Stoga svake godine naš zdravstveni sustav mora podnijeti novi manjak od 250 medicinskih sestara, koliko ih ode raditi u inozemne klinike, ističu u komori.

Manjak sestara osobito je došao do izražaja u pandemiji, kada je trebalo hitno reorganizirati sustav i prerasporediti medicinski kadar kojeg ionako nema dovoljno. Kad se tome doda i konstantno iseljavanje u inozemstvo, nije teško zamisliti u kakvim se problemima nalaze odjeli koji odjednom, u kratkom roku, ostanu bez nekoliko zaposlenih.

– Uglavnom se u takvim situacijama, kad sestre odu s odjela, problem rješava premještajima s drugih odjela dok se ne zaposle nove medicinske sestre, svjedoči Gazić. Onkološki su odjeli, dodaje, specifični, jer se osoblje na njima nakon višegodišnjeg rada i psihički »potroši«. Tako se nerijetko događa da medicinske sestre nakon 10 ili 15 godina rada na takvom odjelu imaju potrebu promijeniti radnu sredinu. Određena fluktuacija među bolničkim odjelima uvijek postoji, no činjenica je da sestre sve manje ima tko zamijeniti, upozorava.

– To je problem koji traje godinama. Još 2013. godine imali smo više od 2.000 medicinskih sestara na Zavodu za zapošljavanje, a danas ih je 200. Više nemate ljude odakle »povući«, ističe Gazić i navodi da se na natječaj u bolnici koja traži 100 medicinskih sestara javi njih 25.

Zanimljivo je da u takvoj situaciji država i dalje ne ispunjava svoje obveze prema zaposlenima. Tako još uvijek, unatoč obećanju ministra Vilija Beroša iz prošle godine, medicinskim sestrama do danas nisu isplaćeni prekovremeni sati za koje im poslodavac duguje pojedinačne iznose između 15.000 i 50.000 kuna.

– Rečeno je da će nam se taj dug platiti, ali nisu precizirane rate, ni tempo isplate. Ustanove su trebale napraviti izračune duga, ali ja ih do danas nisam vidjela. Sve je ostalo mrtvo slovo na papiru, kaže Brankica Grgurić, predsjednica Hrvatskog sindikata medicinskih sestara i tehničara. Od duga, kaže, njihovi članovi neće odustati, već će naplatu tražiti sudskim putem. »Sestre podižu tužbe, a ako je poslodavcu jeftinije plaćati i odvjetnika i sudske troškove, pa neka plaćaju«, komentira Grgurić.

Kaže da je pandemija ostavila traga na ovoj struci, jer je sve više medicinskih sestara ozbiljno bolesno. To ne čudi, s obzirom na to da mjesečno odrade i po 50 prekovremenih sati. Njezine kolegice, kaže, idu u prijevremenu mirovinu samo kako bi sačuvale zdravlje, jer su tijekom posljednje godine bile i pod psihičkim mobingom pacijenata i rodbine, dok su uz sve ostalo u vrijeme zabrane posjeta morale prenositi rublje.

Začarani krug

– Radim u zdravstvu 41 godinu i uvijek je bilo problema, ali u posljednjih 10 godina više je bolesnika, dijagnoze su teže, veća je izmjena bolesnika po odjelima… Broj osoblja trebao bi rasti, a nama pada. Medicinske sestre treba proglasiti deficitarnim zanimanjem i naći modele da ih zadržimo u Hrvatskoj, poručuje Grgurić.

Komora medicinskih sestara zbog toga je tražila povećanje upisnih kvota za medicinske sestre, ali bez uspjeha. No, u prvom redu treba, kažu, mijenjati uvjete rada jer oni su, prema svim anketama, glavni razlog odlaska medicinskih sestara iz Hrvatske. Visina plaće tek je na drugome mjestu.

– Našli smo se u zaračaranom krugu, ne možete popraviti uvjete rada da sestrama bude lakše raditi, jer na tržištu nema dovoljno sestara, i tu vam nitko ne može pomoći. Razumljivo je da one odlaze jer znaju da će vani raditi svojih osam sati dnevno, i to njih dvije na pet bolesnika, a ne dvije na 25, kaže Gazić.

Uvoz radne snage bio bi, smatra, prihvatljivo rješenje da nije EU direktive koja nam propisuje iste standarde kao i za Njemačku. Tako će medicinske sestre iz Bugarske ili Rumunjske, kad već imaju uvjete za rad u bilo kojoj članici EU-a, uvijek prije otići u zapadnoeuropske zemlje nego u Hrvatsku. Iz strukovne komore najavljuju da će ove jeseni pokrenuti inicijativu da se olakša procedura za rad medicinskog osoblja iz inozemstva u Hrvatskoj, u prvom redu za zdravstvenu njegu i privatne domove koji bilježe najveći manjak osoblja. U obzir, kaže Gazić, dolaze i sestre iz susjednih država koje nisu članice EU-a.