Bojan Glavašević / Snimio Nenad REBERŠAK
Nitko se nije rodio kao lider. Moramo biti dovoljno samokritični i reći, ono što je Bernardić i sam ustvrdio, on mora poraditi na sebi, na svojem stilu i vještinama
U Vladi Andreja Plenkovića opet je nered, što je konstanta njezinog dosadašnjeg mandata. Ali, s priličnom sigurnošću može se prognozirati da se ni premijerova javna diskreditacija dvojice ministara, Zdravka Marića i Tomislava Tolušića, neće negativno odraziti na rejting HDZ-a. U idućim anketama ta će stranka bilježiti jednaku ili veću podršku, a, s druge strane, SDP jednaku ili manju. No, član predsjedništva SDP-a Bojan Glavašević tvrdi da ovakva situacija nije izvor njegovih frustracija.
– Ne, kod mene to ne izaziva frustracije nego želju da napornije radim. Ove ankete pokazuju da SDP ne uspijeva građanima dovoljno dobro komunicirati svoje politike, odnosno da ono što komuniciramo ne zadovoljava dovoljan broj građana. Ja iz toga iščitavam poruku – radite.
Da, na birače HDZ-a ne možete utjecati, oni su uz svoju stranku bez obzira na sve, ali rejting SDP-a možda biste i mogli poboljšati.
– Mislim da mi možemo utjecati na birače HDZ-a i to tako da jasnije i bolje kritiziramo Vladu zbog grešaka koje čini. U tome dosad nismo bili dovoljno glasni. Osim toga, nitko iz SDP-a zapravo još nije izazvao Plenkovića jedan na jedan, a to je nešto što ćemo morati napraviti. Vjerujem da ćemo najesen Plenkovića oštro dočekati u Saboru. A što se anketa tiče, još jedna je stvar važna. U svibnju 2014. rejting SDP-a bio je ispod 19 posto, a Orahov je tada bio bolji nego naš. Dakle, rejting SDP-a sada je ipak nešto bolji nego prije tri godine i stabilan je, oscilira tek za jedan do dva posto.
To je istina, nakon što vam je rejting pao, sada je stabilan.
– Razdoblje tranzicije u SDP-u još traje. Ali, ponavljam, nekad smo imali i gori rejting.
U vremenu koje spominjete iskočio je Orah, stranka koja je reflektirala na birače slične vašima. Danas SDP-u ozbiljno ne konkurira niti jedna takva stranka.
– Istina, ali u međuvremenu se dogodio Živi zid, koji ipak progovara dijelu naših potencijalnih birača. Također je činjenica da je Hrvatsku napustilo puno ljudi koji su pripadali našem biračkom tijelu. I to dijelom objašnjava sadašnji SDP-ov rejting, ali, naravno, dugoročan uspjeh svake stranke ovisi o njezinoj sposobnosti da se prilagođava izmijenjenim okolnostima i da zna na koje birače može računati.
Spomenuli ste da bi s vašom kvalitetnijom kritikom Vlade neki HDZ-ovi birači mogli odustati od te stranke.
– HDZ trenutačno uživa podršku približno 35 posto birača, a vjerujem da je to i zato što SDP nije bolje kritizirao pogreške Vlade. Građani moraju biti informirani o tim greškama i imati priliku čuti dobro argumentiranu alternativnu verziju stvari. Uloga opozicije je da kritizira i testira snagu vladajućih.
Davor mora raditi na komunikacijskim vještinama
Rekli ste još nešto zanimljivo, da nitko iz SDP-a nije dosad izazvao Plenkovića jedan na jedan. Kako je Davor Bernardić, u ovih osam mjeseci otkad je predsjednik SDP-a, uspio u tome da ne uspije izazvati Plenkovića?
– Nitko se nije rodio kao lider. Moramo biti dovoljno samokritični i reći, ono što je Bernardić i sam ustvrdio, on mora poraditi na sebi, na svojem stilu i vještinama. Bernardić se mora razviti u osobu koja može voditi SDP i izazvati Plenkovića, za kojeg ne mislim da je nešto posebno sjajan.
Ako Plenković nije sjajan, onda je još teže objasniti kako to da ga Bernardić nije uspio izazvati.
– Ne želim sad ulaziti u karakterizaciju osobe predsjednika Vlade, ali činjenica je da Davor mora raditi na svojim komunikacijskim vještinama.
Bernardić ima više političkog iskustva nego Plenković, koji se dok nije postao premijer jako kratko bavio nacionalnom politikom.
– To nije istina.
Bernardić je u Saboru od 2008., a Plenković se do prije godinu dana gotovo isključivo bavio vanjskom politikom.
– Plenković je izuzetno iskusan političar, on je još 2000. bio šef predsjedničke kampanje Mate Granića.
Bila je to vrlo neuspješna kampanja.
– Hoću reći da je već 2000. imao dovoljan senioritet u HDZ-u da mu se povjeri vođenje kampanje njihovog predsjedničkog kandidata.
Granićeva kampanja imala je vrlo malo veze s HDZ-om, on je, zbog svađe u vrhu te stranke, skoro nastupao kao nezavisni kandidat.
– Sjećam se toga, ali bez obzira na to Plenkoviću je bilo povjereno vođenje Granićeve kampanje.
To mu je povjerio Granić, ne HDZ.
– Nema veze, osoba koja je tada bila izuzetno važan član HDZ-a odabrala je baš Plenkovića da mu vodi kampanju. I od tog trenutka do danas, Plenković je stekao nevjerojatnu količinu iskustva. Drukčije se on politički razvijao nego Bernardić. Davor ima svojih vrlina i mana i mislim da nije sramota ili nešto strašno reći da on još nema vještinu da izazove Plenkovića.
Bernardić to nije niti namjeravao. Kad je izabran za predsjednika SDP-a, on je Plenkovića molio da se sastane s njim kako bi njih dvojica razgovarali o konsenzusu. Bernardićev plan nije bio konfrontirati se s Plenkovićem, mislio je da će surađivati s premijerom. To, naravno, Plenkoviću nije ni palo na pamet.
– Bernardić je pokazao spremnost za građenje konsenzusa o nekim ključnim nacionalnim pitanjima. Ali, dio vodstva SDP-a nije se s tim slagao i Bernardić je u stranci bio kritiziran zbog takvog pristupa. Politika je grub sport, a kritike koje Davor doživljava su opravdane. Ne može u politici nitko očekivati da će mu se davati puno kredita ako griješi. Na Davoru je sada da upravlja dojmom koji građani imaju o njemu, to je u potpunosti u njegovim rukama.
Rafiniranije u ocjeni Milanovićevih grešaka
Razgovarajući o rejtingu SDP-a odmah smo se uhvatili Bernardića. No, ima ljudi u vašoj stranci, poput Zlatka Komadine, Rajka Ostojića ili Davorka Vidovića, koji tvrde da je rejting SDP-a slab zato što je Zoran Milanović deset godina uništavao stranku.
– Bio bih puno rafiniraniji u ocjeni Milanovićevih grešaka. On je bio predsjednik stranke u vremenu u kojem je SDP pobijedio na predsjedničkim, pa parlamentarnim izborima i imali smo predsjednika Republike, premijera i predsjednika Sabora. Rejting SDP-a je u tih deset godina, uz uspone i padove, u ključnim trenucima ipak bio viši od 30 posto. Kao što Zoran zna reći, većina naših izbornih poraza bila je iritantno tijesna. Jasno, iluzija je da u tom razdoblju nije bilo grešaka, bilo ih je. Zoranu se najviše stavlja na teret kadrovsko pustošenje, rekao bih da nije u pitanju toliko to nego neinstitucionaliziranje unutarstranačkih procesa. Pogotovo je izostalo ulaganje u obrazovanje članova stranke, nije se stvarao bazen ljudi koji bi mogli biti kandidati za određene javne poslove. Mislim da sada radimo na tome.
Prije nekoliko mjeseci u SDP-u je dosta živa rasprava o rušenju Bernardića, sada je to stalo.
– Možda su ljudi koji su razmišljali o tome shvatili u kojim se statutarnim okolnostima može smijeniti predsjednika stranke. Treba biti kritičan, ali legalist i raditi u korist stranke. Davor je, što god tko mislio o njemu, legitimni predsjednik SDP-a, izabran glasovima uvjerljive većine članstva i tu svaka priča mora stati.
Znači, predsjednika nećete mijenjati, ali ćete napisati novi program SDP-a.
– Riječ program malo zavarava, to će biti programatski tekst ili manifest, u kojem će se ocrtavati svjetonazor i definirati ključna područja za SDP u idućem razdoblju.
Mijenjat ćete vrijednosnu orijentaciju?
– Mislim da dosad nije bila jasno definirana vrijednosna orijentacija SDP-a. Milanović je za sebe govorio da pripada liberalnim socijaldemokratima.
Za vrijeme Milanovića, SDP je postao narodna stranka, ne mislim narodnjačka ili pučka, nego narodna. Niste bili usko ideološki profilirani.
– Za SDP je jako dobro da dopusti unutar sebe različite svjetonazore i mišljenja. Interesantna mi je ideja frakcije, to je nešto čega se ne moramo bojati. Dok svi radimo za SDP, neke male razlike među nama mogu rezultirati dobrim stvarima.
U jednim je novinama pisalo da će se novim programom SDP vratiti Ivici Račanu. Što bi to trebalo značiti?
– Ne znam. Moj je stav da se SDP ne treba ničemu vraćati nego ići naprijed, iako me ne smeta da stranka ima kontinuitet nekih ideja, dapače.
Račanu se prigovaralo da je SDP premalo lijeva stranka, da zanemaruju radnike. Zbog toga su, uostalom, pojedini ljudi poput Ive Josipovića i napustili. Doista mi nije jasno što bi sad trebalo biti vraćanje Račanu.
– Kažem, ne potpisujem ideju povratka nečemu, iako kontinuitet treba postojati.
Što bi tom kontinuitetu trebalo dodati?
– Za početak mislim da SDP ne teži dovoljno univerzalizmu, nema dovoljno europski profil. SDP bi morao imati jasniji stav kakva bi uloga Hrvatske morala biti u europskoj zajednici kojoj odnedavno pripadamo. Europska unija je socijaldemokratski koncept i socijaldemokrati ga mogu najbolje operacionalizirati. Socijaldemokracija teži ujedinjavanju ljudi, integraciji, ne samo nacionalnom povezivanju. Za SDP je neizmjerno važna i borba protiv neoliberalnog kapitalizma, koji onemogućuje smanjivanje razlika između najbogatijih i najsiromašnijih. SDP je izgubio odvažnost, kao i cijela Europa, pristali smo na taj tip kapitalizma, koji se ne može popraviti samo nekim izmjenama poreza. Dvije krize i loše reakcije europskih vlada dovele su nas do toga da razlike između najbogatijih i najsiromašnijih nikad nisu bile veće. Da je sustav nepravedan pokazuju i glasovi za Živi zid, koji o tome vrlo jasno progovara, a SDP je taj koji ipak može ponuditi najbolja rješenja. Zbog toga treba razmišljati veliko i istupati protiv stvari koje se danas smatraju neupitnim ekonomskim istinama. Treća stvar za koju smatram da bi trebala biti istaknuta u SDP-ovom programu je koncept održive zelene ekonomije. Klimatske promjene će nas ubiti kroz 50, 100 godina. Niti jedna hrvatska politička opcija ne radi na ovim stvarima i zato postoji velik prostor za iskorak SDP-a.