RIJEKA  Novoimenovani direktor Uljanik Brodogradnje 1856 Samir Hadžić očekuje da bi tijekom siječnja u pulskom brodogradilištu moglo početi ugovarati manje poslove na izradi sekcija i obradi čelika za što je već odranije iskazan interes od strane trećih lica.

Prošlotjedno imenovanje Hadžića, jednog od vođa i osnivača svojedobnog Stožera za obranu Uljanika, izazvao je nemalo iznenađenje kod mnogih, ponajprije zato što se nametnulo pitanje njegovih stručnih sposobnosti za jednu tako odgovornu i zahtjevnu funkciju u okolnostima kada pulski škver treba pokušati ponovno osoviti na noge. Do urušavanja Uljanika Hadžić je u pulskom brodogradilištu bio zaposlen kao skladištar, po struci je, kako veli on sam, strojarski tehničar.

Sigurno je da Hadžiću ne manjka volje i upornosti s obzirom na to da je igrao vrlo aktivnu ulogu u nastojanjima da se i pulskim navozima pruži nova šansa, nije tajna da je pritom dospio i do samog premijera Andreja Plenkovića, s kojim je uspostavio, kako se čini, i više nego korektan kontakt.

S druge strane, koliko čujemo, nitko se osim Hadžića nije htio prihvatiti ove funkcije tako da je Skupština Uljanik Brodogradnje 1856, koju čine stečajni upravitelji Uljanik brodogradilišta Loris Rak i, u vrlo malom udjelu, Marija Ružić, imenovala Samira Hadžića za direktora nove pulske brodograđevne tvrtke, i to na rok od šest mjeseci.

Podloga za početak

Samir Hadžić na skepsu oko njegova imenovanja odgovara kako on u svemu tome nije bitan, već nastavak proizvodnje na pulskim navozima. Agonija kroz koju su prošli on i njegovi kolege s početkom kraja Uljanik grupe, kao i dvoipolgodišnja borba da se brodogradnja u Puli zadrži Hadžić smatra dovoljnim iskustvom i »fakultetom« koji ga kvalificira za ovu funkciju. Odgovornost je ogromna, svjestan je Hadžić, ali da ne vjeruje u uspjeh ne bi se toga ni prihvatio, ističe. Volio bi, dodaje, da je u toj borbi za pulski škver ostalo njih više, no i ovaj zasad nevelik tim, u kojem su ostali i neki visokoobrazovani ljudi iz struke, koji su zajedno s njim gurali sve ovo vrijeme, dovoljna je podloga za dobar početak.

Novogradnja 526 na navozu / Foto SRECKO NIKETIC/PIXSELL

Hadžića i njegov tim, u svakom slučaju, čekaju pune ruke posla. Glavni su pravci već zacrtani kroz dvogodišnji plan poslovanja Uljanik Brodogradnje 1856, koji je, kroz svoju funkciju stečajne upraviteljice Uljanika i kao dosadašnje direktorice te nove tvrtke, pripremila Marija Ružić. Prvi potez slijedi već ovih dana na operacionalizaciji kredita kod HBOR-a u iznosu od 32,5 milijuna kuna za ponovno pokretanje proizvodnje u pulskom brodogradilištu i za koje je Vlada početkom rujna odobrila državna jamstva. To će uključivati osposobljavanje opreme i strojeva za ponovni početak rada, kao i sve nužne prateće infrastrukture u brodogradilištu, uključujući i operativnu obalu i dizalice. Razlog zbog kojeg se taj kredit nije mogao ranije realizirati jest što je valjalo pričekati da se prethodno obavi dokapitalizacija nove tvrtke od strane Uljanik brodogradilišta u stečaju, da se stvori dovoljan kolateral. Riječ je o pokretnoj imovini – strojeva, opreme i postrojenja – u procijenjenoj vrijednosti od oko 130 milijuna kuna dok je Uljanik u stečaju na isti način dokapitalizirao Uljanik brodogradnju 1856 s oko pet milijuna kuna vrijedne imovine. Koncesija je već odranije prenesena na novu tvrtku, a ono što Hadžiću i njegovu timu preostaje u tom dijelu za odraditi i pogurati jest završna dokapitalizacija od strane države koja bi, sukladno ranijim odlukama, trebala unijeti oko 100 milijuna kuna vrijedne imovine pulskog brodogradilišta na kojoj ima razlučno pravo.

Rok za jamčevinu

Nastavak proizvodnje pulskog brodogradilišta zasniva se na završetku novogradnje 526, broda za prijevoz žive stoke koji je na navozu i uspjelo ga se izgraditi oko 30 posto. U tijeku je treći pokušaj prodaje putem Finine dražbe, u kojoj je početna cijena ove novogradnje pala na četvrtinu procijenjene vrijednosti, odnosno za 32 milijuna kuna. Ovaj dražbeni krug završava u posljednjem tjednu veljače, no do konca siječnja, do kada je rok za uplatu jamčevine, valjalo bi s državom, odnosno resornim ministarstvima gospodarstva i financija pobliže definirati najprihvatljiviji model za završetak ovog broda za što će, kažu neke procjene, trebati oko 50 milijuna eura. Od stečajne Uljanika Marije Ružić doznajemo da potencijalnih kupaca za ovu novogradnju ima, no treba vidjeti i odlučiti koje je optimalno rješenje u danim okolnostima.

U tom koraku od pet milja, koji bi Hadžić i njegov tim u idućih pola godine trebali odraditi, dobar početak predstavljali bi i poslovi na obradi čelika za koje, kako čujemo, konstantno pristižu upiti od inozemnih, ali i nekih domaćih brodogradilišta. Hadžić navodi da je svaki posao dobrodošao i da vjeruje da bi u siječnju neki od tih upita već mogli ugovoriti te da je isključivi cilj ostvarivati pozitivu u poslovanju. Uljanik Brodogradnja 1856 u ovom trenutku ima trideset i troje u radnom odnosu, a nova zapošljavanja pratit će kako se budu otvarale potrebe. Njihove plaće, kao i ostali mjesečni troškovi brodogradilišta, pokrivaju se iz redovnog poslovanja, koje u ovom trenutku najviše čine usluge veza za brodove i druge plovne objekte te neki sitni poslovi koji se pritom odrađuju.