Priča stara skoro 10 godina, oko smjene tadašnjeg ministra Slavka Linića u vladi Zorana Milanovića, čini se, nikad neće dobiti kraj. Predsjednik Zoran Milanović ponovo se vratio na tu priču u kontekstu »pranja novca«, rekavši da je »opasna laž da su neke tajne službe progonile Linića«, jer je kasnija istraga u mandatu ministra Vlahe Orepića pokazala – ništa.

No Milanović je ponovo progovorio i o slučaju predstečajne nagodbe za tvrtku Spačva tvrdeći da je kao premijer bio tražio da se objasni zašto je jedna firma, u kojoj se kao kupac pojavljuje intimni prijatelj Slavka Linića, dobila pod takvim uvjetima mogućnost da kupi firmu u predstečajnoj nagodbi gdje je pod dug uračunato zemljište koje je predstečajno vijeće procijenilo na ekstremno visok iznos. Sada Slavko Linić odgovara i kaže da je sve što predsjednik govori laž.

Utvrditi istinu

– Prvo, prijavu protiv mene je bio napisao riječki PNUSKOK po nalogu Milanovića, tvrdnjom da sam nosio milijun dolara u Ameriku kćeri svoje supruge i da imam kuću u Švicarskoj, no kasnije je ministar Orepić službeno zatvorio taj slučaj jer u njemu zaista nije bilo – ništa. Pritom je PNUSKOK slijedio policijskim presretačima mene i moju suprugu, jer nisu shvatili odakle mi dokumenti iz PNUSKOK-a, gdje sam vidio lažnu prijavu.

Pratili su i mog prijatelja Jozu Kalema, koji uopće nije sudjelovao u predstečajnom procesu u Spačvi, nego se kasnije pojavio na natječaju za tvrtku Česma, koju je kupio, obnovio posao i zaposlio 250 ljudi. Što se same Spačve tiče, vjerovnici u predstečajnoj nisu ništa otpisali nego su se namirili podjelom imovine, nekretnina, a cijenu je procijenio ovlašteni sudski vještak. Kad je Milanović počeo pritiskati da to nije realna cijena, DORH je preporučio drugog vještaka, i on je dao potpuno istu procjenu.

Ja sam sam protiv sebe podigao prijavu kod DORH-a da se utvrdi istina i procjena njihovog stručnjaka je bila ista. Sve je bilo čisto, a Milanović i dalje laže. Trn u oku smo mu i ja i Kalem, jer nije nikad imao nikakav razlog da me smijeni osim osobnog animoziteta. A nijedna od te dvije priče nikad nije imala sudski epilog, sve je čisto.

Dapače, ja sam spasio 650 radnih mjesta u Spačvi kroz predstečajnu nagodbu, a onda je Kalem još kasnije zaposlio 250 ljudi – sve na javnom natječaju kao najpovoljniji ponuđač. Uostalom, i da sam htio intervenirati za Kalema, nisam mogao. Ja sam bio na »pas mater« sa šefom Hrvatskih šuma, jer sam kao ministar bio protiv izvoza trupaca, kaže Slavko Linić, uz zaključak da nije htio biti poslušan Milanoviću i zato se sve ovo i dogodilo.

– On je taj koji je po stranci bio mešetario sa svojim bratom pa je morao skretati pažnju s toga, tvrdi Linić.

Pitanje razuma

No jednako tako, na pitanje da komentira i aferu HEP, budući da se kao ministar godinama zalagao da upravo skladište Okoli bude u funkciji, poručuje u svom »neposlušnom« stilu aktualnom šefu HEP-a Frani Barbariću da bi bilo najbolje da sam ode.

– Uvijek samo predsjednik uprave HEP-a može biti odgovoran. Znamo što je bilo svrha Vladine uredbe – da se plin skladišti radi zaliha za zaštitu cijene za građane, a ne da se preprodaje. Ako je Barbarić imao višak plina, nije trebao dalje kupovati, a kamoli onda još i preprodavati.

Nije trebao izvršiti odluku Vlade, nego se koristiti zdravim razumom. Zato očito nije zavrijedio da kao predsjednik uprave dalje vodi HEP, to je jasno, kaže Linić.

Linić objašnjava kako skladište Okoli upravo i postoji kako bi skladištilo hrvatski plin, u državnom vlasništvu, odnosno u vlasništvu HEP-a.

– Ne može HEP prodati taj plin za 1 cent privatnim tvrtkama i onda ga nastaviti skladištiti u Okolima. To skladište služi za hrvatske državne zalihe, objašnjava. Dodaje da nema potvrdu informacije jesu li PPD, Ina i drugi koji su kupovali viškove plina od HEP-a doista i nastavili skladištiti u Okolima, ali ako da – to je dodatni problem u ovoj aferi, smatra.

– Ako HEP i Barbarić nisu imali gdje skladištiti višak plina, nisu ga smjeli dalje ni kupovati, ni preprodavati. Pa nije uredba Vlade Biblija, to je pitanje zdravog razuma, zaključuje.