Bitka za Vukovar bila je najkrvavija u Domovinskom ratu: Na grad je dnevno padalo i do 11 tisuća granata

Foto Marko Gracin

Grad je bio gotovo potpuno razrušen, manjkalo je hrane, a oružja, lijekova i sanitetskog materijala jedva da je i bilo. Vukovar je okupiran 18. studenoga 1991., iako je otpor trajao do 22. studenoga

Najveća i najkrvavija bitka Domovinskog rata, bitka za Vukovar, završila je 18. studenoga 1991. godine, nakon 87 dana opsade toga grada na istoku Hrvatske. Bitka, koja je u Hrvatskoj i za vrijeme trajanja doživljavana iznimno dramatično i snažno emocionalno, završila je okupacijom grada koja je potrajala do 15. siječnja 1998. godine i mirne reintegracije, protjerivanjem većine nesrpskoga stanovništva iz grada i okolnih naselja, ratnim zločinom počinjenim nad ranjenicima i osobljem vukovarske bolnice na Ovčari te odvođenjem više tisuća ljudi iz Vukovara u koncentracijske logore u Srbiji.

Bitka za Vukovar odvijala se na vrhuncu oružane pobune dijela srpskog stanovištva u Hrvatskoj i agresije JNA i Republike Srbije na Hrvatsku. U vrijeme trajanja bitke bila su aktivna sva ratišta u Hrvatskoj – istočnoslavonsko, zapadnoslavonsko, kordunsko, banijsko, ličko, dalmatinsko i dubrovačko.

Pod geslom »Vukovar-mjesto posebnog pijeteta« u petak će se obilježiti 25. obljetnica bitke za Vukovar i okupacije tog grada, a središnji događaj bit će tradicionalna Kolona sjećanja kojom se odaje počast svim žrtvama Vukovara, a u kojoj će sudjelovati brojni branitelji i gosti te državni vrh. Tromjesečni otpor branitelja Vukovara agresorskoj JNA i srpskim paravojnim jedinicama prestao je 18. studenog 1991. godine.Bitka za Vukovar je, prema mišljenju vojnih stručnjaka, najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. To je bila 87-dnevna opsada koja je završena porazom branitelja, uz velike gubitke napadača, te velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva. U bitki je poginulo između 2900 i 3600 ljudi, branitelja i civila.Kolona sjećanja iz vukovarske bolnice ove godine ide starom trasom, odnosno Županijskom ulicom, prolazi kroz središte Vukovara preko mosta Jean-Michel Nicoliera, te se nastavlja Radićevom ulicom i Ulicom bana Josipa Jelačića sve do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata, gdje će državna i druga izaslanstva položiti vijence i zapaliti svijeće.Povorku će predvoditi svi vukovarski branitelji, a ne samo pripadnici 204. vukovarske brigade, objavili su organizatori, jer grad su branili brojni branitelji, pripadnici 204. brigade, ali i dragovoljci HOS-a, MUP-a i drugih postrojbi.Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava pozvao je sve domoljube da dođu u grad heroj i dostojanstveno odaju počast vukovarskim žrtvama. Očekuje se 30-tak raznih komemorativnih programa kojima se želi u prigodi 25. obljetnice posebnu pozornost pridati obiteljima zatočenih i nestalih, kao i braniteljima Vukovara.Za braniteljske udruge koje su prijavile dolazak svojih članova u Vukovar preko Ministarstva branitelja organiziran je poseban vlak koji kreće sa zagrebačkog glavnog kolodvora.Počast žrtvama Vukovara odat će se na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, a na njemu su, po posljednjim podacima, pokopana 423 hrvatska branitelja, 310 civilnih žrtava rata, 163 umrla hrvatska ratna vojna invalida, dva umrla hrvatska branitelja te 57 članova obitelji poginulih hrvatskih branitelja.Iz masovne grobnice na Memorijalnom groblju 1998. ekshumirani su posmrtni ostaci 938 žrtava agresije na Vukovar, a na tom je mjestu postavljeno 938 bijelih mramornih križeva. Po podacima Udruge roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja »Vukovarske majke«, još se traga za 291 nestalih Vukovaraca.Vlada je u četvrtak u Vukovaru održala sjednicu koja je gotovo u potpunosti bila posvećena Vukovaru i obilježavanju 25. obljetnice pada grada. Na njoj su potpisani razni sporazumi vezanih uz obnovu komunalne infrastrukture, a jedan od njih je i sufinanciranje obnove vukovarskog Vodotornja s 18 milijuna kuna.Vlada je također osnovala Povjerenstvo za proglašenje Grada Vukovara mjestom posebnog pijeteta, čime bi se uvažila i potvrdila posebnost Vukovara u novijoj hrvatskoj povijesti. Odalo bi se priznanje podnesenim žrtvama stanovnika i branitelja Vukovara iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva na području vukovarskog Podunavlja tijekom Domovinskog rata, a ujedno bi se u budućnosti izbjegla bilo kakva politizacija koja dodatno opterećuje stradalnike i branitelje.U subotu, 19. studenog, odaje se počast žrtvama Borova naselja, a u nedjelju, 20. studenog, prisjeća se žrtava srpskih koncentracijskih logora i žrtava masovne grobnice na Ovčari, mjestu gdje su 1996. ekshumirani posmrtni ostaci 200 osoba koje su nakon sloma obrane Vukovara pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojba odveli iz vukovarske bolnice i pogubili na Ovčari. (Hina)

Odnos vojne moći sukobljenih strana svo je vrijeme bitke bio neravnopravan. Hrvatske snage u Vukovaru i okolnim naseljima nikada nisu brojile više od 3.000 pripadnika. S druge strane, JNA je angažirala Novosadski korpus, riječnu mornaricu, dijelove ratnog zrakoplovstva, 252. oklopnu brigadu, mobilizirane su jedinice Teritorijalne obrane Srbije, na vukovarsko bojište poslane su elitne Prva proleterska gardijska mehanizirana divizija i Gardijska motorizirana brigada, a angažirane su i jedinice pobunjenih Srba, te paravojne četničke postrojbe opremljene u Srbiji. Bitka za Vukovar stvarno je i simbolički važna za konačan raspad Jugoslavije. Za vrijeme te bitke JNA se potpuno transformirala u vojsku koja je podržavala i provodila velikosrpsku politiku tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića.

Život u podrumima

Iako su borbe i sukobi u Vukovaru i okolici započeli i ranije, kao datum početka bitke obično se navodi 24. kolovoza 1991. godine. Toga su dana hrvatske snage srušile dva zrakoplova JNA koji su mitraljirali silos Đergaj. Bitka za Vukovar bila vojno gledano višefazna, a u prvoj fazi vukovarske operacije (za cijelu je operaciju vrh JNA pretpostavljao da će trajati tjedan dana, a ne gotovo tri mjeseca) glavno obilježje djelovanja JNA je snažno i učestalo grantiranje i bombardiranje grada i okolice, te učestali tenkovski napadi kojima se željelo razdvojiti snage branitelja i zauzeti grad. Ta je taktika bila vojno potpuno neuspješna: izazvala je golema razaranja u gradu i okolici, rezultirala je neočekivano velikim gubicima napadača, a branitelji grada, iako u gotovo potpunom okruženju, slabo naoružani, i suočeni s, kako je bitka odmicala, sve većim problemima opskrbe i funkcioniranja osnovnih službi u gradu, uspijevali su čvrsto držati položaje.

Druga faza bitke započela je krajem rujna. JNA se reorganizirala i prestrojila, dijelom promijenila način vođenja operacije. Udarna snaga JNA postaje Gardijska motorizirana brigada, a početkom listopada JNA zauzima selo Marince čime je uspjela Vukovar potpuno okružiti. I prije potpunog opkoljavanja, život u razrušenom gradu bio je iznimno težak. Nije bilo struje niti uredne opskrbe stanovništva vodom i hranom. Većina civilnog stanovništva tjednima je bila u podrumima i skrovištima. Gradska bolnica bila je teško oštećena i radila je u abnormalnim uvjetima. Svi njeni katovi morali su biti napušteni i funkcionirala je u podrumu.

Pokušaji deblokade

Hrvatska vojska organizirala je nekoliko pokušaja deblokade Vukovara. Prvi je organizran 4. listopada, dan nakon okupacije Marinaca, a pokušaj proboja JNA je zaustavila snažnom topničkom vatrom.

Hrvatska je vojska najambiciozniji pokušaj deblokade započela 13. listopada. Uspjela je ući u Marince, a pokušaj deblokade prekinut je oko 13 sati. Gubici HV-a do tada su bili veliki, a između HV-a i branitelja u gradu stajala je ojačana oklopna brigada JNA. Proboj je obustavljen i zbog prolaska konvoja Crvenog križa koji je trebao izvući ranjenike iz vukovarske bolnice i dopremiti pomoć u hrani i lijekovima. Konvoj se, nakon što je dva dana bio zadržan u vukovarskoj vojarni koju je svo vrijeme bitke kontrolirala JNA, neobavljena posla vratio u Đakovo. Konvoj Liječnika bez granica konačno se 19. listopada uspio probiti u grad, dopremiti nešto medicinske i humanitarne pomoći, i evakuirati dio ranjenika.

JNA je sredinom listopada nastavila zauzimati hrvatska sela između Bosuta i Dunava, što je dio šire vukovarske operacije, a vrhunac toga bilo je protjerivanje stanovništva Iloka 14. listopada 1991. godine. Protjerani stanovnici Iloka morali su potpisati poseban »sporazum« kojim se »odriču« imovine u korist Republike Srpske Krajine.

Treća faza bitke započinje sredinom listopada, u vrijeme kada je grad potpuno opkoljen. Novi snažan napad započinje 15. listopada, JNA mjestimično probija linije obrane, a cilj joj je razdvojiti hrvatske snage u Vukovaru od onih u Borovu Naselju. Sljedećega dana poginuo je zapovjednik obrane Borova Naselja Blago Zadro, jedini hrvatski branitelj koji je posmrtno promaknut u čin generala. Silinu napada demonstrirala je i Trpinjska cesta koja je zbog efikasne obrane hrvatskih snaga nazvana »grobljem tenkova JNA«, kao i vukovarsko naselje Mitnica koje se uspjelo održati do samoga kraja opsade grada.

U toj se fazi bitke JNA potpuno integrirala sa srpskim paravojnim formacijama. O silini napada svjedoče zbivanja od, primjerice, 4. studenog kada je izvršeno 65 zračnih napada na Vukovar, a u pojedinim danima na grad je padalo i do 11.000 granata, bombi i raketa. Novi proboj hrvatskih snaga prema Vukovaru pokušan je iz pravca Nuštra 12. i 13. studenoga, ali ni taj napad nije uspio. Hrvatske snage bile su preslabe, a obruč oko grada prejak. JNA je zauzela Nijemce 16. studenoga, a sljedećega dana grad je napustio posljednji zapovjednik obrane Branko Borković – Mladi jastreb. Skupine branitelja samostalno su se pokušavale probiti iz grada. Grad je bio gotovo potpuno razrušen, opskrbe gotovo da i nije bilo, manjako je hrane, a oružja, municije, lijekova i sanitetskog materijala jedva da je i bilo. Vukovar je okupiran 18. studenoga 1991. godine, iako je otpor mjestimično trajao do 22. studenoga.