ZAGREB – Na prvu, dolazak pred Nastavni zavod za javno zdravstvo »Dr. Andrija Štampar«, tamo gdje se obavlja drive-in uzimanje uzoraka za testiranje na COVID-19, nalikuje u dobroj mjeri kakvom teleportiranju u distopijski neki svijet u kojem bi, primjerice, uživao doktor Sheldon Cooper.

Kolona automobila s onima koji su došli na testiranje razvukla se dobrano duž Mirogojske ceste, naokolo užurbano hodaju ljudi u »svemirskim« odijelima i uzimaju briseve za testiranje, tu je i drugo neko medicinsko osoblje koje svemirskih odijela nema, ali marno zapisuje podatke, a tu su i dva kontejnera pred kojima je non-stop akcija. Sve izgleda poprilično hektično.

– Vama možda i kaotično. Ali, dosta dobro smo mi organizirani – vedro nam kazuje Cecilija Rotim, pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo, odnosno glavna sestra.

Taj tren, nakon te vedrine i dobre volje koja je tu usprkos svakodnevnom pritisku na stotine ljudi, sva distopijska nelagoda jednostavno nestaje u hipu. Tu pred Zavodom možda jest gužva, ali je organizacija takva da ni zastoja, ni nervoze nema.

– Ovo vam je prvi drive-in otvoren u Republici Hrvatskoj, još u ožujku. Princip je taj da s ove strane dolaze pacijenti s uputnicama koji su naručeni, dok s ove druge strane dolaze pacijenti koji plaćaju testiranje, pojašnjava nam Rotim.

foto Davor Kovacevic

Rezultati testova znaju se u roku 24 sata. Da je u pravu kada kaže da je protočnost dobra, uvjerili smo se i sami. Tu se, ističe, točno zna tko što u kojem trenutku radi.

– Imamo popise naših naručenih klijenata, odnosno pacijenata i sve odradimo. Radno vrijeme našeg drive-ina je radnim danom od 8 do 14 sati, a vikendom do 12 sati. Ima nas dovoljno, reorganizirali smo se. U kontejneru rade i kolegice i kolega iz drugih službi. Kontejner je, znači, pod službom za kliničku mikrobiologiju, ali tu rade i kolegice iz službe za školsku i adolescentnu medicinu, iz službe za mentalno zdravlje, iz službe za javno zdravstvo. Rotiramo se unutar naše ustanove, a sada ih u ovom kontejneru ima desetak – kazuje Rotim.

Na distanci

Svi su oni, dakako, na fizičkoj distanci, i rotiraju se tako da su jedni malo izvan, a drugi unutar kontejnera. Elem, tu se uzimaju uzorci briseva koji se zatim obrađuju u mikrobiološkom laboratoriju.

– Kada se napuni određeni broj briseva, zovemo kolegice koje iz labosa dolaze po uzorke i nose ih u labos, tako da kolege iz kontejnera ne moraju dolaziti u labos – objašnjava način djelovanja Rotim.

Ne može čovjek ne primijetiti kako će ravnatelj Zavoda Zvonimir Šostar i opet biti ponosan na svoje ljude kad pročita kako nimalo ne kukaju, makar su, kako on to stalno s pravom ponavlja, prenapregnuti od silnog posla.

– Reorganizirali smo se. Jesmo napregnuti i naši atomi snaga su malo iscrpljeni, ali dajemo sve od sebe. Jer, ne možete nekog ostaviti na cesti i ne odraditi uslugu koju od vas čovjek treba – jednostavno će Rotim.

Pitamo dolaze li ljudi, štono bi se reklo, i kad treba i kad ne treba. Koji su razlozi za testiranje osim evidentnih simptoma? Rotim kaže da je među ljudima koji plaćaju testiranje – koje košta 698 kuna – dosta naših državljana koji rade vani, baš kao i onih koji moraju na putovanje izvan granica. Generalno, na testiranje većinom dolaze oni s uputnicama što su ih dobili od svojih liječnika obiteljske medicine i to zbog svoje kliničke slike.

foto Davor Kovacevic

– A ova poprilična kolona automobila, je li to nešto neuobičajeno!? Koliko toga dnevno odradite? – pitamo.

– To je sasvim uobičajeno. Jučer, u ponedjeljak imali smo 580 briseva uzetih na ovom kontejneru od 8 do 14 sati. Danas ih je bilo 1000. Sve to kasnije naša klinička mikrobiologija odradi – pojašnjava Rotim.

Brojke se kod tog kovida uvijek čine goleme, velike.

– Što se tiče broja zaraženih, velik je porast jer je i veliki porast samog testiranja, s obzirom da su testiranja počele raditi i druge županije, druge ustanove, i epidemiolozi šalju više korisnika na testiranje. Dolazi i zima, ulazimo u toplije prostorije, ne držimo se propisanih mjera, a to su držanje fizičke distance, nošenje maski, redovito pranje ruku. I ako se ne držimo te tri osnovne mjere, naravno da je rezultat povećani broj zaraženih – ističe Rotim.

Osnovne mjere

– Mislio sam vas pitati je li vas strah svaki dan biti tako blizu virusu, ali očito nije – kazujemo.

Smije se na to Rotim.

– Nije nas strah. To nam je posao, naučili smo se s tim živjeti. Korona nam je postala neprijatelj s kojim se svakodnevno borimo – kaže Rotim.

– A kad će je vrag odnijeti!? – pitamo, na koncu, i to.

– Na to pitanje vam na žalost nemam odgovor – uz smijeh će Rotim.

Nema nama dakle druge nego slušati savjete, apele i preporuke, jer jednostavno je.

– Ono što je dobar i apel i savjet, je da se držimo tri osnovne mjere: redovito pranje ruku, držanje fizičke distance od dva metra na velikim okupljanjima, baš kao i izbjegavanje velikih okupljanja i, naravno, nošenje zaštitne maske – poručuje Cecilija Rotim.

U automobilu svoj red za uzimanje uzorka čeka i Dragutin. Kaže da ima pretragu zbog opterećenja srca pa mora donijeti rezultat testa na COVID. Strah nema ni od testa ni rezultata, a što se samog virusa tiče, priznaje, ni sam ne zna što bi o njemu mislio i rekao. Je li zadovoljan organizacijom pred »Štamparom«!?

– Ide, ide brzo. Možda je danas zbog kiše tako, u subotu je bila gužva – kaže Dragutin.

Dragutin se fotografirati ipak nije htio. Nije za slikavanje bio ni Jan koji čeka pred kontejnerom. Njegovi razlozi dolaska su drugi. On je tu, kaže, kao potencijalni kontakt zaraženog. Nije u strahu, ni zaraženi prijatelj nema jake simptome. Zato mu je stati u red, dati uzorak, 24 sata biti u blagoj neizvjesnosti i to je to. Kakav god rezultat bio, ovaj drive-in trenutak se, sudeći po našem posjetu, čini najmanje težak zahvaljujući i ljudima poput glavne sestre Rotim.

Svemirska odijela za uzimanje briseva

Putnik namjernik neminovno najviše interesa pokaže za one u tzv. svemirskim odijelima. Tko su i što rade!?

-To su kolege koji uzimaju sam bris, dok kolege pored njih koji takva odijela nemaju uzimaju samo podatke pacijenata. Kolega u zaštitnom odijelu je u direktnom kontaktu s potencijalno pozitivnom osobom i on mora imati cijelu zaštitu; od odijela, nazuvaka, kape, maske, rukavica, naočala ili vizira. Kolega koji samo uzima podatke je na fizičkoj distanci s pacijentom i on ne treba imati cijelu zaštitnu opremu. On ima FFP3 ili FFP2 masku, ima rukavice i cijelo vrijeme dezinficira ruke i na zraku smo tako da problema nema – referira Rotim.

Inače, u tim »izvanzemaljskim« odijelima su sami muški djelatnici, makar je dojam da je djelatnica više što rade na testiranju. Smije se na to Rotim, pa kaže: »Našim muškarcima smo dali teže poslove. Odrade oni lavovski posao i jedan smo dobar, pozitivan tim. Svi smo tu jedni za druge.«