Vidim da niste tankali gorivo, da ste ravno na kasu otišli. Došli ste u kupovinu jer vam je benzinska s ruke, ili ciljano zato što je nedjelja, pitamo u nedjeljno jutro Zagrepčanku koja samo što nije otključala vrata svog limenog ljubimca, pa da pohita s benzinske stanice dalje.

– Haha! Namjerno. Poslao me muž po cigare, veli nam Iva Berc uz grleni smijeh.

Taman su, kaže, u nekom građevinskim radovima, nestalo cigareta, a kad već suprug toliko radi, onda nije problem zaletjeti se po kutiju, makar bilo u nedjelju kad trgovine raditi ne smiju. Dobro, nije baš da ne smiju, sukladno Zakonu što zabranjuje i regulira rad nedjeljom birati mogu kojih će 16 nedjelja u godini imati širom otvorena vrata, a kako će skoro i dva mjeseca otkad je zakon u primjeni za očekivati je da o odredbama znamo ama baš sve. Samo, navika je gadna stvar, baš kao što je nepisano pravilo da čovjeku baš u nedjelju i u blagdanske dane, baš kada je sve zatvoreno, pofali ama svega. Pa se možda i više nego mise i crkve pohode benzinske crpke koje su se brzo asortimanom prilagodile tržištu, sve u nadi da će se tamo naći koja kila šećera ili brašna. Neće baš bit’ da je brašna, ali….

Foto Davor Kovačević

Zanimljiva promišljanja

Pred ulazom jedne od benzinskih postaja u Novom Zagrebu, uz vazda izloženu tekućinu za pranje automobilskih stakala, posložene stoje role toalet papira, nešto sredstava za pranje odjeće, baš kao i one mirisne kuglice za WC školjku. Ljubazni djelatnici kažu nam kako službeno baš i ne bi smjeli pričati s novinarima. Neslužbeno, kruha ćemo naći na njima sestrinskoj pumpi koja radi od 0 do 24. Tamo su se, a zbog kruha narezanog na šnite složene u vrećice, na početku priče s neradnim nedjeljama znali i redovi stvarati. Kod njih zato divnu prođu ima hot-dog.

– Zovu ljudi pa pitaju imamo li brašna, šećera. Žene su nam prigovarati znale zašto nemamo u ponudi tampone. Lako se ljudi naviknu da nečeg ima i onda to i traže, kazuje nam djelatnik pumpe.

Foto Davor Kovačević

Pritom nudi još ponešto zanimljivih promišljanja, a sve na osnovu vlastita prodavačkog i životnog iskustva. Kaže, nije da se samo po kruh dolazi, već su benzinske nedjeljom postale mjesta izlaska i susreta osiromašenog puka. S druge strane upozorit će i na to da su benzinske građene prije 20, 30 godine predviđene da nude puno manji asortiman nego li ga danas nude. Ali, vrijeme nosi svoje. Inače, za Ivu Berc dileme nema, ona je za to da nedjeljom radi svatko tko to hoće i tko je za to dobro plaćen. Stoga se sa zakonom, ovakvim kakav je, ne slaže uopće.

Nas put vodi dalje do nove benzinske stanice drugog renomiranog brenda od goriva. Tamo u kupovinu ne hita Iva već Ivana. I ona je stigla na benzinsku crpku po – cigarete! Zalomilo se da je ostala bez njih, premda, kako kaže, vodi računa da nedjeljom u velike šopinge ne ide. Zaslužuje svatko, ne dvoji ona, slobodan dan.

– Meni je potpuno neshvatljivo da se ne može sve kupiti u subotu, veli Ivana.

Ova benzinska kruha u ponudi nema. Ni gužve jučer nije bilo, premda u ponudi ima i hepo kocke, i paštete, i mogućnost da se uplati koja igra na sreću, a ima i uložaka!

Foto Davor Kovačević

Retoričko pitanje

– Bonovi i cigarete. To najviše ide, makar nema toga što ljudi ne pitaju, kaže nam mladi prodavač.

Pritom dodaje da se promet pojača iza ručka »kad se ljudi sjete što im treba«. Za to da se nedjeljom u trgovinama ne radi je i gospođa Zvjezdana. Zašto!?

– Zato jer radim u dućanu, kratko će ona i jasno.

Pitamo se naglas, pomalo retorički, što se to ljudskoj vrsti dogodilo pa da ne može, kao nekada, svoju glad za kupovinom utažiti kroz tjedan. Otromboljili smo, na to će prvo Zvjezdana.

– Ali, pitajte to Plenkovića, veli nam.

– Hoćemo, ma…. Šta još da ga pitamo!?, interesira nas.

– Pitajte ga zašto je pomaknuo odlazak u penziju na 65 godina, reče nam Zvjezdana prije nego je odjurila dalje.

U gradu, u njegovu širu centru na svakoj crpki otprilike isto. Ne guraju se kolica s namirnicama, nema ni nekih redova, valjda i zato što će se vazda naći neka trafika koja radi ili neka veća trgovina kakvog lanca koji je u onih 16 radnih nedjelja ukalkulirao i ovu. Je li išta drugačije kad se makne čovjek malo perifernije!? Sesvete i okolica. Eto benzinske crpke koja je imenom manje znana od onih velikih firmi što gorivo toče, ali zato ima valjda sve što prosječnom šoferu i njegovoj bližoj rodbini treba. Je li se tu štogod promijenilo otkako je zakon stupio na snagu!?

– Isto vam je manje-više sve, nije da je puno živnulo, ali istina je da je potražnja za kruhom i mlijekom veća, kratko će djelatnica Maja.

Kruh, cigarete, bonovi za mobitel, piće i ugljen!

– Svi roštiljaju, pojašnjava Maja zašto je i ugljen među artiklima što se najbolje nedjeljom prodaju.

Foto Davor Kovačević

Crpka ili crkva

Na ovoj benzinskoj s polica vabe i proizvodi koji se u kvartovskim trgovinama živežnim namirnicama i ne mogu naći. Ne bi bilo nikakvo čudo da ušetate po mlijeko, a izađete van s plišanom igračkom. Gospođa što je subotu provela dežurajući na poslu pa nije stigla do trgovine, ipak je mudro s benzinske otišla samo s dvije litre mlijeka. U novine slikom ne bi, ni ime njezino nije važno, ali je za zakon posve. A kad će radnici benzinskih crpki zaslužiti ovakav nekakav zakon, pitali smo se naglas, na što se djelatnica Maja samo na glas nasmijala.

Crpka ili crkva, pitanje je sad! Ili se to barem činilo dilemom kada se započinjao ovaj tour de benz. Zagrepčani ili su pomalo naučili da zakonodavac misli ozbiljno, ili se još s mora nisu kući vratili, taman da dileme jučer i nije bilo. Na povratku iz Sesvete u Zagreb eto nas i u pekari što se mudro naslonila na benzinsku stanicu. Na policama gdjekoja štruca kruha i ništa više, a nije ni 11 sati. Nova tura kroasana bit će za desetak minuta, pojašnjava dobrano usamljena prodavačica kupcima.

– Sve ste prodali!?, pitamo.

-Sve!, veli frkćući dok provjerava stanje u vreloj pećnici.

– Zbog neradne nedjelje!?, sad već pomalo gnjavimo.

– Da gospodine, zbog neradne nedjelje, odgovara ona dok leti sama od peći do pulta, od pulta do polica, tonom koji ne ostavlja mjesta za potpitanja.

Dok pažljivo napuštamo poprište, nestvarno nam zvuči priznanje Slađane, prodavačice na benzinskoj koja je tek malo dalje od ove, kako su onomad »davno« pokušali s prodajom kruha, ali tad nije išlo. Sada ide. Sada ide, a i tko zna što nas sve još čeka. Jer, kako to vispreno reče prodavač s početka priče, inače čovjek s diplomom Filozofskog fakulteta: »Stvari se danas brzo mijenjaju.«

Foto Davor Kovačević

Ponuda jestiva uz spremnike goriva

Po gradu se na benzinskim postajama nudi hot-dog. Kad se krene malo van grada, ponuda jestiva što se nudi uz spremnike goriva postaje ozbiljnija. Monster burger!? Smješka se gospodin Damjan, dok hvali roštilj što se nudi u objektu spojenim s benzinskom. Što se njegova iskustva s neradnim nedjeljama tiče, kaže kako je posla više nego li ikada prije bilo samo onomad kad su se spojila dan za danom blagdanski neradni dan i nedjelja. Tad je potraga za kruhom bila nesmiljena.

– Za sve treba vremena. Doći će to na svoje, ne dvoji Damjan, vodeći se pri tom i iskustvima što ga sa sličnim režimom rada imaju druge europske zemlje.

Trgovci se preračunali

Ako neće trgovine, ako neće pekare, hoće slastičarnice. Ona u centru kao da je otvorena da ima tko mladim turistima objasniti zašto ništa ne radi, nego da slastice prodaje.

Smješka se gazda dok se slaže s nama kako će očito morati pojačati ponudu slanih proizvoda. Pri tom nam ukazuje na još nešto. Kaže, svi su u centru zaigrali tako da su radili stalno i sedmi i osmi mjesec. »Sad će biti do Nove godine ništa«, predviđa on.

Čini se, kaže, da su trgovci bili uvjereni da će Vlada od nakane brzo odustati, pa se preračunali.

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević