„Nema granice do koje mogu rasti cijene nafte i njezinih derivata. Već je zbog burzovnih igara barel bio 140 dolara, sada cijena varira između 105 i 108 dolara, no ako dođe do obustave uvoza iz Rusije cijena će porasti i do 200 dolara”, rekao je naftni stručnjak Davor Štern, bivši ministar gospodarstva i poduzetnik koji ne bi isključio ni mogućnost da će litra benzina koštati 20 kuna pa i više za Jutarnji list.

„Domaća proizvodnja plina je s oko 2 milijarde kubika plina godišnje pala na oko 750 milijuna kubika. Polja su se iscrpila, posebice ona u sjevernom Jadranu. Značajno je pala i proizvodnja domaće nafte jer je mađarski partner zapustio ulaganje u istraživanje novih nalazišta.

Riječka rafinerija je u studenom prošle godine zatvorena da bi nedavno krenula u probni rad i do kraja ovoga mjeseca bi trebala biti u punom pogonu. Mislim da Hrvatska ne smije dozvoliti da riječka rafinerija prestane s radom jer nam je to jedina garancija da će nam naftni derivati biti dostupni”, kaže Štern.

„Do jučer sam vjerovao da će Rusija i dalje izvoziti svoju naftu i plin Europi, no nakon ovog pokolja u Buči, Europa uviđa da se ta zvjerstva ne smiju dozvoliti. Više nije pitanje hoće li Rusi svoje energente prodavati u rubljima, nego hoće li Europa obustaviti uvoz. Jučer je Europa objavila da neće više iz Rusije uvoziti ugljen i odmah mu je cijena porasla na 100 dolara po toni što se nije dogodilo u zadnjih 30 godina. Ako tako bude i s naftom i plinom, cijenama je samo nebo granica”, tvrdi Štern.

Hrvatska je, kaže, izgradnjom LNG terminala na Krku osigurala mogućnost za uvoz dovoljnih količina plina, no pitanje je koliko će LNG-a biti dostupno na tržištu jer ga neće biti dovoljno ako ga bude htjela cijela Europa i u tom bi slučaju cijene mogle biti jako, jako visoke. LNG je danas oko 20 posto skuplji od prirodnog plina koji dolazi plinovodima, a mogao bi biti i dvostruko skuplji. Pitanje je hoće li si domaćinstva i industrija moći priuštiti grijanje na plin. Hrvatska, ističe Štern, iz domaće proizvodnje pokriva oko 40 posto vlastitih potreba.

„No, zaboravljamo da imamo i druge mogućnosti. Na primjer da se iz Dugopolja, dokle je došao jadranski plinovod, potegne cijev do Albanije, što se može napraviti dosta brzo, te da se Hrvatska tako priključi na plin koji dolazi iz Kaspijskog mora, iz Kazahstana, Uzbekistana, Turkmenistana… Takav plin bi sigurno bio jeftiniji od LNG-a. Osim toga, Italija podmorskim cjevovodom dobiva plin iz Alžira. I mi bismo se mogli s Alžirom dogovoriti da nam osigura određene količine plina koje bi nam pristizale preko Italije cjevovodom u sjevernom Jadranu koji vodi do Pule. Ne smijemo se osloniti samo na LNG”, predlaže Štern za Jutarnji list.