HSS i Socijaldemokrati u subotu su potpisali Povelju o političkoj suradnji i savezu. Predsjednik HSS-a Krešo Beljak priznaje da ta predizborna koalicija Naša Hrvatska nije samo plod njegove želje nego i izraz nužde.

– Naša je svakako želja suradnja u okviru lijevog centra, gdje HSS pripada, kako bismo na idućim izborima porazili HDZ. Koalicija sa Socijaldemokratima je i nužda zbog stanja u kojem se nalazi većina hrvatskih stranaka, pa i HSS, koji, istina, ima mizeran rejting, ali je još uvijek među sedam, osam najačih stranaka. U anketama, koje se provode kao da je Hrvatska jedna izborna jedinica, rejting HSS-a je između jedan i dva posto, što je nedovoljno, ali nadam se da ćemo uz pomoć koalicijskih partnera u barem nekoliko jedinica prijeći prag.

HSS je bio na zajedničkoj listi sa SDP-om na izborima za Sabor 2015., 2016. i 2020. I sada ste se prvo obratili toj stranci, zalažući se za nastavak te suradnje, ali ste bili odbijeni.

– Tri prethodne godine sam kao predsjednik HSS-a, neformalno i formalno, razgovorao sa SDP-om, međutim, politika njegovih dužnosnika je čekanje.

Kada vam je posljednji put netko iz SDP-a rekao da treba čekati?

– Nedavno, na početku zasjedanja Sabora nakon ljetne stanke. Mi smo cijelo vrijeme čekali SDP da pokrene okupljanje na ljevici, kao što je uvijek dosad bilo. Mene su kao stariji partner zvali i Zoran Milanović i Davor Bernardić. S prvim sam se dogovorio za pet, a s drugim za jednu minutu. S Peđom Grbinom ni za dvije godine, iako je HSS, naravno, računao na nastavak suradnje sa SDP-om. Čim je Grbin izabran za predsjednika SDP-a, pitao sam ga jesmo li i dalje saveznici ili on ima neke drukčije planove. Odgovorio mi je da ostaje savezništvo SDP-a i HSS-a, ali, kažem, Grbin još čeka.

Rasipanje glasova

Što je to SDP još čekao u rujnu 2023., pa ste se vi onda okrenuli Socijaldemokratima?

– Prvo je SDP čekao Možemo!, a sada doista ne znam. Treba to njih pitati. Za mene je sve vrlo jednostavno, izbori se približavaju, navodno će biti na proljeće, ali moguće je i ranije. Tko zna kakva se afera može dogoditi i ubrzati izbore. U toj situaciji nitko nema pravo čekati. Nije samo HSS čekao SDP, ostali njihovi partneri također su u toj situaciji. Uopće nije riječ o tome da nitko ne želi sa SDP-om, nego je ta stranka očito izgubila potencijal za političko okupljanje, koji je imala još od vremena Ivice Račana. Ja ne razumijem zbog čega se ne ide u okrupnjavanje ljevice kako bi se izbjeglo rasipanje naših glasova, koji bi otišli HDZ-u kao najjačoj opciji. Žao mi je da SDP to ne shvaća.

Kako ocjenjujete Grbina u odnosu na njegove prethodnike Milanovića i Bernardića?

– Reći ću samo da je Milanović i za Grbina i za mene i za Bernardića i za kompletnu ljevicu – svemirski brod. Nemoguće je to uspoređivati. Milanović je i dobivao i gubio izbore, ali dok je on vodio SDP to je bila stranka koja je okupljala i išla na izbornu pobjedu. Jasno je da SDP, a niti HDZ, ne može samostalno pobijediti. Svjesni su toga bili i Račan i Milanović i Bernardić. Ni nakon posljednjih parlamentarnih izbora, održanih u specifičnim uvjetima epidemije, HDZ nije sam mogao formirati Vladu. Zapravo su dosta tanko dobili Restart koaliciju, nije to bilo nikakvo razbijajanje, s malo više glasova osvojili bismo dosta više zastupničkih mandata. Ako će, pak, na ove izbore ljevica ići u tri, četiri bloka… Nadam se da Peđa Grbin ipak još razmišlja na način da nije dobro gubiti glasove.

Kod svih stranaka koje spominjemo nesumnjivo je snažno prisutna želja za smjenom vlasti.

– Na papiru. Što znači želja za promjenu vlasti, a onda idemo odvojeno na izbore i jedni drugima krademo glasove? Naravno da smjena vlasti nije prioritet svim strankama ljevice. Nekima je prioritet zadržati ono što sada imaju, iako im i to ide jako kilavo, a potom preuzeti SDP-ovo biračko tijelo.

Preuzimanje birača

Govorite o Možemo!.

– Uvjeren sam da bi u slučaju da je Možemo! prihvatio SDP kao ipak jačeg partnera, došlo do velike koalicije lijevog centra koja bi imala vrlo ozbiljne izglede za preuzimanje vlasti u Hrvatskoj. U barem polovici izbornih jedinica ta bi koalicija bila najjača, pa bi zbog izbornih pravila dobila i dodatne mandate, koji će ovako otići HDZ-u. U zabludi bi bili oni koji sada govore da će motivirati 75 posto birača da izađu na izbore kada zapravo ne bi znali što rade. Za Možemo! je i Zagreb prekrupan zalogaj i primarno im je na idućim izborima ojačati poziciju u Saboru jer za sudjelovanje u nacionalnoj vlasti niti nemaju kadrova. Koga bi to Možemo! postavio za ministra, a nemaju ljude ni za pročelnike u Zagrebu? Zato razmišljaju da im je bolje biti još četiri godine u Saboru u opoziciji i raditi na preuzimanju birača SDP-a. Mislim da oni to neće moći, ali Možemo! je uvjeren da hoće i na kraju to je njihovo legitimno pravo.

Gdje Naša Hrvatska pripada u kontekstu dvije Hrvatske o kojima stalno govori premijer Plenković?

– Naša Hrvatska sigurno nije HDZ-ova. A Plenković je u pravu, zaista postoje dvije Hrvatske, jedna HDZ-ova i druga svih nas ostalih. U Plenkovićevoj Hrvatskoj se ne može ništa bez članske iskaznice HDZ-a i u njoj se živi dobro. U toj se Hrvatskoj ministri mogu enormno obogatiti, jednom Gordanu Grliću Radmanu dva, tri milijuna eura ništa ne predstavljaju. Druga Hrvatska, u kojoj živi najmanje 70 posto ljudi, nazaduje, opustošena je.

Kreiranje narativa

Kako god, Plenković je već sada premijer s najduljim mandatom, a ako osvoji i treći, postavit će rekord koji će u budućnosti biti jako teško nadmašiti. U čemu je onda njegova tajna ako je u Hrvatskoj ovako kao što vi tvrdite?

– Plenković je bezgrešan i vrlo blizu da bude proglašen svecem.

Ozbiljno pitam, očito je Plenković pronašao neku uspješnu političku formulu.

– Netko je jednom rekao da su za pobjedu na izborima potrebne tri stvari, novac, novac i novac. Primjerice, novcem se može kupiti medije, kao što je slučaj sada u Hrvatskoj. U doba najžešće koronakrize, Plenković je uoči izbora 2020. okupio medije i rekao im da ga podrže, a da će on to znati vratiti i rezultati su došli. Tu su još i takozvani nezavisni analitičari koji kreiraju narativ da je jedini Plenković sposoban, da oporba ništa ne valja. Ukratko, Plenković je izuzetno dobar u prodavanju magle, to mu se mora priznati.

Postoje ipak i pozitivni statistički podaci o stanju u Hrvatskoj, pa onda međunarodni uspjesi kao ulazak u Schengen i europodručje.

– Schengen i euro su Plenkovićeva zasluga? Podsjećam da je premijerka Jadranka Kosor odblokirala naše pristupne pregovore s EU-om. Cijeli niz političara od Račana nadalje radio je na našem europskom putu, Plenković je samo stvorio percepciju da je on sam sve napravio. Nisi, Plenkoviću, nisi.