RIJEKA – Treba li uskoro zabraniti početak lova na istarski bijeli tartuf do 30. rujna? Iako se danas slavi početak lova na jednu od najznačajnijih svjetskih delicija, slobodno je možemo nazvati i globalnom atrakcijom, na famozni bijeli tartuf čije cijene po kilogramu nerijetko dosežu i iznose od dvije tisuće eura, realnost na terenu je dijametralno suprotna.

Silna suša izazvala je probleme u čitavom ekosustavu, čak i onom koji se zalijeva, tako da bi ipak, koliko god bijeli tartuf »nosio bogatstvo« valjalo »podignuti ručnu kočnicu«.

Robert Marušić, promotor i organizator istarskih sajmova tartufa, ugostitelj iz tartufarske obitelji, aktivni član buzetskog turističkog vijeća zabrinuto najavljuje potrebu osnivanja stručne znanstvene ustanove sa sjedištem u Buzetu koja bi pratila klimatske promjene.

– U situaciji smo da moramo brzo reagirati, osnovati društvo, udrugu ili neki oblik ustanove sa sjedištem u Buzetu, pozvati struku, profesore, znanstvenike, mikologe čije će mišljenje i autoritet uvažiti resorno ministarstvo i vjerojatno utjecati na promjenu Pravilnika u kojemu bi lov na istarski bijeli tartuf započinjao 1. listopada, a ne kao sada 1. rujna, naglašava, apsolutno kao glas razuma, Marušić.

Riječ stručnjaka

Prema njegovom mišljenju, profesori riječkog i zagrebačkog sveučilišta na stručnim studijima mogli bi izraziti svoja mišljenja o tom problemu, dok bi se u čitavu polemiku mogao uključiti i Centar za istraživanja mora iz Rovinja koji je znanstveno istraživačka ustanova Instituta »Ruđer Bošković« iz Zagreba.

Robert Marušić / Foto: Gordana Čalić Šverko

U tome bi bilo i simbolike jer je prije skoro stotinjak godina ravnatelj te ustanove bio profesor Massimo Sella koji je prvi službeno objavio da se Tuber magnatum pronalazi u slivovima rijeke Mirne, Bračane i Butonige. Dogodilo se to 1929. godine. Vijest se proširila Europom i započeo je lov na istarski bijeli tartuf koji i danas traje.

Znači li to da, uvažavamo i Marušićeva razmišljanja, buzetska »fritada« seli u drugi termin?

– Kao jedan od odgovornih roditelja »Velike buzetske fritade s bijelim svježim tartufima« koja se tradicionalno priprema u rujnu za pučku feštu Subotina, na blagdan sv. Marije Male, otvaram temu kojom želim nagnati na razmišljanje o novom terminu Festivala istarskih tartufa koji se održava prvi vikend studenoga u špici tartufarske sezone bijelog tartufa. Klimatske promjene mijenjat će život na sjeveru Istre, dati mu na važnosti jer nove vrijednosti neće biti samo izvori pitke vode koje je još kraljevina Italija pripitomila akvaduktima i dovodila do istarske obale, nego akumulacije kojima će čovjek htjeti upravljati prirodom.

Jezero Butoniga je prije gotovo pola stoljeća bilo »jače« od tartufa, na čijoj je lokaciji trajno potopljeno veliko stanište jedinstvenog bijelog tartufa.

Hoće li »nove« ljudske intervencije uvjetovane klimatskim potrebama nastaviti s uništavanjem prirode? Vjerojatno da. A možda i ne. Jer ako bjeloglavi sup ili neka rijetka sova, žaba ili orao samotnjak zaustave ceste i prostorne planove nekog prostora onda bi i jedinstveni bijeli tartuf mogao potrebe istarskog obalnog turizma oblikovati na način da se s građanima sjeverne Istre razgovara, naglašava Marušić.

Gastrodijamant

S druge strane, nije sve tako crno. Klimatske promjene mogle bi pogodovati i razvitku turističkog potencijala predsezone, posezone i zime Buzeta, Buzeštine, posebno Ćićarije, danas dijelova istarskog poluotoka s najmanjim udjelom turizma u ukupnim gospodarskim kretanjima.

– Lov na bijele tartufe Motovunske državne šume uređuje se sezonskim dopuštenjima i dozvolama. Tu podsjećam da Hrvatske šume i njihovi stručnjaci sami mogu odlučiti kada se ulazi i izlazi s njihovog vlasništva i postaviti kućni red. Udruga tartufara Istre ostvarila je vrlo pozitivnu suradnju s upravom iz Buzeta.

Dobra je vijest da ministrica zaštite okoliša Marija Vučković prati sve aktivnosti istarskog tartufarstva. Jer to je nacionalni brend prisutan na svim međunarodnim turističkim sajmovima. Briga o dijamantima istarske kuhinje koje nam je jedinstvena priroda podarila zbog izdašne izvorske vode, minerala kojima se ona umiva, miceliju koji putuje od Huma, Draguća, Roča kroz Buzet prema Sv. Stjepanu, Livadama i Motovunu, prima se za korijenje i formira istarske dragulje, blago je koje moramo sačuvati za sutra, zaključio je Marušić, gastronomski promotor, ugostitelj čije preferencije uvijek na pijedestal uzdižu autohtonost.

Za ovu godinu je kasno, danas je startao lov na bijeli, super ukusni ali i jednako toliko skupi plod Motovunske šume.

No, ne uvaže li se datosti koje nam donose klimatske promjene, moglo bi se dogoditi da bijeli taruf postane samo – lijepo sjećanje. Barem u komercijalnom smislu.