Već su pomalo u zaborav pala saslušanja o poslovanju Ine koje je organiziralo Antikorupcijsko vijeće, posljednje je održano još prije dva mjeseca, a to je tijelo tek danas usvojilo zaključke.

Većinom jednoglasno jer na sjednici nije bio nitko iz vladajuće koalicije, koja je bojkotirala i saslušanja, s tim da je Hrvoje Zekanović ipak znao ponekad navratiti kako bi rekao nešto provokativno.

Nitko iz Vlade, uključujući i premijera Andreja Plenkovića, nije tada prihvatio poziv za saslušanje.

“Udar na institucije”

– Bio je to udar na institucije ove države, ocijenila je Dalija Orešković.

Grmoja je dodao da se pokazalo kako se »rasvjetljavanje slučaja Ine sprečava s najviše razine«.

Vladajuća koalicija je, naime, kroz Odbor za Ustav zauzela stav da Antikorupcijsko vijeće nije ovlašteno provoditi javna saslušanja, pa su poručivali svim pozvanima da nisu dužni doći.

Ključnim zaključkom poziva se nadležne institucije, DORH i USKOK, da utvrde jesu li Uprava i/ili Nadzorni odbor Ine, odnosno pojedini članovi tih tijela, »imali saznanja o aferi s plinom u Ini«, budući da su neki od saslušanih bivših visokopozicioniranih djelatnika Ine svjedočili da »afera takvog razmjera nije mogla proći nezamijećeno od ovih tijela«.

Gašenje rafinerije u Sisku

Nadalje, od državne administracije se, s obzirom da je Republika Hrvatska dioničar u Ini, traži poduzimanje svih mjera kako bi se model upravljanja tom kompanijom, u okviru kojeg se »prilikom odlučivanja zaobilazilo Upravu i Nadzorni odbor«, uskladio sa Zakonom o trgovačkim društvima, a s »ciljem smanjenja koruptivnog rizika«.

Okolnosti gašenja rafinerije u Sisku, još je jedan zaključak Antikorupcijskog vijeća, sugeriraju da do njega »nije moglo doći bez znanja i odobrenja Vlade i premijera, posebno ako se u obzir uzme da je obveza ulaganja strateškog partnera u tu rafineriju bila određena ugovorom između Republike Hrvatske i MOL-a«.

Antikorupcijsko vijeće također smatra da Republika Hrvatska mora utvrditi u čemu se sastoji njezin interes u Ini i koji se ciljevi ostvaruju putem tog posebnog interesa, i to u uvjetima kada strateški partner ima prevladavajući utjecaj na donošenje poslovnih odluka.