Oslobodilačka vojno-redarstvena operacija Oluja od ključne je važnosti za konačan ishod Domovinskog rata, jednog od presudnih razdoblja hrvatske povijesti, ali i za sudbinu Hrvatske i Hrvata. Pobjedom hrvatskih snaga u operaciji Oluja završio je rat u Republici Hrvatskoj i osigurana je njezina teritorijalna cjelovitost, te onemogućena realizacija velikosrpskoga projekta čiji je cilj bio stvaranje jedinstvene srpske države sa zapadnim granicama duboko na području Republike Hrvatske, na zamišljenoj crti Virovitica – Pakrac – Karlovac – Ogulin – dio Gorskog kotara – Karlobag, kaže dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

– Okolnosti u kojima je Oluja provedena, kao i njezino značenje, ali i posljedice, nije moguće razumjeti ako se zanemari proces obnove velikosrpske politike od sredine 1980-ih i velikosrpska agresija na Hrvatsku od ljeta 1991. godine. Zbog isključive velikosrpske politike, vođene iz Beograda, vojna opcija u rješavanju pitanja okupiranog teritorija Republike Hrvatske nije imala alternativu, a zbog prijetnje srpskog osvajanja Bihaća, grada u BiH, hrvatsko vodstvo početkom kolovoza 1995. Oluju više nije moglo odgađati.

Dakako, hrvatsko vodstvo više nije smjelo odgađati Oluju ni zbog rascjepkanosti države i nemogućnosti cestovne komunikacije preko okupiranog područja, što je bilo otežavajuće za hrvatsko gospodarstvo, jednako kao ni zbog 384.664 prognanika i izbjeglica, koliko ih je u srpnju 1995. bilo u Hrvatskoj, koji su zbog isključive velikosrpske politike i odbijanja mirne reintegracije okupiranoga hrvatskoga područja od 1991. čeznutljivo i već na granici psihičke i materijalne izdržljivosti čekali na povratak svojim većinom razrušenim domovima.

Osvajanje slobode

Prije Oluje provedeno je niz akcija hrvatske vojske, a sama je Oluja utjecala i na stanje u BiH?

– Podsjetimo, Oluju su hrvatske snage provele od 4. do 7., odnosno do 10. kolovoza 1995. godine. Najveći uspjeh u operaciji postignut je u prijepodnevnim satima 5. kolovoza, kad su pripadnici 7. i 4. gardijske brigade Hrvatske vojske oslobodili hrvatski kraljevski grad Knin.

Zbog njegova strateškog i simboličkog značenja dan oslobođenja Knina u Hrvatskoj je proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti, a potom i Danom hrvatskih branitelja. Podizanje hrvatske zastave na kninskoj tvrđavi 5. kolovoza 1995. bilo je završni čin niza oslobodilačkih akcija i operacija koje su omogućile uspješnu provedbu operacije Oluja (Cincar početkom studenoga 1994., Zima 94 u studenom – prosincu 1994., Skok 1 i Skok 2 u travnju i lipnju 1995., te Ljeto 95 krajem srpnja 1995.), no ne smije se zaboraviti da su temelje za taj niz postavili pripadnici policije i Zbora narodne garde, uglavnom dragovoljci, koji su se slabo naoružani u ljeto 1991. suprotstavili JNA i srpsko-crnogorskim postrojbama i uspjeli obraniti Hrvatsku.

Operacijom Oluja, kao i prethodnom operacijom Ljeto 95, hrvatske snage spasile su Bihać od srpske okupacije i spriječile novu humanitarnu katastrofu i zločine nad muslimanima poput onih koje su srpske postrojbe pod zapovijedanjem generala Ratka Mladića već počinile u Srebrenici u srpnju 1995., a koji su na međunarodnim sudovima presuđeni kao genocid, jer snage UN-a nisu bile u stanju zaštititi oko 180.000 stanovnika i prognanika u Bihaću i okolici koji je, da ironija bude veća, upravo VS UN-a proglasilo »zonom sigurnosti«.

Važno je istaknuti da su operaciju Ljeto 95 hrvatske snage pokrenule na zamolbu bošnjačko-muslimanskog vodstva, na temelju sporazuma postignutoga u Splitu 22. srpnja 1995., što pokazuje da je Republika Hrvatska bila najvažniji saveznik bošnjačko-muslimanskom narodu u BiH u obrani od velikosrpske agresije.

Takvu zamolbu državna vodstva zasigurno ne upućuju državi koju smatraju agresorom na svoju državu i svoj narod ni predsjedniku države koji se smatra vođom »udruženog zločinačkog pothvata« protiv njihove države i naroda.

Uz zahvalnost prema poginulim hrvatskim braniteljima, kojima dugujemo slobodnu i neovisnu Hrvatsku, prilikom proslave obljetnice Oluje ljudski je sjetiti se i svih nedužno ubijenih i poginulih civila, bez obzira na njihovu nacionalnost ili vjeroispovijest.

Teritorijalna cjelovitost

Srbijanska propaganda i dalje forsira narativ o protjerivanju Srba iz tz. Srpske krajine?

– Uoči i tijekom Oluje Srbi s okupiranoga područja Banovine, Korduna, Like i Dalmacije uglavnom su napustili svoje domove, što će se odraziti na budućnost Srba u Hrvatskoj i njihovu zastupljenost u nacionalnoj strukturi stanovništva Republike Hrvatske.

Izvori potvrđuju da je za tu tragediju odgovorna isključiva politika vodstva pobunjenih Srba u Kninu koje je, poticano od srbijanske vlasti u Beogradu, uporno odbijalo mirnu reintegraciju okupiranoga područja Republike Hrvatske u njezin ustavnopravni poredak, sve do poraza svojih snaga u operaciji Oluja i poraza srpskih snaga u BiH.

Prema tome, oslobodilačka operacija Oluja, kao i ostale vojne pobjede hrvatskih snaga u RH i BiH, presudno su utjecale na srpsko vodstvo, zapravo primorale su ga da napokon pristane na mirnu reintegraciju preostaloga okupiranoga teritorija RH u Hrvatskom Podunavlju.

Jer, nakon pobjede hrvatskih snaga u Oluji bilo je jasno da bi Hrvatska novom vojnom operacijom oslobodila i preostalo okupirano područje Hrvatskog Podunavlja.

Izvori srpske provenijencije u kojima se navode podaci o stanju u Vojsci Jugoslavije neposredno nakon operacije Oluja te o broju i naoružanju srpskih snaga u Hrvatskom Podunavlju, kao i o stanju morala među Srbima u Hrvatskom Podunavlju, potvrđuju spomenuto.

Pobjeda hrvatskih snaga u Oluji jedan je od najvažnijih događaja u hrvatskoj povijesti, jer je njome osigurana teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske i sloboda njezinih državljana, a time i uvjeti za demokratizaciju društva i gospodarski razvoj.

Vijest da je Knin oslobođen, kao i fotografija hrvatskih branitelja s hrvatskom zastavom na netom oslobođenoj Kninskoj tvrđavi, zasigurno su duboko urezani u sjećanje mnogih hrvatskih domoljuba.

Stoga se može reći da je Oluja kruna Domovinskog rata, kraljica svih hrvatskih pobjeda i ponos koji ostaje za vječnost. Naša je obveza da taj ponos, kao i činjenice o Domovinskom ratu i operaciji Oluja, prenesemo našoj djeci.

Kako se Oluja, ali i Domovinski rat općenito, tretiraju u hrvatskom obrazovnom sustavu?

– O Domovinskom ratu i događajima iz toga razdoblja, pa tako i o operaciji Oluja, postoje relevantni udžbenici i priručnici, te kompetentni predavači. Nažalost, u nekim publikacijama to razdoblje nije objektivno prikazano ili sadržaj o tom razdoblju nije dovoljno zastupljen, što pokazuje primjer povučenoga udžbenika za 4. razred gimnazije u kojem je sadržaj o Oluji bio površan, a dijelom čak i faktografski pogrešan.

Površno je govoriti o operaciji Oluja, a ne istaknuti oslobađanje Knina 5. kolovoza 1995. i objasniti značaj toga događaja, koji je zbog posebne simbolike proglašen i državnim blagdanom.

To ne može biti običan datum u nekoj kronološkoj lenti, niti je u stručnom pogledu primjereno oslobađanje Knina, koje ima širi (uz vojni, svakako i politički i simbolički) kontekst, jer označava konačan poraz velikosrpskog projekta u Hrvatskoj obnovljenog krajem 1980-ih, označiti samo kao »slom vojne pobune u RH«.

Neovisno što o tome piše u kurikulu za predmet povijest, vjerujem da većina nastavnica i nastavnika povijesti u Hrvatskoj prepoznaje taj širi kontekst i značaj oslobađanja Knina, tim više jer je nakon promjena datuma državnosti, koji su prilično zbunili javnost, 5. kolovoza 1995. kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti ostao autentičan i općeprihvaćen u Hrvatskoj.

A oni koji ne prepoznaju značaj toga datuma, odnosno događaja, pa ga ograničavaju samo na informaciju o »slomu vojne pobune u RH« na kronološkoj lenti, nisu sposobni biti autori udžbenika za povijest u hrvatskim školama.

Motivirajući datum

Mogu li takvi datumi, državni blagdani poput 5. kolovoza, biti ujedno i motivirajući poticaj da pokažemo jedinstvo, više odgovornosti i optimizma, umjesto širenja defetizma i crnila?

– Datumi koji označavaju pobjedu u ratu motivirajući su za svaki narod te doprinose njegovoj homogenizaciji i zajedništvu. Tako i pobjeda Hrvatske i hrvatskih snaga u Domovinskom ratu, a posebice pobjedonosna oslobodilačka operacija Oluja, djeluje poticajno na Hrvate i hrvatske državljane koji su Hrvatsku prihvatili kao svoju državu.

No, upravo je operacija Oluja primjer kako se, u jednoj drugačijoj operaciji nametanja dezinformacija, od operacije koja je bila oslobodilačka i presudna za cjelovitost Republike Hrvatske u međunarodno priznatim granicama, ali i za opstojnost hrvatskoga naroda na području na kojem stoljećima živi, pokušava nametnuti činjenično neutemeljena teza da se radi o zločinačkoj operaciji, odnosno »udruženom zločinačkom poduhvatu«.