Anoreksiju i bulimija mogu bitno kompromitirati preuzimanje bračnih i obiteljskih dužnosti, smatra sudski stručnjak pri Međubiskupijskim sudovima dr. Ivan Štengl
ZAGREB Crkveni sud prvog stupnja u lanjskoj je godini dozvolio 17 »razvoda«: točnije, crkveno sudište koje odlučuje o ništavnosti ženidbe, u 2010. godini donijelo je 68 presuda, a od toga je u 17 parnica utvrđena ništavnost ženidbe. To je nešto manje nego u godini ranije kada je Međubiskupijski sud prvog stupnja u Zagrebu donio 68 presuda pri čemu je u 23 slučaja ženidbe poništio.
Prema izvještaju koji je na otvaranju nove sudske godine podnio sudski vikar Josip Šalković, lani je zaprimljeno 37 tužbi, 16 pisanih upita, a 111 osoba došlo je na informativni razgovor u svrhu podnošenja tužbe. Istovremeno, u sjedištu suda u Zagrebu i njegovoj podružnici u Đakovu u fazi istražnih ili dokaznih radnji nalazila se 171 parnica. Kako su izvijestili iz Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije, promicatelj pravde Stjepan Večković »podsjetio je da će sud prvog stupnja u novoj sudskoj godini morati učiniti dodatne napore kako bi se parnice riješile u razumnom roku«.
Sudsku godinu otvorio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić koji je upozorio da se ženidbeni i obiteljski život nalaze u zabrinjavajućoj situaciji, dodavši da se razvod nekad smatrao društvenom »ljagom«, a danas »normalnom društvenom pojavom«.
Sudski stručnjak pri Međubiskupijskim sudovima dr. sc. Ivan Štengl govorio je, pak, o anoreksiji i bulimiji kao potencijalnim razlozima za ništavnost ženidbe. Izložio je, među ostalim, i posljedice tih poremećaja na osobnost te mogu li one bitno kompromitirati preuzimanje bračnih i obiteljskih dužnosti. Ocijenio je tako da »osobe s anoreksijom i bulimijom podjednako nisu sposobne za autentičan odnos otvorenosti prema drugome«, da su »anoreksične osobe seksualno inhibirane i imaju teškoće doživjeti ugodu« te da ni »bulimične osobe uglavnom nisu sposobne za istinsku bračnu intimnost; one su istina seksualno aktivne, nekad promiskuitetne i perverzne, ali je seksualnost kod njih stavljena u službu »gladi za uvažavanjem i ljubavlju«.
Za osobe s poremećajem prehrane, napomenuo je, kad i uspiju zatrudnjeti, novo stanje predstavlja izniman stres, a sklone su, slijedom trudnoće, tražiti i rastavu braka. Što se tiče brige za djecu, upozorio je da »majke s poremećajem hranjenja pokazuju općenito visoku kontrolu nad nutricionističkim navikama djeteta, krivo interpretiraju njegove potrebe i u vrijeme hranjenja sklone su pokazivanju negativnih osjećaja«.
