ZAGREB  Nakon što je u petak Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine sa četiri glasa »za« i jednim protiv donio prijedlog odluke da se Trg maršala Tita preimenuje u Trg Republike Hrvatske, gotovo je sigurno da će Gradska skupština preimenovati Trg i to najvjerojatnije već u kolovozu.

Kako Odborom predsjeda Zlatko Hasanbegović koji je poznat po povijesno-revizionističkim stajalištima i žalu zbog pobjede antifašista i poraza »istinskih heroja, mučenika i šehida«, tj. ustaša i pripadnika Handžar SS-divizije u Drugom svjetskom ratu, može se očekivati da će stranka NZH (Nezavisni za Hrvatsku) inzistirati i na daljnjim preimenovanjima ulica koje se zovu po istaknutim antifašistima, a pokušati instalirati ličnosti iz frankističke tradicije.

Hasanbegović je to i najavio potrebom da ulicu u Zagrebu dobije Josip Frank, a u petak je najavio i mogućnost da se raspravlja o ulici Andrije Hebranga. »U dijelu hrvatske ljevice Hebrang je imao posebnu težinu, ali moj stav o jugoslavenskoj komunističkoj baštini i svim njezinim izdancima potpuno je jasan«, kazao je Hasanbegović.

Sve zatajeno

Zato smo jučer pitali Andriju Hebranga mlađeg što misli o toj mogućnosti da i njegov otac izgubi ulicu u Zagrebu. Treba se inače podsjetiti da je Hebrang branio Hasanbegovića i bio protiv toga da ga se izbaci iz HDZ-a, kad je osvanuo na listi Brune Esih u zagrebačkim izborima.

– Vidio sam tu Hasanbegovićevu izjavu i zahtjeve nekih ljevičara da se makne i naziv ulice mog oca, Andrije Hebranga. Uspomena i istina o mom ocu zatajeni su kao i cjelokupno razdoblje od stvaranja Komunističke partije sve do današnjih dana. Zatvoreni arhivi, neotkopane kosti 200.000 pobijenih nakon Drugog svjetskog rata, zatim neobjektivni mediji i politički usmjereni povjesničari, sve je to zamutilo hrvatsku povijest, govori nam Hebrang.

Od ranije je poznato da Hebrang podržava preimenovanje Trga maršala Tita. Jučer nam je ponovio da je Tito ubojica njegovog oca, ali da on želi da ga objektivno procijeni. Po njegovim saznanjima je Josip Broz »svoj put krčio ubijanjem i prokazivanjem svojih suradnika od Španjolskog građanskog rata preko Moskve«.

Razlaz s Titom

– Razlaz mog oca i Tita počinje 1943. kad Kominterna odlučuje da nema više nacionalnih komunističkih partija, nego samo internacionalnih. Pa nastaje KP SSSR-a, Čehoslovačke, Jugoslavije, itd. Moj otac tada predvodi frakciju koja zahtijeva da ostane KP Hrvatske zbog toga jer je kroz komunistički poredak htio neovisnu slobodnu hrvatsku državu. Nakon ZAVNOH-a on je to otvoreno i iznio i zalagao se za višestranačje, vjeronauk, crkvene brakove itd. Tu je počela njegova politička nizbrdica. On je odmah nakon ZAVNOH-a 1943. bio isključen iz Politbiroa KP Hrvatske, polako je eliminiran iz vrha, prebačen je u gospodarski sektor, 1948. je uhićen i nepoznatog dana, na nepoznatom mjestu ubijen. Zatvorili su i moju majku, nikada joj nisu dali presudu, ali je odležala 10 godina, govori Andrija Hebrang.

Kaže da su uhićenje i ubojstvo pokušali opravdati time da je Hebrang bio ustaški špijun, pa kad je to palo u vodu, onda su izmislili da je bio Staljinov čovjek. A bio je samo jednom u Moskvi poslije rata, 1946. u gospodarskoj delegaciji. Na povratku je, kaže Hebrang mlađi, suradnicima rekao: »SSSR su Potemkinova sela«. Ističe da je njegov otac ubijen zato što je, kad su se krojile granice republika, za Hrvatsku tražio zapadni Srijem, Boku Kotorsku i Neum, »krajeve koji su uvijek bili hrvatski«.

– Danas se to želi zatajiti jer se želi opet Titu dati dobro povijesno obrazloženje pa onda se počinje opet raspravljati, kao što to čini gospodin Hasanbegović, da njega kao komunistu treba eliminirati. Ne bi se čudio da maknu ime te ulice, ne bih bio niti nesretan zbog toga, jer ako biračko tijelo izabere tu lijevo-jugoslavensku opciju onda mi je draže da te ulice i nema, govori nam Andrija Hebrang.

Nemaju arhive

Ali – na to smo ga morali prekinuti i upozoriti da Hasanbegović sigurno nije ta »lijevo-jugoslavenska opcija«, nije, dakako, niti demokratska opcija, nego radikalna povijesno-revizionistička opcija i on o mogućnosti micanja ulice Andrije Hebranga govori iz te vizure.

– Da, ali i Hasanbegović i svi ostali nemaju arhive da bi saznali istinu. To nije bitka između današnjih ljevičara i današnjih desničara nego je bitka za istinu o hrvatskoj povijesti. Ovako svi procjenjuju na temelju dojma i na temelju svoje osobne političke orijentacije. Hrvatska je skrenula u nestabilnost zbog duboke podjele među ljudima a recept je samo jedan – rezolucija Vijeća Europe broj 1481, kaže on.

– Ako birači dovedu na vlast projugoslavensku opciju koja bi skidala ulicu Andrije Hebranga, onda bi i ja dignuo ruku za to skidanje jer on nije zaslužio da bude tamo gdje jugoljevica vodi politiku. Ako pobijedi demokratska, prohrvatska opcija onda bih se borio da to ime ostane jer se uklapa u tu politiku, poentira Hebrang.

Pitali smo još i Sinišu Vargu, bivšeg SDP-ovog ministara zdravlja, da komentira odluku Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine. Varga je još prije nekoliko godina potpisao inicijativu »Krug za Trg« kojom se tražilo micanje imena Trga maršala Tita. Njegov stav odstupa od stranačkog, SDP-ovog.

– Ja 2017. godine želim govoriti samo o budućnosti. Nemam komentara o pitanjima vezanim za prošlost, kaže nam jučer Varga. Kaže nam još da je za njega to pitanje zatvoreno s Povijesnom deklaracijom SDP-a iz 1990. godine i da bi je svi članovi SDP-a, koji je nisu pročitali, trebali pročitati.

Tom se Povijesnom deklaracijom SDP ispričao svima kojima je iz političkih razloga nanesena nepravda, učinjena šteta ili povrijeđeno dostojanstvo djelovanjem organa vlasti u poratnom razdoblju. No, iz te Deklaracije ne proizlazi da treba maknuti Titovo ime i nasljeđe iz hrvatskog javnog prostora.