Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj u ovom trenutku kao vršiteljica dužnosti vodi Andrea Čović-Vidović, koja je duže vrijeme bila i zamjenica dosadašnjeg voditelja ureda, Ogniana Zlateva. Na ovo mjesto dolazi s više od 15 godina profesionalnog iskustva u EU poslovima, diplomaciji, komunikacijama i menadžmentu.

Među ostalim, doktorsko istraživanje iz komparativne politike radila je na Sveučilištu u Zagrebu i na Johns Hopkins School of Advanced International Relations u SAD-u. Ranije je vodila odnose s javnošću za Europski parlament u Hrvatskoj, te sudjelovala na pregovorima Hrvatske o članstvu u EU-u, a s njom smo analizirali kako se EU i Hrvatska nose s brojnim krizama koje traju, ali i kako je Hrvatska napredovala u deset godina članstva u EU-u.

Položen test

Hrvatska ove godine obilježava 10. godišnjicu pristupanja Europskoj uniji. Kako se iz perspektive Bruxellesa, ali i zagrebačkog ureda Europske komisije u Hrvatskoj, gleda na to kako smo se snašli u novim uvjetima i regulativi EU-a? Je li Hrvatska položila test?

– Najplastičnija ilustracija ovoga je vjerojatno ovogodišnji ulazak Hrvatske u eurozonu i šengenski prostor. Na pragu 10. godišnjice članstva u Europskoj uniji, u siječnju ove godine, Hrvatska je uspjela ostvariti i ova preostala dva eurointergracijska cilja koji su bili dio Ugovora o pristupanju Uniji. Ni najmanje automatizmom, već kroz temeljitu primjenu zahtjevne šengenske pravne stečevine, odnosno gospodarskih i pravnih kriterija konvergencije potrebnih za uvođenje zajedničke europske valute.

Koje su politike Europske komisije ključne za Hrvatsku u ovom trenutku, gdje je fokus?

– Komisija se uspješno suprotstavila energetskom ratu Rusije protiv gospodarstva EU-a planom REPowerEU za energetsku sigurnost kroz diversifikaciju opskrbe, dobro napunjene rezerve plina, uštedom energije te povećanjem i ubrzanjem uvođenja obnovljivih izvora energije. Hrvatska je od Komisije pak krajem kolovoza zatražila dodavanje poglavlja REPowerEU u Nacionalni plan oporavka i otpornosti koje obuhvaća dodatne 4 milijarde eura. Ovo znači da će do kraja 2026. Hrvatska na raspolaganju iz Mehanizma oporavka i otpornosti ukupno imati čak 10 milijardi eura, što je gotovo 17 posto BDP-a. Više no značajan iznos, i izvrstan način da čitateljima ilustriram na koji su način europski prioriteti kompatibilni s onima država članica – u ovom primjeru Hrvatske. I kako te prioritete uvijek prate i sredstva za njihovu provedbu, kroz kvalitetne projekte i relevantne mjere i reforme.

Osim energetske sigurnosti, važne teme za Hrvatsku su sigurno i demografska tranzicija, novi okvir EU-a za dugoročno upravljanje migracijama i njihovu normalizaciju i, primjerice, još snažnija integracija na jedinstveno europsko tržište kojem Europska unija duguje svoju neprekinutu konkurentnost. A kao najmlađoj članici koja najduljom šengenskom kopnenom vanjskom granicom Unije graniči čak s tri kandidatkinje ili potencijalne kandidatkinje za članstvo, tu je i pitanje proširenja. Upravo je ovaj tjedan Komisija donijela paket mjera za proširenje s detaljnim ocjenama napretka koji su Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Srbija, Turska, a prvi put i Ukrajina, Republika Moldova te Gruzija ostvarili na putu prema pristupanju Europskoj uniji.

Andrea Čović-Vidović / Foto PRIVATNA ARHIVA

A što je s pitanjem migracija na europskoj razini?

– Sve je važnije i važnije. Komisija je još u rujnu 2020. predložila novi pakt o migracijama i azilu kojem je cilj uspostaviti novu, održivu ravnotežu između zaštite granica i zaštite ljudi, suvereniteta i solidarnosti, sigurnosti i humanosti. U tijeku su pregovori s Vijećem – dakle državama članicama – i Europskim parlamentom oko njegovog usvajanja. Prioritet Komisije do kraja ovog mandata je svakako ažuriranje pravnog okvira i jačanje suradnje u borbi protiv krijumčarenja migranata.

Osim toga, u prosincu 2022. Komisija je predložila i jačanje pravila za sprečavanje i suzbijanje trgovine ljudima, a tu je i akcijski plan za borbu protiv trgovine drogom, uključujući europski savez luka. Sve su ovo ponekad i povezana pitanja, a zbog njene geostrateške pozicije i za Hrvatsku – osobito radi činjenice da je od ove godine ona vanjska teritorijalna granica Schengena. Za njih je bez sumnje potrebno pronaći solidarna i održiva rješenja na europskoj razini.

Pozitivne ocjene

Mnogi komentiraju kako je Hrvatska zapravo s ovom financijskom omotnicom, uz mehanizam oporavka, u stanju »šoka« s obzirom koliko EU novca imamo na raspolaganju. No, tvrdi se da se sva ta sredstva ne uspijevaju i apsorbirati. Primjerice, navodi se da ostaju neiskorištena sredstva za modernizaciju željeznica, zbrinjavanje otpada itd. iz programa NPOO-a. Može li se dati ocjena o tome? U Vladi su pak zadovoljni svojom dinamikom.

– Financijska omotnica Europske unije od 2021. do 2027. iznos je bez presedana, radi se o gotovo 1.080 milijardi eura. Hrvatskoj je od toga na raspolaganju više od 14 milijardi eura kad govorimo o kohezijskoj politici, odnosno balansiranom razvoju gradova i regija te ulaganju u promet, okoliš, obnovljivu energiju, zatim socijalnoj politici i sufinanciranju projekata vezanih, primjerice, za modernizaciju tržišta rada, prilagodbi tvrtki i poduzetnika promjenama, i slično.

Hrvatska je veliki korisnik, osobito u odnosu na veličinu njezinog gospodarstva i uzimajući u obzir njezin gospodarski rast proteklih godina. Jako je važno da se programi i projekti koji se financiraju iz brojnih fondova, od kohezijskog do socijalnog i onog za pravednu tranziciju, nadopunjuju i uzajamno podupiru. Dobar je primjer sinergije EU-investicija apsorpcija Fonda solidarnosti, kad su u lipnju ove godine iskorištena sva sredstva iz Fonda za zagrebački potres, pa i više od tog iznosa – gotovo 700 milijuna eura – i to na projektima u kombinaciji upravo s Nacionalnim planom oporavka i otpornosti (NPOO).

Prošli je tjedan Komisija preliminarno pozitivno ocijenila i treći zahtjev za isplatom u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti u vrijednosti od 700 milijuna eura upravo jer je Hrvatska ostvarila zadane reforme u zdravstvu, znanosti i visokom obrazovanju, istraživanju i inovacijama te na tržištu rada. Tu je i gospodarenje otpadom i obnovljivim izvorima energije, ulaganje u energetsku obnovu zgrada, zelenu i digitalnu tranziciju turizma – jako važne grane za Hrvatsku – ali i smanjenje administrativnog opterećenja za poduzeća.

Hrvatska se u ovim vremenima krize odlučila za izravnu intervencionističku politiku, Vlada je svojim mjerama izravno intervenirala, a to je i dalje slučaj sve do proljeća 2024. godine, u limitiranje cijena energenata i hrane. Kakva je ocjena uspješnosti te politike?

– Europska komisija ovaj je tjedan poslala državama članicama na savjetovanje prijedlog za postupnim ukidanjem privremenog okvira za državne potpore u kriznim situacijama kao odgovor na krizu nakon ruske agresije na Ukrajinu.

Okvir je državama članicama omogućio brzo i učinkovito djelovanje uslijed poremećaja trgovinskih tokova i lanaca opskrbe, velikih povećanja cijena, posebno prirodnog plina, električne energije i brojnih drugih sirovina. Ti učinci zajedno su prouzročili ozbiljne poremećaje u gospodarstvu svih država članica u širokom rasponu gospodarskih sektora.

Komisija predlaže tromjesečno produljenje odredbi kojima se državama članicama omogućuje da nastave dodjeljivati ograničene iznose potpora, kao i onih za nadoknadu visokih cijena energije, do kraja ožujka 2024.

Povjerenje i svijest

Općenito, politika hrvatske Vlade koju vodi Andrej Plenković uvelike je na tragu politika Europske komisije, ti su odnosi veoma dobri, a politike similarne.

– Hrvatska je doista jako puno dobila od članstva u EU-u. Svakako je i na svim razinama afirmativan i konstruktivan stav te razumijevanje politika i prioriteta Unije za to plodno tlo. Pritom mislim ne samo na top-down, već i na bottom-up smjer.

Tu je važan i kontinuirani rast povjerenja hrvatskih građana u Europsku uniju koji također reflektira eurooptimizam. Evo malo podataka – tijekom ratom u Ukrajini obilježene 2022. godine i u aktualnoj 2023. na stabilnih je 52 posto povjerenja građana u EU-u. Europski prosjek iznosi 47 posto. U 2021. godini Europskoj uniji vjerovalo je 51 posto hrvatskih građana, dok je u prethodnoj, godini prvog vala širenja koronavirusa, povjerenje bilo na 49 posto. Godine 2019. održani su zadnji europski izbori, a Uniji je u Hrvatskoj tada vjerovalo 46 posto ispitanika; u godini Brexita 2016. povjerenja u Europu imalo je 43 posto hrvatskih građana.

Usporedo s povjerenjem, bez sumnje raste i svijest o opipljivim dobrobitima članstva, od razvoja uz pomoć EU-projekata u svakom dijelu Hrvatske, do stabilnog gospodarskog rasta, postupnog rasta životnog standarda i pada nezaposlenosti. Predstavništvu Europske komisije u Hrvatskoj ovo je snažna motivacija za još predaniji rad u Hrvatskoj – komuniciranje Europe građanima i medijima u atmosferi doista naklonjenoj europskim temama.

No, Hrvatska ima još mnogo problema, u prvom redu to je korupcija, problem vladavine prava… Koje biste još probleme istaknuli s kojima se Hrvatska mora uspješnije boriti?

– Snažan je naglasak ove Komisije na zelenoj i digitalnoj tranziciji, osobito kad govorimo o prilagodbi društava na ove nove dinamike, pa i o socijalnom aspektu te prilagodbe.

No, u cijeloj Europskoj uniji, pa tako i u Hrvatskoj, događa se i treća, demografska tranzicija. U listopadu je potpredsjednica Komisije za demokraciju i demografiju Dubravka Šuica predstavila i instrumente za upravljanje demografskim promjenama utemeljene na iskustvima iz cijele Unije. Obuhvaćaju potporu roditeljima kroz kvalitetnu skrb za djecu i ravnotežu između poslovnog i privatnog; osnaživanje mladih radi razvijanja vještina, boljeg pristupa tržištu rada i cjenovno pristupačnog stanovanja; osnaživanje starijih u kombinaciji s odgovarajućim politikama tržišta rada; ali i rješavanje pitanja manjka radne snage upravljanjem zakonitim migracijama.

Godinu 2023. europske institucije proglasile su Europskom godinom vještina, i to baš kako bismo stavili naglasak na potrebu za prekvalifikacijom i cjeloživotnim učenjem, osobito digitalnim opismenjavanjem – pogotovo kad znamo da gotovo tri četvrtine svih tvrtki u EU-u ima problema s pronalaženjem kvalificirane radne snage. U Europi je za više od 90 posto zanimanja potrebna osnovna razina digitalnog znanja, u svim sektorima, od poduzetništva do prometa i poljoprivrede. No oko 40 posto Europljana nema osnovne digitalne vještine. Tako da je ovo zasigurno jedno od područja na kojima sve države članice moraju inzistirati ne bi li za budućnost osigurale aktivno tržište rada – u svim sektorima.

Izazovi današnjice

Kad se gledaju politike na europskoj razini, svjedočimo vremenima punim tenzija s obzirom na sukobe u Ukrajini i na Bliskom istoku. Tema fact checkinga vrlo je važna u tim vremenima. Je li regulativa dostatna, i kako u tom kontekstu vidite i Hrvatsku? Vidjeli smo ovog tjedna na primjeru Coca-Cole i trovanja kako izgleda kad neprovjerene informacije izazovu paniku.

– Kampanje dezinformiranja velikih razmjera izazov su za Europu i zahtijevaju koordinirani odgovor europskih institucija u suradnji s državama članicama, medijima i samim građanima, a prije svega s internetskim platformama. Glavne internetske platforme, nove i specijalizirane platforme, akteri u oglašivačkoj industriji, tzv. factcheckeri, istraživačke organizacije i organizacije civilnog društva potpisale su tako 2022. ojačani Kodeks dobre prakse u suzbijanju dezinformacija na temelju Komisijinih smjernica.

U kolovozu ove godine za velike online platforme i tražilice – one koje koristi 10 posto ili više stanovnika EU-a, dakle najmanje 45 milijuna korisnika – postala je obvezujuća i Uredba o digitalnim uslugama. Ona definira više standarde transparentnosti i odgovornosti u načinu na koji pružatelji takvih platformi umanjuju i posreduju informacije, prije svega sigurniji digitalni prostor u kojem su zaštićena temeljna prava korisnika. Sve države članice morat će do veljače iduće godine imenovati nadležna tijela koja će nadzirati usklađenosti usluga na njihovom državnom području s ovim novim pravilima. Hrvatska je ujedno i jedina država članica Unije koja je upravo kroz bespovratna sredstva iz NPOO-a financirala uspostavu sektorske i specijalizirane nacionalne mreže provjere medijskih činjenica koja je krenula s radom.

Dok se rat odvija na europskom kontinentu, cijene divljaju, inflacija je problem, neke od europskih sila su u recesiji… Kad je realno očekivati oporavak, što Europa može očekivati od iduće godine?

– Ruska agresija na Ukrajinu i situacija na Bliskom istoku svakako su izvor nesigurnosti. Slaba domaća potražnja, osobito potrošnja, pokazuje da visoke potrošačke cijene za većinu robe i usluga imaju veće posljedice nego što se očekivalo. A sve ovo unatoč padu cijena energije i iznimno snažnom tržištu rada, s rekordno niskim stopama nezaposlenosti, odnosno kontinuiranim povećanjem zaposlenosti i rastom plaća. Pooštravanje monetarne politike moglo bi opteretiti gospodarsku aktivnost, ali dovesti i do bržeg pada inflacije pa onda i ubrzanje uspostave realnih prihoda. S druge strane, cjenovni pritisci mogli bi postati trajniji.

No, iako smanjenim zamahom, gospodarstvo EU-a ipak nastavlja rasti. U gospodarskoj prognozi iz rujna, Komisija u 2024. predviđa rast gospodarstva od 1 posto, a očekuje se nastavak smanjenja inflacije pa bi prema indeksu potrošačkih cijena ona trebala iznositi 3,2 posto u 2024. u odnosu na 6,5 posto u 2023.

Redefiniranje društva

S druge strane, u vremenima ovakvih društvenih tenzija uvijek postoji i opasnost od jačanja ekstremizma – kako procjenjujete u ovom trenutku političku sliku Europe? Koliko je ona politički stabilna kao zajednica naroda, u vremenu kad se svijet dijeli između dviju zaraćenih strana na Bliskom istoku?

– Sukobi se množe oko granica Unije, od Ukrajine, do Gaze, Kavkaza, Sahela. Sve se to događa u kontekstu velikih promjena, od razornog učinka klimatskih promjena do uspona novih tehnologija, na primjer umjetne inteligencije, koje bi mogle redefinirati naša društva i sigurnost. Važno je da u svemu ovome ne zaboravimo temeljne vrijednosti Unije: ljudsko dostojanstvo i ljudska prava, slobodu, jednakost, demokraciju, vladavinu prava. Vrijednosti utvrđene Lisabonskim ugovorom i Poveljom EU-a o temeljnim pravima, ali ako ih Europa ne živi, one su samo slova na papiru.

Izvješća o vladavini prava koja od 2020. jednom godišnje Europska komisija objavljuje s fokusom na nacionalne pravosudne sustave, okvire za borbu protiv korupcije, medijski pluralizam i druge sustave provjere i ravnoteže u EU27 iznimno su pritom važan alat. Od 2022. izvješća sadrže i konkretne preporuke za poboljšanje u ovim područjima. Od prošlogodišnjih preporuka, 65 posto ih je u potpunosti ili djelomično usvojeno, što je možda najmjerljiviji signal da je osnaživanje demokratskih vrijednosti unutar vlastitih granica važno i samim državama članicama.

Hoće li se vizije EK-a o imidžu Europe u vremenu »next generation« uspjeti ostvariti, i koje su glavne točke tog razvoja EU-a koje bi se trebale provesti, neovisno o tome kakve su političke boje dominantne u EP-u i EK-u?

– Europski zeleni plan, Europa spremna za digitalno doba, snažnija Europa u svijetu, gospodarstvo u interesu građana, novi poticaj europskoj demokraciji… sve su to prioriteti aktualne Komisije koji rezoniraju univerzalno. U 2024. Komisija će svakako dovršiti svoj zakonodavni rad na ovim poljima i tako utrti put za idući saziv na temelju ovih univerzalija koje budućnost Europe čine gospodarski, geostrateški, klimatski održivom.