Radi se alarmantnom podatku dobivenom u razdoblju od zadnjih mjesec dana. S učenicima romske nacionalnosti se ne želi družiti 60% učenika, a sa Srbima 40 posto
ZAGREB » Čak je 75 posto tinejdžera u zadnjih mjesec dana doživjelo verbalno nasilje, ogovaranje ili nazivanje pogrdnim imenima od strane svojih vršnjaka, a svaki drugi sudjelovao je u fizičkom naguravanju s kolegama u školi. Svaki je drugi učenik pretrpio udarce školskih kolega, a svaki četvrti doživio prijetnje od strane vršnjaka.
Unatoč alarmantnim podacima prikupljenim u istraživanju »Nasilje ostavlja tragove – Zvoni za nenasilje« Centra za mirovne studije, učenici smatraju da je fizičkog nasilja manje, te da u školi mogu računati na zaštitu i pomoć od strane nastavnika u slučaju nasilnih događaja.
Svakodnevna pojava
Istraživanje provedeno na uzorku od 700 učenika osmog razreda osnovne škole i drugog razreda srednje škole u Slavoniji, Lici i Zagrebu pokazalo je da su ismijavanje i vrijeđanje, omalovažavanje i socijalno isključivanje među njima svakodnevna pojava. Vršnjačko se nasilje češće događa izvan škole, gotovo 80 posto djece nađe se povremeno i u ulozi nasilnika i u ulozi žrtve, dok svega pet posto učenika sebe smatra isključivo žrtvom ili nasilnikom. Uzroci nasilja su, prema tumačenju samih učenika, najčešće ljubomora ili želja za dokazivanjem.
Dok su nasilnici obično dominantni i popularni učenici visokog samopouzdanja i niske empatije, koji slabiji uspjeh u školi i loše komunikacijske vještine kompenziraju nasilnim ponašanjem, žrtve su češće povučena i manje popularna djeca nižeg samopouzdanja i slabije razvijenih socijalnih vještina koja oblačenjem ili fizičkim izgledom »odskaču« od skupine. Nasilje ponekad produciraju »klike«, u pravilu djevojačke vršnjačke skupine koje zlostavljaju ostale, a prisutni su i obredi inicijacije, odnosno nasilje starijih nad mlađim srednjoškolcima.
Da su učenici u hrvatskim školama puni predrasuda prema nekim društvenim skupinama govori podatak da čak 60 posto učenika nije spremno družiti se s kolegama romske nacionalnosti, njih 62 posto s učenicima s problemima u ponašanju, a socijalnu distancu prema učenicima srpske nacionalnosti ima oko 40 posto učenika. Otprilike isto toliko djece nije sklono družiti se s učenicima s posebnim potrebama, a za svakog četvrtog nepoželjni su i siromašni učenici. Ponekad, za nasilje je dovoljan već i »pogrešan« izgled koji se ne uklapa u uobičajene standarde.
Uvredljive poruke
Nasilju, upozoravaju autori istraživanja, kumuju i obiteljske prilike, jer nasilnici nerijetko potječu iz obitelji s problemom alkoholizma, PTSP-a, obiteljskog nasilja, rezultat su preslabe roditeljske kontrole, ali i društvene apatije, nasilnih sadržaja u medijima i sve prisutnijeg govora mržnje na Internetu. Dok u školama vjeruju da se s fizičkim nasiljem nose relativno dobro, verbalno nasilje prolazi nezapaženo. Da ga među školarcima ima, govori podatak da je svaki treći učenik dobio uvredljivu ili prijeteću poruku na mobitel te uznemirujući sadržaj putem Interneta. Oko 36 posto učenika nikad nije dobilo SMS-poruku koja govori loše o drugima, a 43 posto učenika dobilo je takvu poruku više puta.
