Banski dvori tako su onemogućili su da Ivo Josipović odlučuje tko će potpisati pristupni ugovor, pa je odluka samo na Vladi
ZAGREB U sjeni javnog sukoba premijerke Jadranke Kosor i predsjednika Ive Josipovića oko imenovanja veleposlanika i gospodarskog stanja u zemlji, u lobijima Banskih dvora i Ureda predsjednika na Pantovčaku potiho se ponovno aktivira još jedan veliki prijepor.
Glasovanje u češkom parlamentu o izuzeću Češke iz Lisabonskog ugovora, koje je tražio predsjednik Vaclav Klaus, vjerojatno ipak neće biti povezano s glasovanjem o hrvatskom ugovoru o pristupanju EU, najavio je češki ministar vanjskih poslova Karel Schwarzenberg. Schwarzenberg je ustvrdio da će se vjerojatno glasovati odvojeno jer se radi o različitom tipu sporazuma. Ako tako doista bude, to je dobra vijest za hrvatski pristupni ugovor. Naime, češka oporba protivi se izuzeću iz Lisabonskog sporazuma pa je postojala bojazan da, u slučaju zajedničkog glasovanja, ugovor o pristupanju Hrvatske EU postane talac neslaganja oporbe i vladajućih oko Lisabona i da bude problema s njegovim ratificiranjem u češkom parlamentu. To bi, pak, ugrozilo i datum pristupanja Hrvatske Uniji budući da ugovor, da bi stupio na snagu, mora biti potvrđen u parlamentima svih 27 zemalja članica EU-a.
Postalo je, naime, par exellance političko pitanje u čije će ime biti za tri mjeseca potpisan Ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, čiji završni nacrt upravo usuglašavaju tijela Europske komisije i hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova. Iako se to nekome može učiniti banalnim ili tehničkim pitanjem upravo se u formulaciji »ugovor se potpisuje u ime…« krije odgovor na pitanje tko će odrediti potpisnike ili potpisnika tog povijesnog dokumenta.
Nema svetog prava
Kada se proljetos prvi put otvorila ta dilema predsjednik Ivo Josipović javno je izjavljivao kako je on nadležan odrediti opunomoćenike koji će u ime predsjednika, kao državnog poglavara, staviti potpis na ugovor. Takvo Josipovićevo uvjerenje proizlazilo je iz dosadašnje prakse EU jer su u ogromnoj većini dosadašnjih proširenja Unije predsjednici država ili monarsi određivali potpisnike. Međutim, europska praksa nije i sveto pravilo jer svaka republika ima pravo, sukladno svojim ustavnim odredbama, odrediti u čije ime će se potpisati ugovor. Hrvatska, dakle, ima na raspolaganju tri opcije: da se ugovor kao u većine europskih republika potpiše u ime predsjednika države, ili da se potpiše u ime Republike Hrvatske ili, što je iznimno rijetko, u ime Vlade.
Samo u slučaju da se ugovor potpisuje u ime predsjednika države Josipović bi bio taj koji određuje potpisnike konačnog akta o pristupanju a definitivno bi na ugovoru bio i njegov potpis. No, Vlada se kako doznajemo odlučila na formulaciju da će ugovor biti potpisan u ime Republike Hrvatske.
– Potpisuje se u ime Republike Hrvatske, a tko će potpisati naša je stvar i ovisi o političkom dogovoru, stiglo nam je jučer na naš upit objašnjenje od izvora u MVP-u.
Brzo do odluke
Tako se Hrvatska svrstava među tek dvije države koje ugovor ne potpisuju u ime državnog poglavara: predstavnik Kraljevine Švedske čiji monarh nema ovlasti u vanjskoj politici, potpisao je ugovor u ime Vlade, a potpisnici bugarskog ugovora, svoje su potpise dali u ime Republike. Drugim riječima, Vlada je čini se iznašla način na koji, ako želi, može izostaviti Josipovića iz svečanog čina. U načelu, nije isključena ni mogućnost da Vlada inzistira na tome da ugovor potpiše samo premijerka Kosor, kako su nedavno sugerirali njezini stranački fanovi.
– Nema formalnih pravila, sve ovisi o državi koja potpisuje ali kad je više potpisa, to djeluje ozbiljnije, kazao nam je jedan europski diplomat koji nije želio ulaziti u spekulacije o hrvatskom slučaju. Konačna odluka morat će biti donesena vrlo brzo jer se sredinom rujna finalna verzija Ugovora nalazi na raspravi pred stalnim predstavnicima zemalja EU u Bruxellesu.
