Euro ujedinjuje 340 milijuna ljudi, bio je i ostat će stabilna valuta, tome smo posvećeni, to je naš posao i mi ćemo ga ispuniti, rekla je Christine Lagarde, šefica Europske središnje banke, nakon prošlotjednog podizanja ključnih stopa, prvog u 11 godina, kada je konačno stopa na depozite izašla iz negativne zone, u trenutku kada se eurozona već bori s inflacijom od desetak posto i kada prijeti nova recesija. Unatoč napadima da je kamate trebalo početi dizati ranije te da je u najmanju ruku čudno u ovakvoj cjenovnoj situaciji kamatama biti u negativnom teritoriju (a slične je kritike upućivao i naš guverner Boris Vujčić), Lagarde nije htjela taj proces započeti ranije. S jedne strane, morala je pokazati dosljednost, kako ne bi ispalo da ECB vodi reaktivnu politiku, no s druge, objektivno, pitanje je što i koliko središnja banka može učiniti ako je dominantan izvor rasta cijena na strani ponude i ako su u temeljima svega realni ekonomski problemi i politička i geopolitička kretanja. Ipak, posve je jasno da se dvoznamenkasta inflacija više ne može tolerirati. ECB mora gledati i što rade susjedi – a američki Fed već grabi prema 3 posto ključne stope – iz jednostavnog razloga što financijski tokovi žive i svoj život, a kapital bježi u dolar pa je euro na trusnom području što dodatno, preko uvoza, vrši pritisak na europske cijene. No, europska inflacija više je ponudbeno uvjetovana od američke, zbog jačih veza s ruskim i ukrajinskim tržištima, a potražnja se samo nadogradila i plima novca sve dodatno pogoršala. Europa ima problem realnog sektora. A novca je na tržištu toliko – on je kreiran godinama, od prošle krize, preko pandemijske krize, i tek se sada počinje reterirati – da će vjerojatno trebati neko vrijeme samo da se taj golemi monetarni brod zaokrene, prije nego išta počne djelovati i prije nego kamatnjak počne kočiti već pokrenutu inflatornu spiralu.

Priprema terena

Dok se on zaokrene, ako se prebrodi zima, najveća opasnost možda bi već mogla proći i eurozona bi se dotad već mogla naći na putanjama stabilnijeg rasta. Stvari o kojima treba razmišljati, a to i jesu okosnice europske strategije, su smanjivanje energetske ovisnosti, povećavanje domaće proizvodnje (pri čemu se misli na cijelu Europu), jačanje domaće ponude, ali uz zadržavanje zdrave potražnje i potrošačkog optimizma. To je naravno povezano s čuvanjem demokratskih standarda i procedura, slobode i otvorenosti. A to su pitanja puno šira od onog na što može utjecati središnja banka. Pitanje je dakle dometa monetarne politike i koliko bi se, na koncu, kamate zaista morale podići da zaustave rast cijena. Procjene dijela analitičara idu u pravcu da bi, da se zaustavi inflacija, to povećanje kamata moralo biti tako snažno da bi se cijela Europa morala »gurnuti« u recesiju. Jedino bi takva restrikcija i takvo usporavanje potražnje bilo sada dovoljno efektno da zaustavi i rast cijena. No, recesija se možda svejedno dogodi, opet uvjetovana ponudom, prije svega situacijom s nabavom ruskog plina. Njemačka je tu najizloženija i kretanja u njenom gospodarstvu uvelike će diktirati i ritam cijele eurozone. Prijetećoj recesiji ne treba dakle još i dodatni monetarni poticaj, pa je ECB jako oprezan. Fokus je sada na inflaciji, više no na recesiji: ECB i ove i iduće godine, unatoč svim rizicima, ipak očekuje nekakav gospodarski rast, iako sada zapravo nitko nema pojma što će biti. Istovremeno vidi i pojačane rizike za dodatni rast cijena. Inflatorna očekivanja počela su se ugrađivati u potražnju, prijeti spirala rasta cijena i rasta plaća, i središnja banka bolje da djeluje bar na ono što može. Prvo podizanje kamatnih stopa, ovo u srpnju, bilo je i nešto jače no se očekivalo: umjesto sa 0,25 postotnih bodova, odlučilo se odmah ići s povećanjem od 0,5 postotnih bodova kako bi se odmah izašlo iz negativnog kamatnog teritorija. Rast ključnih kamata i dalje će se nastaviti, no pomno će se promatrati što se dešava. Šef Bundesbanke Joachim Nagel nedavno je u intervjuu za Handelsblatt rekao da je vrijeme negativnih kamata prošlo, te da se ECB mora fokusirati na svoj primarni cilj, a to je stabilnost cijena. Što se tiče naglog podizanja kamata u srpnju, time je zadovoljan jer smatra da je bolje više povećati stopu na početku i tako smanjiti rizik da se kasnije s podizanjem stopa mora previše usporiti. U toj situaciji sada bi se mogao naći američki Fed koji je agresivnije povećavao stope (zadnji put prošli tjedan za još 0,75 postotnih bodova), a američko gospodarstvo tehnički je zagazilo u recesiju. Sada se očekuje da će iduća podizanja stopa biti nešto sporija.

Dugovi prijete

U eurozoni je monetarna politika ekspanzivna već dulje od jednog desetljeća i baš sada, kada imamo možda najtežu krizu, dobavnih lanaca, potencijalnih nestašica plina i drugih energenata, te kada su upitne i količine i cijene sirovina i osnovnih dobara, baš se sada moraju dizati kamatne stope. Ne želi se stoga kočiti previše, ali se središnja banka mora baviti inflacijom. Veće stope ugradit će se još više u trošak zaduživanja članica eurozone, pri čemu kod nekih javni dug uvelike premašuje BDP. Prijeti stoga i kriza javnog duga pa se i tu mora pripremiti teren, prije nego se krene u zaoštravanje. ECB je lansirao TPI, novi monetarni instrument koji bi trebao štititi ravnomjerno djelovanje europskog monetarnog transmisijskog mehanizma. Usmjeren je na tzv. fragmentacijski rizik, kao rizik prevelikog razdvajanja, razlikovanja, kamata među članicama. Ustvari, riječ je o nekoj vrsti zaštitnog jastuka za prezadužene članice: to je otkup obveznica prezaduženih članica da bi se smanjila razlika među svima. Moglo bi se reći: Čuvajmo euro, da bi on čuvao nas. Euro je štit, i to je retorika koja se koristi i za njegovo uvođenje u Hrvatskoj. Sam TPI neki su protumačili kao vrstu fiskalnog instrumenta pri čemu raste rizik da vladama to bude poticaj za novo zaduživanje. No, to vjerojatno ipak neće biti tako: zemlje koje ga budu koristile morat će dokazati da rade na suzbijanju neravnoteža… Možda je to mlaka retorika za euroskeptike svih vrsta, no procedure su razrađene i Lagarde će ih provesti u, uvjetno rečeno, misiji spašavanja eura.