RIJEKA – Slučaj muškarca koji je uslijed teških ozljeda izgubio život na Lošinju, kad nije bilo dostupnih helikoptera MORH-a za hitno prebacivanje pacijenta do riječkog KBC-a, još jednom je pokazao da je u Hrvatskoj potrebno formirati stalnu civilnu helikoptersku službu za hitnu medicinsku pomoć, rekao je Mladen Tureček, predsjednik udruge Helikopterima liječnici pomažu (HELP), koja se već dvanaest godina bori za uspostavu hitne medicinske helikopterske službe.

Takva bi služba, ističe Tureček, bila neusporedivo učinkovitija u spašavanju ljudskih života i zdravlja od sadašnjeg sustava u kojemu pacijente prevoze dva vojna i jedan policijski helikopter, jer bi raspolagala helikopterima u potpunosti opremljenima za pružanje medicinske pomoći već tijekom leta, koji, osim toga, mogu sletjeti na puno skučenije prostore od golemih vojnih helikoptera, a uz to bi bila i daleko ekonomičnija, jer sat leta vojnog helikoptera stoji više nego dvostruko od sata leta helikoptera za pružanje hitne pomoći.

– U prvom redu hitna helikopterska služba, s najmanje pet baza, a optimalno s osam, na području cijele Hrvatske, spasila bi nebrojene ljudske živote. Morate znati da u našoj zemlji oko 25 tisuća ljudi godišnje umre od srčanih i moždanih udara, još oko tri stotine od posljedica prometnih nesreća, uz oko pet tisuća ozlijeđenih. Njihovo zbrinjavanje helikopterom, unutar takozvanog zlatnog sata povećalo bi stopu preživljavanja, skratilo vrijeme potrebno za oporavak kod ozlijeđenih osoba, kao što bi smanjilo i stopu trajnog invaliditeta, kaže Tureček, dodajući da gotovo sve europske zemlje imaju formirane civilne službe helikopterske hitne pomoći.

Mladen Tureček.
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

– Osim za naše građane, takva nam je služba potrebna i radi turista, jer zemlje iz kojih oni dolaze imaju helikopterske službe za hitnu pomoć. Od devedesetih godina naovamo, takve su službe pokrenule Poljska, Mađarska, Rumunjska, Češka i druge zemlje bivšeg istočnog bloka, a u zemljama zapadne Europe, poput Njemačke, one postoje već pedesetak godina. Ovo što mi sada imamo s vojnim helikopterima je surogat, improvizacija koja nije sustav kakav trebamo imati kao turistička zemlja i država koja se brine o svojim građanima.

Evo primjera s područja Primorsko-goranske županije; vojni helikopter ne može sletjeti na Unije ili Susak pa se pacijent mora s tih otoka prvo brodom prevesti na Lošinj, zatim vozilom hitne pomoći do lošinjskog aerodroma, a tek onda helikopterom do Delte u Rijeci, gdje se opet prebacuje u vozilo hitne pomoći te konačno njime stiže u bolnicu. Manji, specijalizirani helikopter treba znatno manje mjesta za slijetanje i polijetanje od velikih vojnih helikoptera, što znači da bi mogao direktno sletjeti na Unije ili Susak, ukrcati pacijenta i s njim sletjeti u blizini KBC-a u Rijeci, sve unutar zlatnog sata, kaže Tureček, dodajući da bi helikopterska hitna služba mogla djelovati unutar Hrvatskog autokluba, Crvenog križa ili neke druge organizacije, a za njeno bi djelovanje iz pet baza godišnje bilo potrebno oko deset milijuna eura.