RIJEKA – Znanstvenici s Fakulteta lingvistike, filologije i fonetike na Sveučilištu u Oxfordu pozivaju preostale govornike ugroženog istrorumunjskog jezika kako bi im pomogli u prijevodu i razumijevanju prikupljenih zvučnih zapisa, priopćili su iz istraživačkog tima tog projekta.

Riječ je od interdisciplinarnom projektu ISTROX koji je pokrenut 2018. godine.

Temelji se na zvučnim snimkama koje je prije pedesetak godina snimio oksfordski lingvist Tony Hurren tijekom terenskog istraživanja na područjima u Hrvatskoj gdje se govori istrorumunjski. Te snimke darovane su Taylor Institution knjižnici u Oxfordu.

U prvoj fazi projekta obrađivane su snimke, zvučni zapisi detaljno su opisani i indeksirani, a usporedo je sadržaj Hurrenovih bilježnica s terenskog rada povezivan sa snimkama. Manje razumljivi zvučni zapisi u drugoj fazi su postavljeni na internetsku platformu Zooniverse.

Preostali govornici istrorumunjskog jezika u Hrvatskoj ili oni koji žive u iseljeništvu pozivaju se da se prijave na ovu platformu i pomognu razriješiti jezične dvojbe.

Svi podaci koji su rezultat istraživanja te svi ostali materijali koji su trenutno dio Hurrenovog nasljeđa postavit će se na Internet kako bi bili dostupni znanstvenoj zajednici i javnosti, navodi istraživački tim projekta ISTROX.

Hurrenovi materijali darovani Taylor Institution knjižnici nikad nisu bili objavljeni i za njih se gotovo ne zna, a on je te snimke koristio za svoju doktorsku tezu. “Ove su snimke iznimna i gotovo potpuno netaknuta riznica informacija o ovom jeziku te ustvari predstavljaju značajan dio osvjedočene povijesti ovog jezika i njegovih govornika”, ističu znanstvenici.

Hurren je snimke prikupio od 40 govornika, pokrivši gotovo sva sela u kojima se govorio istrorumunjski te je tako prikupio materijal potreban za opis glavne lingvističke podjele ovog jezika na dva dijalekta. Radio je s reprezentativnim uzorkom govornika, pokrivši govornike različite starosti.

Snimke nisu bitne samo za lingviste, već i na jedinstven način dokumentiraju povijest zajednice koja je govorila i još uvijek govori ovaj jezik. Snimke nisu samo puki odgovori na lingvističke upitnike nego sadrže i narodne priče, priče o lokalnim tradicijama te autobiografske crtice i priče, tvrde istraživači.

Ocjenjuju da je istrorumunjski vjerojatno najmanje istražen živući romanski jezik te da su istraživanje njegove fonologije, morfologije, sintakse i leksika važni za lingviste, a posebno one koji se bave romanskim jezicima.

Istrorumunjski je romanski jezik i povijesno potiče od latinskog iz Rimskog Carstva, a najbliži je rumunjskom jeziku. Jedna je od grana dako-rumunjskih jezika, preostalih romanskih jezika jugoistočne Europe, za koje se smatra da su nasljednici latinskog koji se govorio u rimskoj provinciji Daciji.

Ne zna se točno kada se istrorumunjski odvojio od preteče modernog rumunjskog, ali je moguće da se to dogodilo prije tisuću godina. Sporno je i mjesto podrijetla jezika i je li se odvojio od inačica koje se koriste u Rumunjskoj ili od drugih inačica koje se govore na Balkanu, ili pak predstavlja mješavinu dijalekata

Ovaj jezik preostao je u Žejanama sjeverozapadno od Rijeke te oko sela Šušnjevice podno zapadnih obronaka Učke u Istri. Govornici ovog jezika nazivaju ga u Žejanama žejanski, a u istarskim selima vlaški. Procjenjuje se da ovim jezikom govori još oko 250 mještana ovih sela te oni koji su otišli u veće gradove, a govore ga još i iseljenici u inozemstvu.

Ministarstvo kulture je ovaj jezik 2007. godine proglasilo zaštićenim nematerijalnim kulturnim dobrom.