Već tri godine, od proljeća 2020. godine i pojave pandemije Hrvatska, kao i veliki dio Europske unije, pod stalnim je intervencionističkim mjerama države.

Tako su građani i gospodarstvo preživjeli i pandemiju i zatvaranje gospodarstva, ali i udar energetske krize koji je uslijedio nakon početka rata u Ukrajini.

Vlada od intervencija odustati neće dok god su one nužne za održavanje društvene kohezije, ponavlja premijer Andrej Plenković i pri tome svaki put poziva sve na društvenu odgovornost i solidarnost.

Nedavni podaci HNB-a o BDP deflatoru, pokazali su da je najveći utjecaj na rast domaćih cijena imalo povećanje jediničnih profita, a na pitanja je li izostala solidarnost ili je Hrvatska dobro plovila kroz te krize, te što znači sve veći uvoz radne snage, odgovorio nam je posebni savjetnik premijera Plenkovića za ekonomiju Zvonimir Savić.

Paketi mjera

Kad se gledaju sastavnice deflatora, znači li to da nitko nije poslušao Vladine apele i je li Vlada izigrana, barem kad je dio poslodavaca u pitanju?

– Prošla godina bila je obilježena ruskom agresijom na Ukrajinu, koja je dubok poremećaj u opskrbi energenata i hrane u Europi. Dodatno, klimatske promjene s rekordnim sušama i razornim poplavama, također su pridonijele poskupljenju hrane i energije.

Isto tako zatvaranje Kine prošlog proljeća zbog pandemije koronavirusa usporilo je proizvodnju druge svjetske gospodarske velesile i poremetilo tijek svjetske trgovine.

Naposljetku, snažan globalni gospodarski rast nakon dvije godine pandemije dodatno je povećao neravnotežu između velike potražnje i nedovoljne ponude.

Vlada je bila svjesna da je posljedica svega navedenoga pojava jakih inflatornih pritisaka, koji su pred kraj prošle godine gurnuli inflaciju u Hrvatskoj na rekordne razine, čak preko 12 posto.

Stoga je Vlada prošle godine pravovremeno i snažno, u dva navrata, u travnju i rujnu, uvela pakete mjera za zaštitu kućanstava i gospodarstva od rasta cijena.

To uključuje i dodatne mjere za poduzetnike u vidu bespovratnih potpora poduzetnicima za energetsku tranziciju u iznosu od 1,9 milijardi kuna, mjere za kredite za obrtna sredstva uz subvencioniranje kamata za poduzeća u teškoćama u iznosu od 3,8 milijardi kuna te jamstva HBOR-a za kredite izvoznicima u teškoćama u iznosu od 3,1 milijarde kuna.

Svakako treba naglasiti i da je od rujna prošle godine pa do rujna ove godine, na snazi ograničenje cijena električne energije za poduzetništvo, pri čemu preko 80.000 malih poduzetnika plaća električnu energiju 62 eura po MWh.

Koliko je taj iznos subvencioniran mjerama Vlade, govori podatak da je pred kraj prošle godine veleprodajna cijena električne energije na tržištu EU-a premašivala 500 eura po MWh.

Mali poduzetnici plaćaju cijenu električne energije identičnu kao kućanstva, a to je među najnižim cijenama u cijelom EU-u. Naime, kućanstva u Hrvatskoj plaćaju drugu najjeftiniju cijenu električne energije u EU-u.

U Ljubljani, Beču, Rimu i drugim glavnim gradovima cijena električne energije je veća ili višestruko veća nego u Zagrebu, dok je prosjek cijene električne energije na razini EU-a 200 posto viši nego u Hrvatskoj.

Po svemu je razvidno da su mjere Vlade usmjerene na smanjivanje posljedica inflacije izuzetno jake i sveobuhvatne, od čega gospodarstvo i građani imaju koristi.

Stoga Vlada očekuje da se i ostali tržišni akteri ponašaju sukladno okolnostima, da daju svoj doprinos i ne pribjegavaju neopravdanom dizanju cijena.

Za one druge, pogotovo u kontekstu uvođenja eura, Državni inspektorat je obavio nadzore kao i Udruga za zaštitu potrošača. U kontekstu deflatora BDP-a, odnosno da je na rast domaćih cijena imalo povećanje jediničnih profita, Hrvatska se time ne ističe među drugim državama.

On je bio malo viši nego u Sloveniji i Slovačkoj, a manji nego u Baltičkim državama. Sve te države imaju veću stopu inflacije od Hrvatske, osim Slovenije koja ima neznatno nižu.

O tome da gramzivost dodatno potiče inflaciju sve se više govori i u ostalim europskim zemljama, o tome se pišu analize i na službenim stranicama Europske centralne banke, ali taj je problem puno manji u Francuskoj nego u Hrvatskoj, pa je u toj državi i stopa inflacije prošle godine bila gotovo upola manja. Jesu li zakazali regulatori i zašto oni nisu snažniji u Hrvatskoj?

– Nema puno sličnosti između Francuske i Hrvatske u kontekstu takvih usporedbi, jer Francuska ima energetske izvore koji je čine znatno manje ovisnim o fluktuacijama cijena energenata.

Primjerice, gotovo 70 posto električne energije Francuska dobiva iz svojih nuklearnih elektrana, što je jeftin izvor energije, a time doprinosi i niskoj stopi inflacije.

Hrvatska oko 15 posto svojih potreba za strujom opskrbljuje iz nuklearne elektrane Krško. Dodatno, Francuska je limitirala cijene plina i električne energije, bez čega bi njihova stopa inflacije bila oko 3,1 postotni bod veća od trenutne i sasvim blizu stopi inflacije u Hrvatskoj.

Sigurnost i priuštivost

Od država se u Europi očekivala pomoć i u pandemiji i nakon početka rata u Ukrajini i ona je uglavnom bila snažna i u Hrvatskoj i ostalim članicama. Zašto države nisu osigurale jednako korektan odnos tih kompanija kojima se pomagalo i jesu li one zapravo moćnije od država?

– Što se Hrvatske tiče, uspjeli smo spriječiti socijalnu frakturu u više različitih kriza zahvaljujući snažnim mjerama Vlade, kao i sinergijskom učinku s gospodarstvom.

Također, u okolnostima energetske krize i potencijalno neizdrživog udara na standard građana i gospodarstvo uslijed značajnog rasta cijena energenata, mogli smo se osloniti na HEP, kompaniju koja je u stopostotnom državnom vlasništvu.

Vlada je intervenirala s dioničarskim zajmom od 400 milijuna eura, a idući korak je dokapitalizacija kako bi HEP ostao snažan i stabilan.

Dakle, ostvarena su oba cilja – sigurnost opskrbe energenata i priuštivost njihovih cijena, kao i normalno funkcioniranje glavne energetske kompanije te nastavak investicija u kontekstu energetske tranzicije.

Isti dan kad je objavljen izračun HNB-a o BDP deflatoru, čuli smo i procjenu MUP-a da će Hrvatska ove godine izdati 160 do 180 dozvola stranim radnicima. Kad se iz izračuna isključe javni sektor, lokalne vlasti, državna i lokalna poduzeća ispada da bi i do 20 posto radnika u Hrvatskoj mogli biti stranci. Je li Hrvatska postala samo zemljopisni prostor gdje strani vlasnici zapošljavaju strane radnike i je li naše društvo pripremljeno za takve promjene?

– Činjenica je da što su zemlje razvijenije i s rastom BDP-a često imaju manji prirodni prirast, pa tako mnoge zapadne države, pa i Hrvatska negativne trendove kompenziraju useljavanjem.

Radi znatne neravnoteže na europskim tržištima rada i smanjenja broja radno sposobnog stanovništva, mobilnošću radne snage pridonosi se boljem usklađivanju vještina s radnim mjestima.

Zadovoljni smo kako funkcionira model koji je uspostavljen novim Zakonom o strancima. U svrhu zaštite domaćeg tržišta rada uveden je postupak testa tržišta rada koji provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje.

Dakle, tek ako je test tržišta rada pokazao da u evidenciji nezaposlenih osoba nema raspoloživih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavaca za zapošljavanje, poslodavac može zatražiti dozvole za boravak i rad stranaca.

Na ovaj način prvenstveno nam je cilj zaposliti domaće radnike, a tek onda omogućiti zapošljavanje stranih radnika sukladno potrebama gospodarstva.

Potrebno je naglasiti kako procjena MUP-a od 160 do 180 tisuća dozvola uključuje dozvole za novo zapošljavanje, dozvole za sezonski rad te produženje već izdanih dozvola od prošlih godina.

Tako je u 2022. godini izdano preko 124 tisuće dozvola za boravak i rad, odnosno gotovo preko 79 tisuća za novo zapošljavanje, gotovo 28 tisuća za produljenje dozvola te gotovo 17 tisuća za sezonski rad.

Međutim, svjesni smo činjenice kako je uvoz stranih radnika posebno pojačan unatrag nekoliko godina, što smo i očekivali s obzirom na iznimno smanjenje broja nezaposlenih, odnosno raspoloživih domaćih radnika u evidenciji Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje.

Porast standarda

Iako treba 180 tisuća stranih radnika, hrvatsko gospodarstvo nije odlučilo problem riješiti povećanjem plaća, pa i stranci uglavnom dolaze na slabo plaćene poslove. Kakve koristi naše društvo, naš mirovinski sustav, naše zdravstvo uopće ima od tih najnižih uplata?

– Ministarstvo rada je u ožujku 2023. godini provelo anketu među poslodavcima vezano uz zapošljavanje stranih radnika. Većina poslodavaca je izjavila kako su zadovoljni radom stranih radnika te kako je većina stranih radnika iznimno motivirana za obavljanje zadanih poslova.

Dakle, realnost je u cijeloj Europskoj uniji, pa tako i u Hrvatskoj, da je zbog gospodarskog rasta potrebno osigurati dodatnu radnu snagu, koje nema na domaćem tržištu rada.

Vjerujemo kako je hrvatsko društvo spremno na promjene jer je prema podacima Državnog zavoda za statistiku očigledan snažan rast plaća, smanjenje nezaposlenosti i rast zaposlenosti te vjerujemo kako je hrvatskom društvu bitan porast životnog standarda.

Za daljnji razvoj Hrvatske gospodarstvu je potrebno omogućiti kvalitetne i odgovarajuće radnike s domaćeg tržišta rada, uz fleksibilan i učinkovit sustav uvoza radne snage u deficitarnim zanimanjima.

Inflacija je koristila i državnom proračunu, prihodi su rasli, proračun je lani bio u suficitu skoro dvije milijarde kuna, javni dug je pao ispod 69 posto, ušli smo u eurozonu i šengenski prostor. To sve dobro zvuči, ali i dalje su nam plaće među najnižima u EU-u i takva situacija teško da će zaustaviti iseljavanje, a pogotovo će se teško dogoditi povratak većeg broja ljudi. Imate li vi u Vladi ideju kako to promijeniti?

– Preduvjet poticanju povratka i ostanka je stvaranje i održavanje povoljnog gospodarskog i socijalnog okruženja te perspektive gospodarskog rasta, pune zaposlenosti te stabilnosti ili blagog rasta cijena.

Navedeno predstavlja i ostvarivanje ciljeva ekonomske politike, a Vlada u tome i uspijeva postižući rezultate koje potvrđuju i službeni statistički podaci.

Nije slučajno da nam je stopa zaposlenosti rekordno visoka, broj zaposlenih i osiguranika također na najvišim razinama, stopa nezaposlenosti na razini europskog prosjeka, a prosječna isplaćena neto plaća je rekordno visoka i dosegnula je 1.106 eura u veljači, odnosno realno više nego u siječnju.

Iseljavanje u inozemstvo dinamiziralo se u godinama nakon ulaska Hrvatske u EU zbog slobode kretanja na tržištu rada, ali se taj trend u razdoblju od 2018. do 2021. usporio.

Primjerice, prema zadnjim podacima, u 2021. godini iz Hrvatske se odselilo preko 40 tisuća osoba, ali gotovo 36 tisuća se doselilo iz inozemstva.

Na povratak iseljenika utjecalo je i poboljšanje ekonomske situacije u Hrvatskoj, a u zadnje vrijeme tome doprinose i značajna ulaganja iz europskih sredstava.

Primjerice, samo iz sredstava Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, provest će se gradnja, dogradnja, modernizacija ili opremanje preko 250 vrtića u Hrvatskoj, a uskoro slijedi i veliki natječaj za gradnju, dogradnju, modernizaciju i opremanje osnovnih škola, kako bi se povećao broj učenika u jednosmjenskoj nastavi i povećao dostupnost i kvalitetu obrazovnog sustava.

Isto tako, iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, preko 330 milijuna eura usmjerava se u investicije u zdravstveni sektor, a preko 660 milijuna u vodoopskrbu.

Stambena politika

Lani smo bili među članicama s najvećim rastom cijena hrane, a prva članica po rastu cijena nekretnina. Građani Hrvatske na hranu već troše oko 30 posto svojih mjesečnih izdataka, dvostruko više od prosjeka EU-a, stan ni dvoje ljudi s prosječnim plaćama ne mogu otplaćivati. Je li Vlada digla ruke od rješavanja tih problema i mogu li se uopće riješiti?

– Ako gledamo kretanje cijena nekretnina, prema Eurostatu, odnosno Europskom statističkom uredu, od 2015. pa do kraja prošle godine, u Hrvatskoj se bilježi rast cijena, no to se ne razlikuje od drugih jer je čak 16 država Europske unije zabilježilo i veći rast nego kod nas.

Vlada je svjesna da globalne neizvjesnosti, energetska kriza i povezani inflatorni pritisci imaju negativne posljedice na cijene najma i nekretnina, što osobito pogađa mlade, studente i mlade obitelji u podstanarstvu.

Već su u tijeku analize postojećih mjera stambene politike. Dvije ključne mjere su subvencioniranje stambenih kredita koju smo pokrenuli 2017. godine i kroz koju je do sada stambeno pitanje riješilo 27.800 mladih obitelji te stambeno zbrinjavanje kroz POS program.

Uz analizu postojećih mjera, početkom travnja na sjednici Vlade donesena je odluka o pokretanju izrade Nacionalnog plana stambene politike do 2030. godine s pratećim Akcijskom planom koju koordinira Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, a u njoj su predstavnici drugih ministarstava te stručne i akademske zajednice.

Ovaj proces podloga je za izradu nove stambene politike koja će omogućiti kvalitetnije i pristupačnije stanovanje, osobito mladima, kojima je rješavanje stambenog pitanja važno pitanje ekonomskog osamostaljivanja.

Kao rješenje za povećanje plaća poslodavci sada traže veće oporezivanje imovine i dohotka od imovine, primjerice iznajmljivanja apartmana, a rasterećenje rada. Već sada je više od polovine radnika izvan poreznih škara, može li to uopće biti rješenje?

– Sukladno programu Vlade, glavni ciljevi porezne politike su porezno rasterećenje i socijalno pravedniji porezni sustav. Podsjetimo se kako, od 2016. godine, porezno rasterećenje, kroz pet krugova poreznih reformi, iznosi preko 12 milijardi kuna, odnosno 1,6 milijardi eura.

Kroz te reforme, porezna administracija postala je jednostavnija i jeftinija za građane i poduzetnike, dok je u isto vrijeme porezna politika značajno socijalno osjetljiva ako uzmemo u obzir pomoć socijalno najugroženijima, smanjenje inflatornih pritisaka posebice u dijelu energenata putem novih poreznih olakšica kao što su smanjenje PDV-a, veći iznosi neoporezivih primitaka, poglavito za mlade, i veći iznos primitaka koje osoba može ostvariti.

U skladu s fiskalnim mogućnostima, Ministarstvo financija nastavit će s daljnjim poreznim rasterećenjima i mjerama koje će ići u prilog građanima i poduzetnicima. No, sigurno neće biti poreza na nekretnine.

Može se smatrati kako je potrošna orijentacija poreznog sustava uravnotežena s obzirom na strukturu naše ekonomije gdje smo uvelike ovisni o turizmu pa dio poreznog opterećenja praktički izvozimo.

Drugim riječima, značajan dio poreznih prihoda ostvarujemo u turističkoj sezoni, a taj teret ne snose samo domaći porezni obveznici.

Porez na dohodak od iznajmljivanja soba i postelja u turističke svrhe od najma je preferencijalan u odnosu na porez na dohodak iz ostalih izvora dohotka, a paušalno oporezivanje u turizmu je simbolično.

To je pitanje iskorištavanja autonomije koja je dana lokalnim jedinicama. Naime, odluku o visini paušalnog poreza donose predstavnička tijela lokalnih jedinica čiji je to i prihod, a porez se može kretati u rasponu od 150, odnosno 19,91 eura do 1.500 kuna, odnosno 199,10 eura po krevetu.

Većina lokalnih jedinica zadržala se na najnižim razinama. Jedinica lokalne samouprave odluku o razini tog paušala mora donijeti do 15. prosinca za narednu godinu.

Ekonomska kretanja

Nedavno je premijer kazao da je Hrvatskoj isplaćeno 40 posto novca iz NPOO-a, ali koliko smo od tog iznosa doista potrošili?

– Hrvatska se već sedam mjeseci nalazi među tri najuspješnije zemlje EU-a u provedbi Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, gledajući brzinu provođenja reformi, investicija te povlačenja sredstava, što je izniman uspjeh u europskim okvirima jer se ističemo kao primjer drugim zemljama.

Predsjednik Vlade je ispregovarao značajna financijska sredstva iz Mehanizma za oporavak i otpornost EU-a i to u visini blizu 10 posto BDP-a, čime smo, uz Grčku, na samom vrhu EU-a po iznosu bespovratnih financijskih sredstava u odnosu na veličinu gospodarstva.

Naime, na raspolaganju imamo 5,5 milijardi eura bespovratnih sredstava, od čega smo već dobili preko 2,2 milijarde eura uplata, koje već koristimo za ulaganje u zdravstvo, obrazovanje, vodoopskrbu, promet, energetiku, tržište rada, poduzetništvo, turizam, poljoprivredu, digitalizaciju, pravosuđe, obnovu od potresa.

Objavili smo do sada preko 200 natječaja u vrijednosti oko 2,9 milijarde eura te se uplaćena EU sredstva već usmjeravaju na investicije iz spomenutih sektora.

Takvo povlačenje EU sredstava, koje je dosegnulo 2,2 milijarde eura, se ne bi dogodilo da nismo do sada ispunili sve reforme i investicije na koje smo se obvezali te smo trenutno na 100 posto ispunjenih obveza, odnosno pokazatelja iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.

Ispunili smo do sada sve planirane reforme, točnije 54 od predviđena 54 reformska indikatora, što je dokaz da je Vlada iznimno predana provedbi svih reformi nužnih za poticanje oporavka i otpornosti našeg društva i gospodarstva.

Trenutno pripremamo zahtjev za isplatom treće rate NPOO-a vrijedne 700 milijuna eura. Dobit ćemo ih temeljem ispunjenja 45 indikatora kao uvjeta za traženje novih sredstava, a Hrvatska će i nadalje biti među nekoliko najuspješnijih država EU-a u povlačenju EU sredstava, a na korist građana i gospodarstva u cjelini.

Najavljeno je da će Vlada ovaj tjedan povećati procjene rasta za ovu godinu s 0,7 na dva posto. Dva posto sigurno bolje zvuči nego 0,7 posto, ali građanima ni prošlogodišnjih 6,3 posto ne znači puno ako su njihove plaće realno manje. Preživjeli smo i pandemiju, ljudi nisu izgubili poslove, i prvu godinu najvećeg sukoba u Europi od Drugog svjetskog rata, ali životni standard nam je lošiji nego prije tih događaja. Kad možemo očekivati da će se to popraviti?

– Podaci ne podržavaju tezu da nam je životni standard lošiji nego prije pandemije, već suprotno. Primjerice, Hrvatska je među četiri najbrže rastuća gospodarstva u EU-u, imamo rekordnu stopu zaposlenosti, rekordan broj zaposlenih i osiguranika, a u proteklih šest godina stvoreno je oko 150 tisuća novih radnih mjesta.

Imamo najmanji broj nezaposlenih od neovisnosti, stopu nezaposlenosti na razini europskog prosjeka, a prosječna plaća je rekordno visoka i premašila je 1.100 eura.

Prosječna neto plaća od 2016. pa do 2022. porasla je oko 40 posto, mirovine za oko 25 posto, a minimalna neto plaća za čak oko 69 posto.

Takvi skokovi do sada nisu zabilježeni. U promatranom razdoblju inflacija je kumulativno iznosila oko 16 posto, što znači da su prosječne plaće, mirovine te minimalne plaće realno osjetno više nego prije šest godina.

Hrvatska je nakon pandemijske 2020. godine ostvarila iznimno visoke stope gospodarskog rasta, pri čemu rastemo dvostruko brže od prosjeka EU-a i prosjeka eurozone.

Stoga je Hrvatska 2022. godine dosegnula 73 posto prosjeka razvijenosti EU-a te smo iznad Slovačke, Grčke i Bugarske, a sasvim smo se približili Portugalu, Latviji i Poljskoj.

Za usporedbu, još u razdoblju od 2012. do 2016. godine bili smo statični na 60-62 posto prosjeka razvijenosti EU-a.

Navedena kretanja su posljedica provedbe ekonomske politike Vlade, ali i postizanja strateških ciljeva poput ulaska u europodručje i šengensko područje početkom ove godine.

Time će se dati dodatan poticaj našim izvoznicima i turizmu. Stoga nije slučajno da je Hrvatska prošle godine po tri najvažnije svjetske agencije za dodjelu kreditnog rejtinga povećala svoj rejting na razinu investicijskog i dosegnula najvišu razinu ikad.

Isto tako, Hrvatska je jedina zemlja na svijetu kojoj su sve tri agencije za dodjelu kreditnog rejtinga od početka ruske agresije na Ukrajinu do danas, dakle u proteklih 14 mjeseci, povećale razinu rejtinga.

Rizik od rasta kamatnih stopa u nas manji no u drugim zemljama

Iako se rast cijene energenta krivi za inflaciju, koliko ju je po vašem mišljenju pogurala visoka likvidnost koju je stvorila Europska komisija kroz mehanizme pomoći za borbu protiv epidemije, ali i stotine milijardi pomoći što ih države daju već tri godine?

– Inflacija je posljedica poremećaja u opskrbi energenata i hrane uslijed ratnih zbivanja u Ukrajini, ali i usporavanja proizvodnje i poremećaja tokova svjetske trgovine. To su sve vanjski utjecaji na koje ne možemo utjecati.

Na takve inflatorne pritiske Europska središnja banka reagira snažnim zaoštravanjem monetarne politike, koja nije utjecala na likvidnost bankarskog sustava u Hrvatskoj.

Stoga je rizik od rasta kamatnih stopa u Hrvatskoj manji no u drugim zemljama. Bankama u Hrvatskoj zabilježen je visok rast strukturnog viška likvidnosti uoči ulaska u europodručje zbog drugih razloga, odnosno zbog smanjenja stope obvezne pričuve te ukidanja obveze vezane za minimalno potrebna devizna potraživanja.

Međutim, iako su kamatne stope na kredite stanovništvu i poduzećima u Hrvatskoj porasle, to je sporije nego u drugim zemljama i još su relativno niske.

Za usporedbu, kamatne stope na kratkoročne kredite poduzećima upola su manje nego što su bile 2016. godine. Tada su se zadržavale oko 4 posto, a krajem 2022. godine oko 1,5-2,0 posto.