Mali i srednji distributeri naftnih derivata u zadnjih su nekoliko tjedana najavljivali kako su pred gašenjem poslovanja, zbog vladinih odluka o ograničavanju cijena goriva. Potkraj prošlog tjedna najavili su mogući dogovor s velikim proizvođačima i trgovcima koji bi im mogao omogućiti nastavak poslovanja.

Kako mali i srednji distributeri posluju s vladinim mjerama koje im ograničavaju marže i konačnu cijenu u maloprodaji, pitali smo Željka Mandarića, člana uprave tvrtke Adria oil koja ima tridesetak maloprodajnih mjesta u Hrvatskoj i time se svrstava u rang srednje velikih trgovaca naftnim derivatima u maloprodaji.

– Adria oil kao naftna kompanija glavninu prihoda ostvaruje od prodaje naftnih derivata, koji čine blizu osamdeset posto istih. Ostatak prihoda čine ostale trgovačke robe široke potrošnje. Od studenoga prošle godine, prvotne vladine odluke su nam ograničile maržu, koja je bila nedovoljna, ali s njom nismo imali direktan kalkulativni minus. Danas kupujemo derivate po višoj cijeni nego što ih prodajemo, i naravno da poslujemo s gubitkom. Adria oil je u 2021. godini ostvario rekordni prihod uz ostvarenu “zaradu” odnosno neto dobit od od 3,28 posto. U trgovini naftnim derivatima nema spektakularnih profita. Mjere kojima se ograničavana trgovačka marža istopile su profit pa smo u prvih pet mjeseci ove godine poslovali s minusom na prodaji dizelskog i benzinskog goriva. Međutim, mjere kojima smo primorani prodavati najprodavanije derivate jeftinije nego što ih nabavljamo gurnule su nas u enorman gubitak, ne samo za lipanj nego i za cijelo prvo polugodište. Taj model nije praksa niti u jednoj zemlji slobodnog tržišta te je nezabilježeno vremenu u kojem se nalazimo. Vlada zasad nije ponudila nikakve kompenzacijske prijedloge. Jedno od mogućih rješenja bilo bi da se za gubitke nastale primjenom nametnutih mjera, distributeri u narednim godinama oslobode plaćanja poreza na dobit. Slovenija je uvela slične mjere, ali se istovremeno obvezala na obeštećenja.

Je li poslovanje u ovakvim uvjetima održivo i do kad? Jeste li i vi razmišljali o privremenom zatvaranju vaših maloprodajnih mjesta? Koliko bi radnika u tom slučaju ostalo bez posla?

– Adria oil posluje kao dio Manšped grupe koja je dovoljno kapitalizirana da trenutno može podnijeti ovakvu situaciju bez zatvaranja benzinskih pumpi. Jedini smo domaći srednji distributer i jedini koji svoj rast i poslovni uspjeh u posljednjih nekoliko godina stvara s vrijednim i lojalnim zaposlenicima s kojima planiramo prebroditi i ovu situaciju. Niti jedan naš zaposlenik neće ostati bez posla. Shvaćamo težinu problematike i ne gledamo isključivo vlastitu profitabilnost, već i širu društvenu odgovornost. Međutim, ako bi se ovakva situacija nastavila u idućim mjesecima, morali bismo ozbiljno razmotriti i tu opciju. Ovaj model nije održiv ni nama ni ostalim distributerima bili oni mali, srednji ili veliki. Otvorili smo komunikaciju prema nadležnom ministarstvu, ponudili suradnju u iznalaženju rješenja, ali zasada nismo bili konzultirani. Komuniciramo s kolegama iz susjednih zemalja koji se nalaze u sličnoj situaciji čije vlade ih neizostavno konzultiraju prije donošenja odluka koje bitno utječu na njihovo poslovanje, umjesto da za iste saznaju iz medija. Nadamo se da će vlada po isteku ove odluke, donijeti neko kvalitetnije rješenje kako za građane, posebno one najugroženije, ali i za nas distributere. Teško je biti vezanih nogu a pritom trčati. Teško je očekivati da mi koji smo natjerani da trenutno poslujemo s gubitkom, nastavimo tako poslovati u nedogled.

Željko Mandarić

Mnogi manji i srednji distributeri naftnih derivata žale se da im, osim ograničavanja cijene, problem predstavlja i nemogućnost nabave dovoljnih količina derivata, jeste li se i vi susretali s tim problemom? Je li točno da Ina, kao glavni opskrbljivač, od maloprodajnih tvrtki traži avansno plaćanje derivata?

– Država je nemušto pokušala pomoći ograničavajući cijene goriva za daljnju prodaju. Kažem nemušto jer je to napravila na način da je nama nabavnu cijenu goriva izjednačila s prodajnom, zanemarujući troškove dostave, ali i troškove funkcioniranja svake benzinske pumpe te cijele firme. Ali da se vratim na pitanje, ako veletrgovca prisilite da gorivo prodaje jeftinije nego što ga nabavlja, što će biti rezultat. Prestat će prodavati gorivo na ovom tržištu i okrenut će se prodaji na onim tržištima na kojima takvih ograničenja nema. Ili će nastaviti prodavati smanjene količine bez namjere da kroz odgodu plaćanja financira distributera, dakle samo za avans. Što se tiče INA-e, INA nije samo veletrgovac, INA je i proizvođač. S INA-om korektno surađujemo dugi niz godina i pokazala se kao pouzdan partner u ovim okolnostima.

Mali trgovci derivatima u petak su objavili kako je na pomolu moguće rješenje problema, u suradnji s velikim distributerima. Što bi, po vašem mišljenju, bilo najbolje rješenje za nastavak poslovanja malih i srednjih trgovaca derivatima?

– Matematika je ovdje jednostavna, ako Vlada smatra da krajnji potrošač treba platiti manje nego što nešto košta, netko mora snositi teret takve odluke. Prvo smo to bili samo mi kao distributeri, zatim se dio tereta prenio na veletrgovce. Ove mjere bile su vatrogasne i u konačnici su štetne po cijeli opskrbni lanac. Jer mali distributeri možda mogu izdržati nekoliko mjeseci takvih mjere, srednji i veliki pola godine ili godinu. Ali ne bez utjecaja na kapital a time i na razvojni potencijal u budućnosti. Najmanji teret podnijela je država, koja je unatoč deklarativnom smanjenju trošarina u konačnici od trošarina i PDV-a ubrala veće prihode nego u istom razdoblju lani. Kada cijene goriva nekontrolirano rastu, udar na kućne budžete Vlada treba rješavati kroz kompenzacijske socijalne mjere te smanjenje poreznog opterećenja.

U prethodnim istupima tražili ste da država obešteti trgovce derivatima, na koji bi vas način trebala obeštetiti?

– Država ima pravo intervenirati na tržište. Za to su joj na raspolaganju tržišni i netržišni odnosno administrativni mehanizmi. Kada posegne u nečiji džep jednostranom odlukom onda onome u čiji je džep posegnula pripada pravo na pravičnu naknadu. U malobrojnim državama čije su vlade posezale u džepove distributera, distributeri su bili primorani tužbama protiv države pokušati ostvariti pravo na obeštećenje. Vjerujemo da će Vlada odnosno nadležno ministarstvo uskoro izaći s prijedlozima te da neće biti potrebe za dugotrajnim i skupim sudskim postupcima.

Treba li država smanjiti PDV na naftne derivate u maloprodaji, kao što je već smanjen PDV na električnu energiju i prirodni plin?

– Već smo ranije predlagali promjenu osnovice na koju se obračunava PDV na gorivo, iz koje bi se izuzele trošarine pa ne bi dolazilo do obračuna poreza na trošarine odnosno poreza na porez. Time bi i konačna cijena bila značajnije manja. Dio smo zajedničkog europskog tržišta, porezne zakone, pa tako i PDV, usklađujemo s Briselom. Razumijemo da je ovo situacija s kojom se cijelo europsko tržište suočava možda po prvi put od drugog svjetskog rata i da mehanizmi kojima bi se na istu odgovorilo jednostavno još nisu adekvatno razrađeni. Mišljenja smo da se ad-hoc smišljenim administrativnim ograničenjima ne mogu riješiti strukturni problemi u opskrbi energentima, a Vlada treba zaštititi one koji su ovakvim poremećajima najviše ugroženi.

Ministar Filipović u jednom od svojih istupa je kazao kako su mali trgovci u prošloj godini ostvarili zaradu od 133 milijuna kuna, a bivši ministar financija Slavko Linić govori o ekstraprofitima u trgovini derivatima. Kako komentirate njihove istupe?

– Pažljivo smo iščitali ono što je gospodin Linić rekao i mi se s njime slažemo. A govorio je o ekstraprofitima u trgovini derivatima na globalnom tržištu. A ne o ekstraprofitima koje ostvaruju hrvatski distributeri u maloprodajnim lancima. Ako cijene goriva rastu neproporcionalno cijeni sirove nafte, jasno je da netko ostvaruje ekstraprofit. Ali to zasigurno nisu vlasnici benzinskih pumpi u Hrvatskoj. Ministar Filipović je također u pravu, i dobro je objavljeno. Međutim, osim zbrajanja “zarade” u jednadžbu treba uvrstiti enorman kapital uložen u mrežu benzinskih pumpi od strane tih istih trgovaca. Ako se sagleda prinos na taj investirani kapital vidjet ćete da su prinosi minorni. Moram spomenuti da je u te dvije milijarde, oko dvije trećine ukupnog iznosa uplaćeno kroz trošarinu i PDV u državni proračun. Zamislite samo te omjere i odgovornost svih distributera koji sigurno nisu naplatili sva svoja potraživanja, a ispunili su svoje porezne obveze prema državi kako za namete, tako i za porez na dobit koju su državi uplatili. Tko ozbiljan može zaradu od 3,28 posto nazivati ekstraprofitom. Govorimo o 15-20 lipa zarade po litri goriva. Na toj istoj litri goriva je država te iste godine na trošarinama i PDV-u zaradila pet do šest kuna, a ako tome pridodamo javna davanja iz plaća te porez na dobit i ostalo, država u konačnici pripadne preko šezdeset posto cijene jedne litre prodanog goriva.

Kako objašnjavate enorman rast cijene naftnih derivata, s obzirom na to da cijena sirove nafte u zadnjih godinu dana nije rasla ni približno istom stopom?

– Uzroke treba tražiti u ograničenoj proizvodnji, povećanoj potrošnji koja je očito značajno rasla nakon dvije covid godine izmijenjenim tokovima distribucije te naravno špekulacijama globalnih trgovaca kao i tečaju dolara.