Nakon Norvežana, Talijana, Kanađana, Slovaka i Rumunja, iskaz interesa za »3. maj Rijeka 1905«, tvrtku kćer riječkog brodogradilišta, u ovoj neobvezujućoj fazi prodaje stigao je i iz Slovenije. Nema službene potvrde, ali prema dostupnim saznanjima riječ je o tvrtki Eko bor, istoj onoj koja je prije nekoliko mjeseci nudila 3,5 milijuna eura za većinski poslovni udjel u Uljaniku 1856 da bi ga, podsjetimo, na kraju za 6,91 milijun eura otkupila država, odnosno Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP).

Glavna djelatnost ove slovenske tvrtke trgovina je sekundarnim sirovinama, a posljednjih godina prisutni su sa svojim ponudama i otkupima starog željeza, ali i druge opreme i strojeva u stečajnim postupcima Uljanika, TESU-a i Uljanik brodogradilišta.

U svojoj ponudi za pulsko brodogradilište naveli su da su 3,5 milijuna eura spremni platiti u roku od 45 dana, a svoj interes za kupnju jednog »živog« brodogradilišta tada su obrazložili da im je namjera, zajedno s partnerima, zadržavanje brodogradnje, ali i »širenje poslovne djelatnosti u proizvodno-tehnološkom smislu«, što god da to značilo.

»Lenac« u paketu

Do kraja travnja sve zainteresirane strane mogu obaviti due diligence, odnosno uvid u poslovne knjige trećemajske tvrtke kćeri kroz koju se planira nastaviti djelatnost brodogradnje u Rijeci. Za pretpostaviti je da će do druge faze prodaje, u kojoj bi zainteresirani morali na stol staviti i obvezujuće ponude, biti riješeno i pitanje prijenosa koncesije sa starog trećemajskog brodogradilišta na »3. maj Rijeka 1905«.

Uz Hrvatsko-slovačku gospodarsku komoru, čiji su predstavnici, koliko čujemo, već obavili due diligence, iskaz interesa stigao je i od renomirane Kongsberg grupe koja je kroz projektantsku kuću Navis Consult već nekoliko godina prisutna u Rijeci, točnije od 2019. godine.

Drugi iskaz interesa iz Norveške stigao je i od tvrtke Green Yard, koja vodi dva brodogradilišta – Green Yard Kleven u Ulsteinviku te sestrinsko Green Yard Feda, a na svojim web stranicama diče se namjerom i ciljem koji su postavili ispred sebe – postati »najzelenija« alternativa u brodogradnji. Osim novogradnji i popravka, među djelatnostima koje obavljaju inavodi se i reciklaža brodova.

Interes za »3. maj 1905« iskazuje i Palumbo grupa, vlasnik susjednog remontnog brodogradilišta »Viktor Lenac«. Sjedište Palumbo grupe je u Napulju, a od malog obiteljskog brodogradilišta u proteklih 57 godina izrasli su u ozbiljnog igrača na Mediteranu.

Uz »Lenac« i brodogradilište u Napulju, Palumbo pod svojom kapom drži još nekoliko škverova i to u Savoni, Anconi, Messini, francuskom Marseillesu te na Malti, koji su kupili 2010. godine. Baš kao i u slučaju Kongsberga, o interesu vlasnika »Viktora Lenca« za trećemajske navoze već se duže vremena šuška u kuloarima i očito je da Palumbo nazire benefite koje bi mogla donijeti sinergija dva susjedna brodogradilišta.

Kontroverzni Rumunj

Iskaz interesa stigao je i od splitske podružnice Veer Corporation, iza koje stoji Kanađanka Danielle Doggett, osnivačica i izvršna direktorica dviju startup brodarskih kompanija s nultom emisijom – Sailcargo Inc. i Veer Corporation, čiji je cilj izgraditi prvu oceansku flotu sto posto čistih brodova za prijevoz kontejnera.

Prema dostupnim saznanjima, Kanađanka je početkom ove godine posjetila riječko brodogradilište, tada izviđajući mogućnost gradnje omanjeg kontejnerskog broda na jedra.

Još u ljeto prošle godine, vlasnik i direktor kompanije Grup Servicii Petroliere (GSP) Gabriel Comanescu preko domaćih je medija objavljivao da je zainteresiran za kupnju većinskih poslovnih udjela u riječkom i pulskom brodogradilištu.

S Uljanikom 1856 nije uspio, sada je dao iskaz interesa za kupnju stopostotnog udjela u trećemajskoj tvrtki kćeri. Između ovog rumunjskog poduzetnika, iza čijeg se poslovanja u domovini vuku određene kontroverze, i »3. maja« čak je bio potpisan i sporazum o zajedničkom nastupanju za posao izgradnje plinskih platformi za Inu.

Prema njegovim javnim istupima u Hrvatskoj, Comanescu tvrdi da im je ambicija imati vlastito središte za rad i koordinaciju sadašnjih i budućih energetskih projekata na Mediteranu.