Živimo u izuzetno zanimljivom i izazovnom vremenu, a promjene koje su započele 2020. bespovratno će promijeniti društvo, gospodarstvo i naš način života. Uz teme vezane uz pandemiju, široj javnosti je prošlo ispod radara nešto što će dramatično promijeniti sve aspekte našeg života. Radi se o dekarbonizaciji, tj. potpunoj promjeni razvojne, energetske i industrijske paradigme koja bi trebala do 2050. rezultirati potpunim smanjenjem emisija stakleničkih plinova.

Možda se čini daleko, možda i nemoguće, no neki događaji tijekom 2020. potvrdili su da je tranzicija prema niskougljičnoj budućnosti počela i da ju je nemoguće zaustaviti. Predvodnik promjena je EU koji je postavio vrlo ambiciozan plan: smanjenje emisija stakleničkih plinova za 55% do 2030. u odnosu na 1990. te potpuno smanjenje do 2050. Vjerojatno se pitate je li tako nešto uopće moguće, kako ćemo živjeti, putovati, trošiti sve one plastične i ine proizvode bez kojih ne možemo zamisliti život?

Dekarbonizaciju svakako trebamo sagledati u globalnom kontekstu jer radi se o potpunoj promjeni načina razmišljanja i djelovanja na svim razinama. Globalno su se dogodile promjene koje su ubrzale tranziciju, prvenstveno potpuni zaokret u energetskoj politici SAD-a koji se nakon Bidenove pobjede vraća u Pariški sporazum s novim, do jučer nezamislivim ciljem napuštanja fosilnih goriva i ostvarenja niskougljičnog gospodarstva do 2050. Ostaje za vidjeti što će to značiti za zemlju koja je posljednjih godina postala jedan od najvećih izvoznika nafte i plina, a kompanije u sektoru tzv. nekonvencionalnih fosilnih goriva iz škriljevca pokretači primarnog sektora. Promjene su se događale i u drugim zemljama.

Čak je i Kina, izrazito fosilno orijentirana ekonomija s velikim udjelom ugljena, donijela strategiju ugljične neutralnosti do 2060. Bez obzira na deklarirane ciljeve, očekivanja tijekom 2020. bila su pesimistična što se tiče obnovljivih izvora, no događanja su mnoge iznenadila. Investicije u obnovljive izvore su rasle, a cijene ovih tehnologija (pogotovo sunca) padaju nevjerojatnom brzinom.

Cilj EU-a i mnogih zemalja postaje tzv. zeleni vodik – potpuno ugljično neutralan energent koji se može proizvesti elektrolizom koristeći električnu energiju iz obnovljivih izvora, a u međuvremenu do 2050. prihvatljive su i sve njegove »raznobojne« varijante – plavi i tirkizni koji stvaraju CO2, ali još uvijek daleko manje od bilo kojeg fosilnog izvora.

I tako, gotovo preko noći, vodik postaje »game changer« i nova nada dekarbonizacije. U srpnju 2020. EU donosi Strategiju za vodik i osigurava čak 1.850 milijardi eura u novom financijskom razdoblju 2021.-2027. I u Hrvatskoj se dešavaju promjene; čini se da je Vlada ovaj put na vrijeme prepoznala potencijal vodika te pokreće izradu Hrvatske strategije za vodik za razdoblje 2021-2050., a njeno donošenje očekuje se već ove godine.

Zašto je vodik toliko interesantan za Hrvatsku? Odgovor na to pitanje je kompleksan, ali u osnovi se svodi na specifičnosti Hrvatske kao pomorske zemlje s velikim potencijalom obnovljivih izvora energije. Vodik je posebno bitan, možda čak i jedina šansa, za one industrije koje je nemoguće dekarbonizirati na drugi način, kao što su proizvodnja čelika, petrokemija… Hrvatska svakako ima svoje adute – prvenstveno velike potencijale obnovljivih izvora.

Zbog toga ono što se donedavno činilo potpuno nevjerojatno, postaje moguće zahvaljujući razvoju tehnologije – elektroenergetski sustavi mogu biti stabilni i onda kada su obnovljivi izvori dominantan izvor energije.

No, vodik ima i znatno veći potencijal jer se može skladištiti, za razliku od obnovljivih izvora čiji je veliki nedostatak upravo problem troškovno učinkovitog skladištenja. Zbog toga će vodik postati važna i tražena roba kojom će se vjerojatno vrlo skoro trgovati na burzama. Očito kreće novo preslagivanje snaga na globalnoj i regionalnoj razini, s novim rastućim industrijama i kompanijama, dok neke stare polako nestaju. Ovaj put Hrvatska ne bi smjela propustiti svoju priliku.

Prof.dr.sc. Nela VLAHINIĆ LENZ, voditeljica MBA studija Ekonomija energetskog sektora