Rast industrijske proizvodnje u Hrvatskoj u prvih sedam mjeseci ove godine za 2,8 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine sugerira da bi Hrvatska i u trećem kvartalu ove godine mogla imati solidan gospodarski rast, jer su još uvijek stabilni i ostali pokazatelji, primjerice trgovina na malo, no svi oni se usporavaju u odnosu na prethodne mjesece.

Prerađivačka industrija, koja čini 84 posto domaće industrije, rasla je u prvih sedam mjeseci prosječnom stopom od 2,6 posto, ali taj podatak skriva i činjenicu da je u istom razdoblju za čak 18,5 posto pala proizvodnja koksa i naftnih derivata, i to u trenutku kad se poslovanje u energetskom sektoru čini najunosnijim.

Uz to, za gotovo pet posto zabilježen je pad u djelatnosti rudarstva i vađenja, koji obuhvaća i proizvodnju prirodne nafte i plina. Snažan pad zabilježila je i farmaceutska industrija koja je od početka godine do kraja srpnja u odnosu na isto razdoblje prošle godine imala manji obujam proizvodnje za 12,7 posto.

Kad je riječ o smanjenju proizvodnje za gotovo petinu djelatnosti koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, ekonomski analitičar Damir Novotny ističe da tu nema tajne, te da se ta industrija u Hrvatskoj svodi na Inu i Petrokemiju, da koks nitko drugi ne proizvodi jer su nestale nekadašnje koksare, a da je prerada nafte vezna isključivo za Inu.

Problem s koksom

– Cijeli svijet se sada uznemirio oko proizvodnje energenata, ali mi tu zapravo govorimo o onome što smo nekad zvali teškom industrijom i nju Hrvatska doista više nema, ili gotovo da je nema.

Koks proizvode samo Ina i Petrokemija. Ina može proizvoditi u Rijeci, a ta rafinerija zapravo još nije do kraja modernizirana, a Petrokemiju muče njezini problemi s cijenom plina i viskom cijenom emisijskih jedinica koje mora kupovati na burzi i čija cijena raste. Nema tu velike tajne, napominje Novotny.

Na primjedbu nije li ipak zabrinjavajuće da u sadašnjoj situaciji u tom segmentu Hrvatska smanjuje proizvodnju, dok je primjerice u djelatnosti opskrbe električnom energijom i plinom, parom i klimatizacijom proizvodnja rasla 5,3 posto, Novotny odgovara da se Hrvatska treba fokusirati na proizvodnju za koju ima sirovine.

– To znači da imamo izvore plina i nafte, da moramo proizvoditi sirovu naftu, onoliko koliko možemo, i prerađivati je u riječkoj rafineriji kad se ona modernizira.

Moramo se još više okrenuti i vodnom potencijalu u proizvodnju struje, ali i obnovljivim i alternativnim izvorima energije, ali za to se treba pokrenuti i nešto činiti, mora se pametno razmišljati.

Ne može se više razmišljati u kategorijama teške industrije koju smo ionako morali pozatvarati jer nemamo sirovine, primjerice za željezare, ali imamo naftu za preradu.

Imamo, primjerice, rijeku Savu za proizvodnju električne energije, imamo slamu od koje drugi proizvode energiju, napominje Novotny.

Važnost poljoprivrede

On ističe primjer nekoliko općina u Gradišću koje su energetski samodostatne, pa tako, primjerice, gradić Güssing ima desetak elektrana i proizvodi dovoljno energije da poduzetnicima nudi besplatno toplinsku energiju.

– Zašto Hrvatska u Vrbovskom ne bi imala elektrane na biomasu i nudila istu pogodnost onima koji će tamo pokrenuti poslovanje?

Moraju se tražiti rješenja, koja više ne možemo zvati ni alternativnima, nego pametnima. No, mi smo sada svi paralizirani zbog cijena energije, iako pamtimo i skuplju energiju.

Nafta je sada iznad 90 dolara, ali pamtimo i veće cijene, napominje Novotny.

Dodaje i da su ukupni pozitivni pokazatelji u industriji posljedica poduzetničkih ulaganja u malim i srednjim tvrtkama, te da je u metalskoj industriji sve više takvih proizvođača, ali nitko nije toliko velik da iskače.

Proizvodnja u energetici, ponavlja Novotny, nameće se sama od sebe na osnovi sirovina koje ima, ali to neće značiti pomak u industriji ako se ne misli o drugim granama, posebice poljoprivredi, gdje je strategija takva da Baranja proizvodi velike količine pšenice i kukuruza, ali nema nijedan mlin za njihovu preradu.

Kriza u farmaciji

Što se tiče pada proizvodnje u faramaceutskoj industriji koja je u dvije pandemijske godine značajno povećavala proizvodnju, Novotny kaže da ni tu nema neke velike tajne, odnosno da se i ona svodi na nekoliko poduzeća.

– Ako farmaceutska industrija povećava ili smanjuje proizvodnju, znamo da je to posljedica procesa u Plivi, Belupu i riječkom JGL-u.

Belupo je već godinama na istim razinama, Pliva je smanjila, osim za hrvatsko tržište, proizvodnju nekih lijekova, a JGL je bio snažno prisutan na ruskom tržištu, i u situaciji kad su toj zemlji uvedene sankcije, to je moralo utjecati i na proizvodnju u toj kompaniji, ističe Novotny.

Napominje da, primjerice, Austrija nema farmaceustku industriju i da će ona u Hrvatskoj ostati na sadašnjim razinama ili će dodatno padati, jer za nešto više od toga trebalo bi imati snažnu polugu u istraživanju, što u Hrvatskoj nije slučaj.