S obzirom na to da je Donald Trump izbore u SAD-u dobio upravo zbog nezadovoljstva građana rastućim troškovima života, koje je onda obećao srezati, podaci o kretanju cijena u Americi za siječanj nisu nešto što bi novu američku administraciju trebalo veseliti. U siječnju su naime potrošačke cijene u SAD-u porasle za tri posto na godišnjoj razini. To je onda i smanjilo šanse da će američka središnja banka Federal Reserve nastaviti smanjivati ključne kamatne stope, unatoč tome što Trump stalno na to poziva. Očekivalo se naime donedavno da će i Fed, kao i ECB, nastaviti rezati kamate, i to u bar dva navrata tijekom ove godine, no novi podaci o kretanju cijena sveli su očekivanja na mogući samo jedan rez, a i to je pod znakom pitanja uslijed bojazni kako će na tamošnje cijene utjecati Trumpova politika carina i mogući carinski rat. Trump je već uveo carine Kini, pri čemu je Kina djelomično odgovorila, potom je odgodio primjenu carina Kanadi i Meksiku, a stalno prijeti novim carinskim tarifama i Europi.

Jačanje dolara

Uvode se pritom carine na uvoz aluminija i čelika. Carine za zemlju koja ih je uvela destimuliraju uvoz, što i jest Trumpov cilj – smanjiti trgovinski deficit, no nešto se mora uvoziti, pa onda kroz tu robu koja se i dalje uvozi poskupljuje uvoz i raste pritisak na cijene. U slučaju uzvratnih poteza od strane zemalja pogođenih američkim carinama, rast cijena bi osjetili svi, odnosno zahuktao bi se daljnji carinski rat sa spiralnim rastom cijena na svim zahvaćenim tržištima. Utoliko rastu rizici i za novi rast inflacije u eurozoni gdje ECB više nema baš previše prostora za reakciju.

Naime, u SAD-u inflatorni pritisci već jačaju, a k tome su podgrijani strahom od dodatnog rasta cijena po osnovi mogućih carina, guverner Feda Jerome Powell je poručio kako se ključne stope žele za sada zadržati restriktivnima, takvima da ograničavaju zaduživanje i potrošnju potrošača i tvrtki. Powell se strogo ogradio od mogućeg Trumpovog utjecaja na politiku Feda, poručivši da radi svoj posao i odluke donosi na temelju podataka iz gospodarstva. A oni su takvi da Fed uistinu i ne treba previše žuriti sa smanjenjem kamatnih stopa jer je gospodarstvo relativno snažno, a nezaposlenost niska. Inflacija je međutim i dalje iznad ciljanih razina od 2 posto, što sve skupa ide u prilog zadržavanju viših ključnih kamata. Američko gospodarstvo dakle raste brže od europskog, koje je stalno na rubu recesije. ECB stoga i ne razmišlja o tome da bi zaustavio snižavanje ključnih stopa, bez obzira na to što je inflacija i u eurozoni u siječnju opet ojačala. Glavna ključna stopa ECB-a, ona na depozite, sada je na 2,75 posto (u SAD-u su ključne stope iznad 4,3 posto), te će ove godine ići još oko postotni bod naniže, vjerojatno kroz nekoliko rezova po četvrt postotnog boda.

Slab rast u EU-u

Tako je izgledno da će se monetarne politike dvaju monetarnih područja još više odvajati – jedna stope zadržava (Fed), druga ih reže (ECB), što otvara novi rizik od rasta inflacije u Europi, rizik koji će se desiti i bez carina, a to je rizik tečaja, odnosno jakog dolara, s kojim će ionako poskupjeti ono što Europa uvozi iz SAD-a. Točnije, već samo izazivanje carinskih ratova i povećavanje nestabilnosti i ekonomske neizvjesnosti kapital tjera prema sigurnim utočištima, a među valutama je to i dalje američki dolar. No, slabiji euro mogao bi konkurentnijim učiniti europski izvoz što je kontrapotez mogućem efektu uvođenja carina na europsku robu.

U najnovijem Biltenu Hrvatska narodna banka kaže da su povoljniji podaci s američkog tržišta rada, kao i rast inflacijskih očekivanja, potaknuti rastom cijena sirove nafte i očekivanjima da bi najavljene promjene američke trgovinske politike mogle djelovati inflatorno, činitelji koji su »doveli do znatne prilagodbe tržišnih očekivanja u smjeru sporijeg smanjenja ključnih kamatnih stopa Feda«. S druge strane, kažu, »nakon siječanjskog sastanka Upravnog vijeća ECB-a tržišni su sudionici počeli očekivati nešto snažnije smanjenje ključnih kamatnih stopa ESB-a«. Na to su, zaključuju, »utjecali podaci o gospodarskom rastu za europodručje slabiji od prognoziranih, kao i rast zabrinutosti zbog mogućih negativnih posljedica američke trgovinske politike nakon što je početkom veljače SAD najavio prilagodbu carinske politike prema Kanadi, Meksiku i Kini, s naznakama da bi se slične mjere uskoro mogle proširiti i na EU«.

Aluminij velik problem za SAD

HUP-ov Fokus tjedna navodi aluminij i čelik kao strateške sirovine oko kojih se »lome koplja za uvođenje carina«. Prvo je SAD najavio uvođenje carina na te robe Meksiku i Kanadi pa ih praktički isti dan odgodio na mjesec dana. Naknadno je pak odlučeno kako će od 13. ožujka carine biti uvedene za sve zemlje, bez iznimki.

– Utjecaj carina na čelik bit će osjetan, ali ne i presudan, s obzirom da su američki izdaci na čelik lani premašili vrijednost proizvodnje svega 11 posto. Očekuje se kako će uvođenje carina najviše pogoditi sektore poput automobilskog, zrakoplovnog te građevinarstva, kažu u HUP-u, ocjenjujući da će veće učinke carina osjetiti aluminij jer SAD više ovisi o uvozu aluminija nego čelika. U nastavku godine očekuju rast cijene aluminija iznad 2.600 USD po toni.