RIJEKA – Nakon svih elaborata za koje su se angažirali vanjski konzultanti, počev od procjene koja je utvrdila da novi Uljanik na tržištu vrijedi 50,5 milijuna eura, pa do osamdesetak stranica pojašnjenja načina i dinamike prodaje većinskog poslovnog udjela, svi su izgledi da će Uljanik 1856 na kraju završiti na – javnoj dražbi.

Takav je barem prijedlog Odbora vjerovnika i stečajnog upravitelja Uljanik brodogradilišta Lorisa Raka prema Skupštini vjerovnika koja je sazvana za 25. travnja. Ključni razlog zbog kojeg se sada inzistira na čim bržoj prodaji Uljanika 1856, kojemu je prije nešto više od tri godine osiguran »clean start«, krije se u aktualnim bilancama i poslovanju ovog brodogradilišta.

Premda nije do kraja formalizirano u prijedlogu odluka za predstojeću Skupštinu vjerovnika, prijedlog stečajnog upravitelja i Odbora vjerovnika ide u pravcu da početna cijena licitiranja bude 20,57 milijuna eura, upravo onoliko koliko je to ponudio češki CE Industries Jaroslava Strnada. Prema podnesku stečajnog upravitelja, češki ulagač i dalje je zainteresiran za kupnju većinskog udjela pulskog brodogradilišta, ali po cijeni iz svoje ponude. Turska tvrtka iz pomorske branše Imza Marine Denizcilik A. S. koja je, uz Čehe, obavila proces dubinskog snimanja Uljanika 1856, nije se očitovala o svojim daljnjim potezima u Puli.

(Ne)bitna pravila

Nakon gotovo tri mjeseca i neuspjeha koji je doživio prvi krug prodaje udjela u Uljaniku 1856, sada se od Skupštine vjerovnika, u kojoj država ima glavnu polugu, traži da stavi izvan snage svoje ranije odluke – da prodaja pulskog brodogradilišta ide kroz međunarodni tender, kao i da se provedu tri kruga prodaje gdje bi se početna cijena smanjivala za po 10 posto. Stečajni Loris Rak zadržao je sebi pravo da do predstojeće Skupštine vjerovnika ili na samoj sjednici izađe s prijedlogom uvjeta sposobnosti budućih ponuditelja, kao i prijedlogom početne cijene. Prema njemu, to su najbitniji elementi o kojima bi trebala odlučivati Skupština vjerovnika, dok bi sva ostala pravila dražbovanja, prema Lorisu Raku, treba prepustiti Odboru vjerovnika. Vrijedi podsjetiti da je Skupština vjerovnika već jednom, u srpnju prošle godine, delegirala ovlaštenje stečajnom upravitelju i Odboru vjerovnika da krenu s procesom prodaje većinskog udjela u pulskom brodogradilištu po početnoj cijeni od 27,64 milijuna eura, pa se sve opet vratilo na Skupštinu vjerovnika jer se zahtijevala dodatna i, po nekima, nepotrebna suglasnost na program i dinamiku same prodaje, za čiju izradu su angažirani kozultanti iz Tyet savjetovanja. I tu su »otišla« tri mjeseca. Ostaje nejasno zašto se ovog puta ne bi iskoristila prilika da Skupština vjerovnika utvrdi i precizira sve uvjete predstojećeg javnog licitiranja, u što spada utvrđivanje itekako bitnih dražbovnih koraka, pa i samih rokova i sličnog, upravo da bi se izbjeglo ponavljanje lanjske situacije, naročito kad se već »hita« da se prodaja obavi čim je brže i transparetnije moguće.

Kome sve »ulaznica«

– Javnom dražbom po početnoj cijeni za koju već postoji iskazani interes osigurava se vjerojatnost postizanja ponude, a dražba omogućava sudjelovanje i drugih gospodarskih subjekata koji sudjelovanjem mogu isticati i višu ponudu od početne. Na navedeni način, u slučaju sudjelovanja samo jednog subjekta, osigurala bi se dostava jedne ponude, a u slučaju sudjelovanja više subjekata, osiguralo bi se nadmetanje radi postizanje najviše cijene koju tržište smatra adekvatnom vrijednošću za predmet prodaje, obrazlaže stečajni upravitelj Loris Rak u svom podnesku Trgovačkom sudu u Pazinu.

Bit će zanimljivo pratiti kako će se razriješiti interes za sudjelovanjem čim većeg broja ponuditelja na predloženom javnom dražbovanju. Hoće li »ulaznica« biti dostupna svima koji uplate jamčevinu, koja uobičajeno iznosi 10 posto od utvrđene cijene, ili će filter postaviti puno uže, što se baš i ne poklapa sa samom idejom javnog dražbovanja. Ostaje za vidjeti i hoće li se dozvoliti još jedan postupak due diligencea Uljanika 1856, pa makar u bitno kraćim rokovima od prethodnog, koji se protegnuo na čak mjesec i pol dana, sve u cilju okupljanja čim većeg broja ponuđača, a time moguće i postizanja bolje cijene. Spusti li se granica na 20,57 milijuna eura, to je ipak značajno manje od 27,64 milijuna eura, koliko se još prošlog ljeta procjenjivalo i ustrajavalo da vrijedi 54,77 posto udjela u Uljanik Brodogradnji 1856.