Predsjednik Vlade Andrej Plenković uputio je pismo mađarskom premijeru Viktoru Orbanu i slovačkom Robertu Fici te čelnici Europske komisije Ursuli von der Leyen u kojem je izrazio spremnost Hrvatske i Janafa za transport nafte prema Mađarskoj i Slovačkoj, a nakon što je Ukrajina u srijedu odlučila suspendirati tranzit nafte ruske kompanije Lukoil preko svojeg teritorija.

Plenković je na jučerašnjoj sjednici Vlade istaknuo da je pismom signalizirana spremnost da se rafinerijama u Slovačkoj i Mađarskoj omogući transport nafte u kapacitetu većem od 14 milijuna tona te da je Janaf »spreman pregovarati s MOL-om o transportu i osiguranju energetske sigurnosti u izmijenjenim uvjetima«.

Atraktivne dionice

Spomenutim zemljama srednje Europe tako je ponuđen alternativni dobavni pravac za rusku naftu koji neće ići cjevovodima preko Ukrajine, nego će se dopremati tankerima do Hrvatske pa Jadranskim naftovodom do njihovih rafinerija.

Stručnjak za energetiku i umirovljeni profesor s Rudarsko-naftno-geološkog fakulteta dr. Igor Dekanić podsjeća da Janaf može transportirati daleko više nafte od potrebnih 14 milijuna tona.

Igor Dekanić / Photo: Davor Puklavec/PIXSELL

– Janaf je izvanredno održavan i potpuno spreman sustav koji može nadoknaditi potrebe za naftom zemljama srednje Europe koju više ne mogu dopremati iz Rusije preko Ukrajine, uvjeren je Dekanić i navodi da je Jadranski naftovod, građen prije 40 godina, inicijalno bio izgrađen za kapacitet od 20 milijuna tona koji se vrlo lako može povećati na 35 milijuna tona.

Podsjeća da je bio izgrađen ne samo za dopremanje nafte jugoslavenskim rafinerijama, nego i za rafinerije u Mađarskoj i bivšoj Čehoslovačkoj koje su na kraju odustale od suradnje pod pritiskom Sovjetskog saveza pa je cijeli projekt financirala Ina.

– Na sreću pa su te dvije zemlje odustale jer su mogle tražiti suvlasništvo u Janafu, što bi rezultiralo nižom cijenom transporta jer bi tamošnje rafinerije kao suvlasnici nastojale sniziti troškove, što je ekonomski opravdano, pojašnjava Dekanić i dodaje da bi rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj mogle zatražiti suvlasništvo u Janafu, »ali ne nužno«.

Također dodaje da osim ruske nafte, u zemlje srednje Europe Janafom može dolaziti nafta raznih naftnih kompanija.

– Nama je u interesu da se Jadranski naftovod, koji je u većinskom državnom vlasništvu, koristi. Tko ima višak novca, neka sada uloži u Janafove dionice, sigurno će u budućnosti zaraditi, savjetuje Dekanić.

Uz već postojeći LNG terminal, kojemu je kapacitet udvostručen za dva i pol puta, te Jadranski naftovod Hrvatska sve više dobiva na važnosti kao regionalno energetsko čvorište, od čega bi mogla imati koristi, napominje Dekanić.

– Cijela sjeverna i zapadna Europa se »digla« na nafti i plinu nakon što je 1973. godine nafta poskupjela s tri na 12 dolara po barelu pa se intenzivno počelo ulagati u istraživanje nafte i plina. Norveška i Nizozemska su zbog toga postale mali energetski divovi«, podsjeća Dekanić, no smatra da Hrvatska ipak neće postati mini gigant i savjetuje da se ponašamo kao Dubrovačka Republika i njezina diplomacija u srednjem vijeku, iako smo danas, kaže, u prednosti jer imamo članstvo u NATO-u i EU-u.

Ne pada cijena plina

Zbog očekivanog velikog tranzita nafte Janafom, u Hrvatskoj ipak ne možemo očekivati i niže cijene goriva, navodi Dekanić i postavlja retoričko pitanje: kad nam je obala puna turista, kao sada u špici sezone, spuštamo li zbog toga cijene apartamana? Ni cijena plina nam ne pada zbog tranzita plina preko LNG terminala na Krku, s tim da u Hrvatskoj imamo nešto više cijene upravo zbog korištenja LNG-a, tj. ukapljenog naftnog plina koji je za 10 do 20 posto skuplji od zemnog plina zbog tehnologije ukapljivanja. Zbog toga je Slovenija nedavno sklopila ugovor s Alžirom o dopremi milijardu kubičnih metara zemnog plina preko Italije jer je jeftiniji od ukapljenog.

Iako ruska nafta može preko Hrvatske do srednje Europe, prije dvije godine nije mogla do Srbije, a nakon što je Europska komisija u okviru osmog paketa sankcija Rusiji zbog agresije na Ukrajinu, Srbiji onemogućila uvoz nafte preko Hrvatske, na tobožnji hrvatski nagovor, kako su pisali Vučićevi mediji. No, pravi razlog srbijanskog negodovanja bio je u tome što je Naftna industrija Srbije bila veliki izvoznik naftnih derivata u BiH pa se Srbija nadala da će moći i dalje kupovati rusku naftu po dampinškim cijenama, prerađivati je u derivate i izvoziti te na taj način ostvarivati ekstraprofite, u čemu ju je odluka Europske komisije, a ne Hrvatske, spriječila.

Ugovor o skladištenju sa švicarskom kompanijom

Janaf i Petraco Oil Company, sa sjedištem u švicarskom Luganu, sklopili su početkom srpnja Ugovor o skladištenju nafte na Terminalu Omišalj za kapacitet od 117.856 metara kubnih po načelu »puno za prazno«, na razdoblje od 1. kolovoza 2024. do 31. srpnja 2025. godine s mogućnošću produljenja, što su u Janafu komentirali kao dokaz stabilnog i profitabilnog poslovanja.