Kristjan Staničić, direktor Hrvatske turističke zajednice, sasvim je sigurno jedna od najtraženijih, ako i ne najtraženija osoba ovih dana.

Turistička sezona, odnosno godina, je na vrhuncu, gužve su na prometnicama, u ponedjeljak je primjerice bila neprekinuta kolona od zagrebačke zaobilaznice do Bosiljeva što je jedna od najvećih kolona u povijesti Hrvatske, plovidbeni redovi trajekata pretvorili su se u beskrajni niz ukrcaja i iskrcaja, a da gužve budu još i veće »pobrinula« se jedna od vodećih informatičkih tvrtki na svijetu koja je svojom greškom nikad frekventnije hrvatske zračne luke napunila do vrha zbog putnika koji su čekali razrješenje situacije oko ukrcajnih propusnica.

K tome, i brojke o dolascima i noćenjima su dobre, tako da se može reći kako najvažnija grana hrvatskog gospodarstva ima »žetvu« na kakvu smo navikli, kakvu i očekujemo. A opet, dio javnosti izražava sumnju kako je sve to što zdrave oči vide i eVisitor bilježi – obmana. Kako eto s našim turizmom baš i nije sve onako kako to HTZ i nadležno mu Ministarstvo turizma i sporta izvješćuje.

Sezona na vrhuncu

Jeste li umorni? Od stalnog obilaska pojedinih županija, sastanaka, visokih temperatura i brojnih relativiziranja uspješnosti sezone?

– Sezona je na vrhuncu, nalazimo se u samoj špici, kada u zemlji imamo više od milijun gostiju na dnevnoj bazi. U ovome trenutku vrlo je malo odmornih turističkih djelatnika s obzirom na žestok tempo i dinamiku, no ništa to nije na što svi zajedno nismo navikli. Ovo je dio godine kada imam najviše energije. Stoga, nisam nimalo umoran, naprotiv. A i ljubav prema turizmu je ipak jača…

Kako doživljavate, kako se naprosto nosite s činjenicom da se iz godine u godinu ponavlja isto: vodite priču što jamči oko 110 milijuna noćenja, 20-ak milijardi eura, a u javnosti se vidi uvijek isto: poneka ekstremna cijena kuglice sladoleda, pive, burgera?

– Svi smo mi ljudi i iskreno, ponekad se pojavi taj osjećaj, rekao bih, nepravednosti. Turizam je za našu zemlju iznimno značajan, u BDP-u ovaj sektor ostvaruje udio od oko 20 posto, ima multiplikativni efekt na mnoge druge djelatnosti gospodarstva i društvenog života.

To ne bi bilo moguće da nemamo kvalitetan proizvod, odnosno konkurentnu poziciju i prepoznatljivost našeg turističkog brenda u globalnim okvirima. Siguran sam da isto misle i sami ugostitelji koji ne prodaju kuglicu sladoleda po 5 eura i takvih je, vjerujte mi, puno više, a onda se moraju susretati s tezama da su skupi.

Sigurno da postoje određeni slučajevi u kojima bi cijene mogle biti niže, ali prikazivanje toga kao pravilo i generaliziranje nije dobro ni za koga. Uostalom, prepustimo gostu da odluči što mu je skupo, a što nije, na nama je da osiguramo ponudu u sklopu koje svatko može pronaći sadržaj za sebe sukladno preferencijama, ali i raspoloživim budžetima.

Kvaliteta usluge i proizvoda ima svoju cijenu, ali ona mora biti primjerena i konkurentna. Moramo biti svjesni snažne konkurencije koja se također služi određenim metodama ne bi li svoje državljane zadržala kod kuće na odmoru.

Mnogo je povika oko cijena. I sami vi i ljudi iz HTZ-a, pojedinih turističkih zajednica, nadležnog ministarstva, često znate upozoravati na iznose koji se traže za smještaj u pojedinim apartmanima, restoranima… nije li ipak to stvar tržišta, okretanja leđa takvim iznajmljivačima i restoraterima od strane samih turista?

– Uvijek naglašavamo da je tržište najvažnije i zapravo jedino mjesto susreta ponude i potražnje te će ono samo u konačnici regulirati i cijene. Također, u svim prilikama ističemo da je najvažnije nuditi kvalitetu, odnosno našim gostima nuditi adekvatnu vrijednost za uloženi novac.

To je jedini način kako uspješno zadržati gosta koji će se rado vraćati, a to je poanta turizma kao takvog, posebice ako govorimo o dugoročnom poslovanju. Iza svakog uspješnog proizvoda zapravo stoje zadovoljni i odani kupci.

Pozitivna stopa rasta

Napravili smo pregled cijena smještaja u Španjolskoj i Italiji. Apartman za četiri osobe u primjerice španjolskoj Deniji, privlačnom mjestu s kojim počinje Costa Blanca, smještenom na dodiru Valencije i Andaluzije, slično kako bismo primjerice kod nas mogli geografski definirati zadarsko područje, ima prosječnu cijenu za sedam dana od oko 1.200 eura. U talijanskoj Liguriji, Rapallo, ima, za iste uvjete, slične, istina nešto više cijene od onih u Španjolskoj. Zbog čega to ne bi smjeli imati apartmani na Rabu, u Rovinju, Primoštenu ili Makarskoj?

– Pravo je pitanje tko i zašto kontinuirano provlači tezu da smo skupa destinacija? S druge strane valja biti oprezan s formiranjem cijena jer upravo u usporedbi sa zemljama koje ste spomenuli polako izlazimo iz okvira cjenovne konkurentnosti, i tu moramo biti oprezni.

Mnogo je atraktivnih i privlačnih destinacija na svijetu. Međutim, smatramo da kao destinacija imamo svoje adute, od kvalitetne i raznolike ponude, odlične prometne povezanosti, sigurnosti, pa sve do vrlo konkurentne pozicije na mnogim tržištima, od kojih se na nekima možemo pohvaliti i statusom vodeće turističke destinacije.

U budućem ćemo razdoblju još više aktivnosti usmjeravati u pozicioniranje hrvatskog turizma u segmentu između standarda i premiuma, želimo goste koji putuju tijekom cijele godine i želimo goste veće platežne moći.

Ako negativne priče o hrvatskom turizmu nisu politički motivirane, što nažalost najčešće jesu, ne čini li vam se da smo mi još uvijek u nekim drugim vremenima, pomalo iskompleksirani i bez dovoljno samopouzdanja po pitanju kvalitete našeg turizma?

– Ne bih rekao da smo bez samopouzdanja, ali da smo kao društvo skloni brzim i paušalnim zaključcima, možda i jesmo. Kao najbolji primjer toga vjerojatno možemo uzeti sport, koliko imamo stanovnika, toliko imamo i nogometnih izbornika, kada se osvajaju medalje onda je sve u redu, no i sve vrlo brzo pada u vodu i kod najmanjeg neuspjeha.

Govorimo li o prirodnim ljepotama, u čemu nam, bez imalo lokalpatriotizma, nema konkurencije, infrastrukturi, pa i cijenama rada u turizmu i ugostiteljstvu koje su došle do nekih 70-80 posto iznosa koji se dobiva u najrazvijenijim državama Europe, koji bi to bio razlog da i cijene naših usluga ne budu na nekih 20-30 posto od onih u Italiji, Španjolskoj?

– Rekao bih da se tema cijena, odnosno »lošije« sezone, najčešće potencira kada dio smještajnih objekata ostvaruje slabiju popunjenost pa se tada kao glavni razlog spominju visoke cijene. Međutim, to nije posve točno i javnost mora znati da nam turizam na godišnjoj razini raste po određenoj stopi, koja je pozitivna.

No usporedno s time, i to svake godine kontinuirano i nezaustavljivo, bilježimo još veću stopu rasta novih kapaciteta, posebice u obiteljskom smještaju. Samo u ovoj godini u tom segmentu u odnosu na lani imamo preko 22 tisuće novih kreveta u komercijalnom smještaju i 27 tisuća u nekomercijalnom smještaju.

To je dugoročno apsolutno neodrživo i zato je Vlada na čelu s premijerom u pravom trenutku donijela novi Zakon o turizmu koji sada ide u primjenu kroz podzakonske akte. Očekujem da će to uvelike promijeniti buduću sliku našeg turizma i zato je važno da svi zajedno prionemo poslu jer uspjeh će ovisiti isključivo o nama samima.

Održiv razvoj

Vratimo se strukturnim temama organizacije institucija koje brinu o hrvatskom turizmu. S bivšom ministricom Nikolinom Brnjac postigli ste visok stupanj razumijevanja i suradnje. Jedan od najznačajnijih dokumenata sveukupnog hrvatskog turizma, Strategija održivog razvoja, vaš je zajednički rad. Kako se slažete s novim ministrom Tončijem Glavinom?

– Ako sam s bivšom ministricom Brnjac imao visoki stupanj suradnje, onda slobodno mogu reći da s ministrom Glavinom imam najviši mogući stupanj razumijevanja i suradnje. Ministar turizma i sporta gospodin Glavina je dugogodišnji turistički djelatnik i vrsni poznavatelj sektora.

Vrlo je predan poslu i odlučan uhvatiti se u koštac sa svim izazovima koji su pred nama. Intenzivno smo i odlično surađivali od njegovog i mog dolaska u ministarstvo, odnosno HTZ, koji se dogodio otprilike istovremeno, a od njegova imenovanja ministrom ta je suradnja podignuta na još viši nivo i jako mi je drago zbog toga.

Siguran sam da će ministar Tonči ostaviti svoj vrlo vidljiv potpis kada govorimo o napretku i razvoju hrvatskog turizma, posebno u smjeru održivog razvoja.

Kako napreduje zakonski dio, kako se naprosto preslikava i implementira Strategiju putem zakona u realni život?

– Upravo zajedničkim snagama radimo i na setu pratećih pravilnika i akata za provedbu Zakona o turizmu, a koji će zajedno s razvojnim strategijama omogućiti gradovima i općinama da donesu odluke koje će ići u smjeru održivog razvoja i kvalitetnijeg upravljanja turističkim tijekovima na svim razinama.

Očekujemo da u idućih godinu dana, sukladno destinacijskom menadžmentu u pravom smislu te riječi, svaka općina, grad ili županija definiraju kakav turizam žele razvijati, koje proizvode isticati i koje goste privlačiti. Puna primjena Zakona o turizmu naprosto nema alternative i to moramo svi shvatiti.

Ima li otpora na terenu? Velik je to zaokret koji traži i promjenu načina razmišljanja. Nekom tko je desetljećima u turizmu navikao na jedan način raditi i razmišljati, nije lako značajnije se mijenjati?

– Nešto se možda i radilo na određeni način prije 10 ili 20 godina, ali tada su bila neka druga vremena i okolnosti te vrijedila neka druga pravila. Ne bih rekao da ima velikog otpora na terenu, već možda prije nerazumijevanja.

Moram spomenuti sastanak turističkog sektora s predstavnicima Vlade na čelu s premijerom početkom ovog tjedna na kojemu su upravo najavljene određene teme za koje je sektor dao punu podršku.

Međutim, znamo da ništa ne ide preko noći pa ni ova transformacija. Ovdje prije svega govorimo o stvarima i procedurama koje će svima nama osigurati bolje i lakše sutra. Moramo pratiti dinamiku koja dolazi s novim vremenom, samo tako možemo zadržati i dodatno nadograđivati našu poziciju na globalnom tržištu.

Ovih se dana nalazite u Istri, u Umagu je teniski turnir, kakve nosite utiske?

– Samo pozitivne. Teniski turnir Croatia Open Umag odličan je primjer spoja sporta i vrhunske zabave, ali i enogastronomije. Turnir i njegovi organizatori godinama podižu ugled Hrvatske kao poželjne i sigurne turističke destinacije, odnosno destinacije koja može biti kvalitetan domaćin najvećih sportskih događanja.

Je li gužva u istarskim destinacijama, jesu li kapaciteti puni?

– U našoj zemlji trenutno boravi više od milijun gostiju, od kojih oko 300 tisuća boravi upravo u Istri. Također, kada gledamo top pet hrvatskih destinacija s najviše gostiju, čak su četiri iz Istre, a to su Rovinj, Medulin, Umag i Poreč. Brojčani su pokazatelji dakle vrlo dobri i pozitivni, no još je važnije zadovoljstvo gosta koje je u Istri uvijek na visokoj razini.

Špica je sezone, hoćemo li ponoviti ili popraviti prošlu godinu, ili će nas cijene kuglice sladoleda, pive i kave doći glave?

– Očekujemo rast turističkog prometa po stopi od 2 do 5 posto, a kada su u pitanju prihodi i po nešto većoj stopi. No, pričekajmo kraj godine, idemo dan po dan pa ćemo na kraju ocjenjivati uspješnost. Vjerujem da će ovo biti po mnogo čemu na kraju odlična turistička godina.

Kvarner se olako odriče aviogostiju

Još od prvih proljetnih mjeseci bilježi se velik porast prometa u zračnim lukama. Sve smo zanimljiviji gostima iz dalekih destinacija. Kako komentirate da samo riječka zračna luka bilježi tako loše rezultate, pa i nezainteresiranost da bi se povećao broj dolazaka i letova?

– Zračna luka Rijeka ima svoju upravu koja donosi odluke i koja vodi poslovanje. Osobno smatram da situacija mora biti bolja jer, s aspekta HTZ-a, jako puno ulažemo u suradnje s avioprijevoznicima i sustavom turističkih zajednica i to upravo na daljnjem poticanju zračnog prometa.

Kvarner, uz Istru, možda i jest dominantno autodestinacija, ali moramo shvatiti da ukoliko želimo značajnije razvijati turistički promet u pred i posezoni, onda je te dvije regije nužno razvijati i kao aviodestinacije. Potencijali koje nude nove aviolinije i još veća dostupnost inozemnim tržištima, posebice onim dalekim, je nešto što se mora iskoristiti i staviti u funkciju turizma.