Slučaj Ljubljanska banka: Janša traži objašnjenja, a službeni Zagreb šuti

Ministrica Pusić najavila je da će uskoro sa slovenskim partnerima razgovarati o Ljubljanskoj banci i odbacila tvrdnju da je bivša vlada pristala da dug Ljubljanske banke štedišama ide u sukcesiju

Nakon dvogodišnje idile, Hrvatska ponovno ima ozbiljan problem sa Slovenijom, koji prijeti ugrožavanjem ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora s Europskom unijom u slovenskom parlamentu. 

    Samo jedan zaključak što ga je nova hrvatska vlada Zorana Milanovića u vezi sa sudskim postupcima protiv Ljubljanske banke i Nove ljubljanske banke donijela na svojoj 21. sjednici 19. travnja, kako doznajemo, bio je dovoljan za pravu buru u Ljubljani. Prema našim informacijama, objašnjenje spornog zaključka slovenski premijer Janez Janša zatražio je od premijera Milanovića na njihovu prošlotjednom prvom susretu u Varšavi, na što je potonji brzo prešao na drugu temu. Znatiželjne i uporne slovenske predstavnike neće više moći ignorirati ni ministar financija Slavko Linić, a koji je ovih dana jednom slovenskom predstavniku također uskratio podrobniju informaciju o spornom zaključku, pravdajući se tajnošću odluke.   

Zatvorena sjednica

Pitanje Ljubljanske banke pojavilo se ponovno na dnevnom redu prije mjesec ili dva i uskoro će se o tome trebati razgovarati sa slovenskim partnerima, najavila je u srijedu u Zagrebu ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić.»Ta tema nije bila na dnevnom redu do prije mjesec ili dva ali se sada ponovno pojavila pa ćemo morati i o toj temi razgovarati«, kazala je Pusić nakon konferencije za novinare upriličene povodom Europskog tjedna.

Iako je to tema u kojoj se ništa bitno nije promijenilo, ona je ponovno pokrenuta pa bi o tome sa slovenskim partnerima trebalo razgovarati. »Europski partneri uglavnom smatraju da su završili razgovore i da je to bilateralno pitanje«, kazala je, dodajući da će se relativno skoro organizirati i susret hrvatskog i slovenskog premijera Zorana Milanovića i Janeza Janše, što će također biti jedna mogućnost da se razgovara o temi Ljubljanske banke.

Pusić je također odbacila tvrdnju da je bivša vlada pristala da dug Ljubljanske banke štedišama ide u sukcesiju, te jasno naglasila da je postojala ideja i zahtjev da se zatraži posredovanje Banke za međunarodna poravnanja iz Basela. »To je zatraženo i Baselska banka je odgovorila da to više nije u njezinoj nadležnosti«, kazala je.

Ionako prezaposlenog Linića, naime, dopala je i nezahvalna zadaća da pokuša sanirati posljedice jedne iznimno dvojbene odluke prethodne vlade, koja je zbog zaključenja pregovora s EU pristala na značajne koncesije u vezi s problemom neisplaćenih hrvatskih štediša Ljubljanske banke. 

 Navedeni zaključak Milanovićeve vlade glasi: »Utvrđeno je stajalište u vezi s tužbom Zagrebačke banke protiv Ljubljanske banke radi isplate te su odobrene sve poduzete radnje od strane Ministarstva financija iz 1995. u predmetu Ljubljanska banka. Utvrđeno je stajalište i u vezi s tužbom Privredne banke protiv Ljubljanske banke«, a »odobravaju se sve poduzete radnje Ministarstva financija iz 2001. u predmetu Ljubljanska banka«. 

    No kako je spomenuti zaključak donesen na zatvorenoj sjednici, nakon koje su o njemu objavljene samo dvije citirane rečenice, u Ljubljani još uvijek nisu sigurni što se krije u pozadini tog zaključka. Premda se iz službenog reagiranja slovenskog veleposlanstva u Zagrebu razabire kako je Slovenija zatražila objašnjenje hrvatske strane, i kako joj je to objašnjenje uskraćeno, u neslužbenom razgovoru sa slovenskim izvorom doznajemo kako slovenska strana smatra kako je riječ o kršenju obveza što ih je prihvatila bivša vlada, o čemu je Slovenija već obavijestila ostale članice EU. Slovenija se pritom čvrsto drži zelenog svjetla što ga je u listopadu 2010. Jadranka Kosor dala vladi Boruta Pahora o nastavku rješavanja problema štediša Ljubljanske banke u okviru pregovora o sukcesiji, i to nakon što je hrvatska strana skoro cijelo prošlo desetljeće tvrdila kako taj problem nema veze sa sukcesijom te da se radi o privatno-pravnom odnosu banke i klijenta.  

  Hrvatska je 1991. neisplaćene štedne uloge u zagrebačkoj podružnici Ljubljanske banke pretvorila u javni dug, ali samo za svoje državljane. Radilo se o oko 270 milijuna eura, a vjerojatno je taj iznos danas predmet sporova što ih Zagrebačka i Privredna banka vode protiv Ljubljanske banke, pri čemu se u Sloveniji posebno naglašava činjenica kako su obje banke u većinskom vlasništvu talijanskih banaka.

Hrvatska diskrecija

Već na prvi pogled jasno je kako je spornim zaključkom vlada u Zagrebu dala zeleno svjetlo za nastavak postupaka protiv Ljubljanske banke, odnosno Nove ljubljanske banke.   I zato Slovenija sada poručuje Hrvatskoj kako pokušaj sudskog istjerivanja duga predstavlja »odstupanje od usvojenih obaveza«. Dok na hrvatskoj strani tajnost zaključka obrazlažu diskrecijom sudskog postupka, Ljubljana o problemu Ljubljanske banke već sada govori u kontekstu izvješća o monitoringu hrvatskih priprema za pristupanje EU – i to zajedno s problemom imenovanja političara u nadzorne odbore – dakle kao o problemu što ga Hrvatska ima s EU, a ne samo sa Slovenijom. Za to je, čini se, Ljubljana već dobila potporu nekoliko europskih zemalja. Drugim riječima – a u slučaju da Milanovićeva vlada bespogovorno ne ispuni ono što je premijerka Kosor obećala Pahoru – Hrvatskoj doista prijeti ponavljanje slučaja nesretnog ZERP-a, samo ovaj put sa znatno ozbiljnijim posljedicama.     