ZAGREB – Slovenska energetska grupacija Petrol preuzela je prošlog tjedna 91 benzinsku postaju tvrtke Crodux, u vlasništvu umirovljenog generala Ivana Čermaka koji se time praktički povukao iz poslovanja u maloprodaji naftnih derivata.

Za slovensku kompaniju ova kupoprodaja, čija se vrijednost procjenjuje na 150 do 200 milijuna eura, najveća je pojedinačna investicija u zadnjih deset godina, a s akvizicijom Čermakovih benzinskih postaja Petrol je došao do značajnih 23 posto udjela na hrvatskom maloprodajnom tržištu naftnih derivata. Petrol je sklapanjem ovog posla koji još čeka blagoslov agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ujedno otkupio najveći broj benzinskih crpki odjednom, otkad slovenska kompanija postoji, ali i nastavak postojeće te priprema nove strategije širenja poslovanja, posebno u Hrvatskoj. Ne kriju to ni u samom Petrolu, odakle ovih dana poručuju kako je širenje poslovanja u Hrvatskoj dio strateškog promišljanja razvoja, a hrvatsko je tržište, ističu, najbliže slovenskom i geografski i gospodarski, kao i po razvoju tržišta naftnih derivata, kupovnoj moći i kulturi.

Na hrvatskom tržištu Petrol je značajno učvrstio svoju poziciju koju gradi već dva desetljeća i sada je drugi po jačini »igrač« u maloprodaji naftnih derivata. Jedna od najznačajnijih akvizicija, uz sadašnju kupovinu Croduxovih crpki, za Petrol je bila kupovina većinskog udjela od 51 posto, u tvrtki Euro-Petrol Joze Kalema, inače poslovnog partnera Petrola, 2008. godine. Tri godine kasnije, Petrol je od Kalema otkupio i preostalih 49 posto vlasničkog udjela, postavši tako stopostotni vlasnik 50 benzinskih crpki u 14 županija. Ukupna vrijednost kupoprodaje Euro-Petrola iznosila je nešto više od 70 milijuna eura, prema podacima objavljenima u slovenskim medijima.

Drugi igrač

Danas Petrol ima ukupno preko dvjesto maloprodajnih mjesta u Hrvatskoj, što ga čini drugim po snazi igračem na našem tržištu. Na prvom je mjestu i dalje, uvjerljivo, Ina, s više od 450 maloprodajnih mjesta, no dok je Inin udio kolača na tržištu maloprodaje u zadnjih dvadeset godina konstantno opadao, slovenska je kompanija sustavno povećavala broj svojih benzinskih crpki u Hrvatskoj, ali i u Sloveniji.

U trenutku kada je MOL preuzimao Inu, 2002. godine ona je imala ukupno 470 crpki (od čega sedamdesetak na tržištu BiH), odnosno za četvrtinu više nego što ih je u tom trenutku imao Petrol, s tim da je Ina prethodno ostala bez gotovo 200 crpki u Srbiji. U međuvremenu je Ina došla do brojke od oko 500 maloprodajnih mjesta, s tim da je broj u BiH opao na niti pedeset, a Petrol je, s najnovijom akvizicijom, ukupan broj svojih benzinskih crpki povećao na oko šesto. U istom razdoblju Slovenci su broj maloprodajnih mjesta u Hrvatskoj povećali za preko deset puta – od skromnih 18 crpki u 2002. godini, stigli su do brojke od preko dvije stotine. Slično se u istom razdoblju događalo i s ukupnim poslovanjem Petrola i Ine.

Dok je Petrol 2002. godine imao upola manje prihode i šest puta manju dobit od Ine, prihodi Petrola zadnjih su godina za oko dvije trećine veći od Ininih. Pritom Petrol nije vertikalno integrirana naftna kompanija, poput Ine, odnosno ne raspolaže vlastitim izvorima nafte i plina, kao ni rafinerijskom preradom, već se na polju naftnih derivata bavi praktički isključivo trgovinom. No Petrol je svoje poslovanje razgranao i na izgradnju plinske mreže i distribuciju plina, te na poslovanje u segmentu opskrbe električnom energijom, vodoopskrbu i zaštitu okoliša, evoluiravši u značajnu energetsku kompaniju s vrlo širokim spektrom poslovanja koja uspješno drži korak s vremenom.

Neozbiljan pristup

Sve navedeno pokazuje koliko je slovenska kompanija, iako s neusporedivo slabijih startnih pozicija, napredovala u poslovnom, organizacijskom i financijskom pogledu, postavši jedna od najvećih slovenskih tvrtki po prihodima i ulaganjima, dok je Ina pod MOL-ovom upravljačkom palicom stagnirala čak i na domaćem tržištu, a na stranim tržištima u maloprodaji čak i nazadovala. Zanimljivo, na hrvatsko je tržište maloprodaje naftnih derivata ušao i sam MOL, u čijem sastavu posluje Tifon, čime je Ina izgubila još dio »kolača«. Valja pritom podsjetiti da je MOL, u trenutku preuzimanja vlasničkog udjela u Ini, imao manje benzinskih crpki nego hrvatska naftna kompanija, ukupno 430, od kojih niti jedna nije bila u Hrvatskoj, a danas ih Mađari imaju ukupno gotovo 1.900, od čega ih je pedesetak u Hrvatskoj.

Petrol je, uz svoje benzinske crpke, razvio i vrlo razgranatu mrežu maloprodaje robe široke potrošnje te ugostiteljskih usluga, dok je Ina tek prije nekoliko godina počela značajnije ulagati u ugostiteljski dio poslovanja, kao i u obnovu i proširenje postojećih benzinskih crpki od kojih je značajan dio znatno zaostajao po ponudi i uređenju u odnosu na konkurenciju koja je u međuvremenu rasla. Tome se, međutim, ne treba čuditi, jer dok su i Slovenci i Mađari godinama provodili sustavnu strategiju širenja poslovanja, s hrvatske je strane takvo sustavno provođenje razvojnih strategija Ine gotovo posve izostalo.

Pod MOL-om, a dobrim dijelom i zahvaljujući neozbiljnom pristupu hrvatskih vlada, Ina je od kompanije koja je nekad bila lider i relativno značajan igrač čak i na međunarodnom tržištu, postala limitirana lokalna kompanija, fokusirana gotovo isključivo na naftu i plin, s neizvjesnom budućnosti, posebno na duži rok, kada će s porastom broja električnih vozila i sve strožim pravilima EU-a o korištenju fosilnih goriva, opadati i potražnja za naftnim derivatima.

Rafinerijsko poslovanje Ine

Izostanak širenja maloprodajne mreže, posebno u zemljama u okruženju, poput BiH, moglo bi se dugoročno negativno odraziti i na rafinerijsko poslovanje Ine. Gradnja koking postrojenja u riječkoj rafineriji, naime, isplativa je samo ako će kapaciteti rafinerije biti u cijelosti iskorišteni. Rafinerija nafte Rijeka sada prerađuje oko dva i pol milijuna tona nafte godišnje, a puni kapacitet s izgrađenim kokingom bit će četiri i pol milijuna tona. Pitanje je gdje će Ina plasirati toliku proizvodnju, bez dovoljnog broja benzinskih postaja.