Vrijeme pogoduje jesenskoj sjetvi pa su je ratari, barem kada je o središtu Slavonije, odnosno Đakovštini riječ, dobrim dijelom već odradili. Kažu, temperaturni uvjeti su odlični, a i vlažnost godinu čini jednom od boljih.

Nakon što su u jesen prošle godine zasijali 10 posto manje žitarica, a površine namijenjene našoj najvažnijoj krušarici – pšenici, smanjili za gotovo petinu – za 17 posto, i to kao odgovor na lošu 2023. godinu u kvalitativnom i kvantitativnom smislu za tu kulturu, pitanje je hoće li ratari nastaviti s trendom njezinog smanjenja.

Iznad očekivanja

No, ova je godina za nju bila izvan svih očekivanja – prinosi su bili natprosječni, a razloga za zadovoljstvo ima i zbog kvalitete. Cijena koja je ovdje bila ponuđena za pšenicu bila je od 151 do 177 eura, dok su ratari poručivali da taj urod vrijedi značajno više, i do 250 eura po toni, pozivajući se na brojke drugdje u Europi. Godine 2022. pšenica je bila zasijana na 168.000, a jesenas na 140.000 hektara. U Žitozajednici, krovnom udruženju mlinsko-pekarske industrije, određeno smanjenje površina pod pšenicom očekuju i ove jeseni.

– Svjedoci toga bili smo prošle jeseni gdje se površine pod pšenicom smanjuju zbog slabijih cijena pa očekujemo da će i sada njezina sjetva biti nešto manja, no stalno komentiramo i da se ona sije zbog plodoreda, tradicije, jednostavnosti rada, naposljetku uhodanosti te proizvodnje, kaže direktorica Žitozajednice Nada Barišić. Dok su i neke druge kulture zabilježile trend smanjenja sjetve, u sjetvi 2023. godine rasle su površine pod uljanom repicom i to za 2.000 hektara. Dok jedni pšenicu smanjuju nezadovoljni cijenom, drugi, naprotiv, povećavaju površine ponukani ovom godinom koja se pokazala izvan svih očekivanja. OPG-ovac Marijan Kaptein iz Kešinaca smanjio je površine pod tom krušaricom. Sjetvu obavlja na 65 hektara, no nije ju još priveo kraju.

– Uostalom, pšenica mi i nije glavna kultura, nego suncokret. Sijemo i ekološki pir s kojim je prije četiri godine bilo odlično no cijene su mu pale, kaže o strukturi svoje sjetve Kaptein koji ekološki pir sije za austrijsku tvrtku. Ivica Backo iz Potnjana sve je posijao – 90 jutara, a proizvodnju pšenice povećao i to za 30 posto. Osim nje, zasijao je ječam i tritikal (križanac pšenice i raži). Ječam sav zadržava za svinje, kao i dio tritikala, a sva pšenica ide za prodaju.

– Trebao bih je smanjiti zbog cijene, ali mi smo povećali. Ili si sami skačemo u stomak ili ćemo dobro proći. Ja uvijek slušam što su govorili naši stari: »Kada drugi smanjuju – ti povećaj, kada drugi prodaju – ti kupuj«. Nisu maltene znali ni pisati, ali imali su životnu, iskustvenu školu i znali su što govore i rade, kaže Backo, ujedno i ratar i svinjogojac.

Skupo sjeme

– Burze ratarima ne idu na ruku, pšenica je u stagnaciji, kao kultura se na burzama već dvije godine loše kreće, ocjenjuje Barišić. Cijena pšenici krajem ljeta bila je pala i ispod 200 eura po toni, a sada je na burzi, prema Euronext Parisu, 223,75 eura. Prema zadnjoj kotaciji kupovnih cijena Žita Osijek, onoj od 18. listopada, cijena za pšenicu svih klasa nije istaknuta, nego je na upit, a tako je bilo i po kotaciji od 15. listopada.

– Pšenica stagnira i to je neki pokazatelj da će možda neki odustajati od nje u sjetvi, no i s tim smanjenjem površina imamo je dovoljno za svoje potrebe. Ono što je teret su aktualne klimatske promjene, neizvjesnost oko uroda i cijena. Nezadovoljstvo u tom sektoru je očigledno i to vuče sobom i smanjenje sjetve te kulture, kaže Bariršić. Član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore, ratar Matija Brlošić, pak, procjenjuje da će površine pod pšenicom u odnosu na prošlu godinu čak možda i rasti. »Ima dosta zasijanog u mom okruženju. Proljetne kulture uništi suša, a jesenske su koliko-toliko otporne na nju. Što se tiče cijene pšenice – ona je pod zadnje malo rasla«, kaže Brlošić. Za troškove sjetve Brlošić kaže da se kreću približno na razini prošlogodišnjih.

– Oni su visoki – gnojivo jest išlo nešto dolje, no zato su sjemena i do tri puta skuplja. Dogodilo se ono na što smo upozoravali – kada se nama zabrani sijati svoje sjeme, sjemenari će dići cijenu svoje robe. Ako će se dobro posijati – uz pravila struke, troškovi ovogodišnje jesenske sjetve su oko 500 eura po hektaru. Male su u tome razlike pšenice, repice, ječma, kaže Brlošić. I Backo se slaže s Brlošićevom računicom o tome koliko ratare košta ovogodišnja jesenska sjetva, no, priznaje, on je sijao manje sjemenske, a više svoje pšenice. Dodaje, samo ratariti, bez stočarenja, nemoguća je misija.

– Samo ratarstvo na ovom dijelu ne može opstati. Onaj tko je ovdje čisti ratar – taj je »nadrljao«. Da to ne bude tako, obavezno je i stočarenje jer stoka pokriva jedan dio ratarenja. Ni stoka ne ide bez ratarenja jer je kupovina hrane preskupa. Cijeli svijet je danas jedno globalno selo i brzi transport roba nas male je uništio, nitko nas ne primjećuje – ni kada jesmo ni kada nismo. Ili plivamo ili nas nema. No, veliki bez malih ne mogu, velika riba nema što jesti ako nema malih riba, umjesto zaključka o sjetvi poručuje Backo.

Ukrajinska pšenica ne dolazi, ali dolazi brašno

U veljači 2022., a vrijeme je to izbijanja rata u Ukrajini, pšenica je na burzama dosegnula povijesna 494 eura po toni. Držala je visoku cijenu dok roba iz Ukrajine nije mogla van, a kada je krenula – cijena joj se više nego prepolovila. Europu je bila preplavila jeftina ukrajinska pšenica, kao i brašno. Danas treba reći, ukazuje Barišić, nakon siječnja ove godine, kada je uvezeno 1.600 tona ukrajinske pšenice, pšenica iz te zemlje više nije ulazila u RH, no ono što ulazi na naše tržište iz tog ratom ugroženog područja jest brašno, no ni ono u količinama kao prije.

– Ukrajinska pšenica vjerojatno je našla svoje puteve transporta do svog tradicionalnog tržišta, a to Europa nije. Što se tiče brašna, ono je u 2023. stizalo iz Mađarske cijelu godinu – ukupno 15.731 tona, a odmah iza toga je ukrajinsko s više od 11.000 tona, no to je sada smanjeno. Lani su iz Mađarske stigle 92.000 tona pšenice, a iz Ukrajine 5.200 tona, već tada je bilo zastupljeno dosta manje ukrajinske pšenice, kaže Barišić.