Svjetsko, a posebno europsko tržište energije posljednjih su godina obilježili snažni potresi, kako po pitanju cijena energenata, tako i njihove dobave. Posebno je nepredvidljivo bilo tržište prirodnog plina, čija je cijena u nekim trenucima dosezala povijesno rekordne vrijednosti. Stanje se, dijelom zahvaljujući i toploj zimi. stabiliziralo, a kakva je trenutna situacija, posebno na domaćem tržištu, kao i kakvo će biti kretanje cijena, pitali smo Zvonimira Šibalića, savjetnika uprave Prvog plinarskog društva(PPD)

– Trenutačno stanje na domaćem i regionalnom tržištu prirodnog plina može se ocijeniti kao izuzetno povoljno. Nakon razdoblja kada su cijene dosegle rekordne visine, što je prvotno bilo uzrokovano velikom potražnjom za energentima uslijed oporavka od krize izazvane pandemijom COVID-19, a zatim i ratnim sukobom u Ukrajini, svjedočimo povratku cijena na uobičajene, održive razine. Ove cijene sada su blizu onih prije navedenih kriznih događanja. Pad cijena možemo objasniti kombinacijom nekoliko faktora koji trenutačno oblikuju tržišnu situaciju. Jedna od mjera ublažavanja iznenadnog porasta cijena koju su regulatori uveli bila je obveza punjenja skladišta tijekom prethodne krize. Međutim, skladišta nisu bila popunjavana isključivo u svrhu osiguranja stabilnosti opskrbe. Trgovci su prepoznali i iskoristili mogućnost zarade zahvaljujući razlici između ljetnih i zimskih cijena, skladišteći stoga znatne količine plina. Blaga zima rezultirala je time da se skladišta nisu u potpunosti ispraznila, stvarajući višak plina na tržištu i time radeći pritisak na smanjenje cijena. Tijekom krize, Europa je uspješno zamijenila značajne količine ruskog plina, smanjujući ovisnost o ruskom izvoru i eliminirajući strah od nedostatka plina, koji je bio jedan od glavnih pokretača rasta cijena. Ali usprkos raznim dodatnim izvorima plina na europskom trištu dodatni faktor koji pridonosi smanjenju cijena jest daljnja prisutnost ruskog plina koji tranzitira preko Ukrajine, opskrbljujući Slovačku, Austriju i Italiju, te putem južne rute opskrbljuje Tursku, Srbiju i Mađarsku. Unatoč prekidu dobave ruskog plina zapadno-europskim zemljama putem cjevovoda, tržište i dalje prima značajne količine ruskog plina putem LNG-a. Ova situacija rezultirala je visokom dostupnošću plina, zasićenjem tržišta i padom cijena. Hrvatsko tržište nalazi se u sličnoj situaciji s obzirom na i dalje znatnu zapunjenost skladišta, potpuno zakupljeni i iskorišteni kapacitet LNG terminala, trenutnu stagnaciju najvećeg potrošača plina – Petrokemije, te domaću proizvodnju koja se, zbog promjene regulative, iznenada našla dostupnom na tržištu dok je do sada bila rezervirana isključivo za zaštićene kupce. Sve to ukazuje da na hrvatskom tržištu ne manjka plina, što ukazuje na stabilnu i povoljnu situaciju za potrošače.

Stabilnost regije

Koliko je u takvim okolnostima, sigurna opskrba domaćeg tržišta, s obzirom na brojne dobavne pravce i postojeću proizvodnju iz domaćih nalazišta prirodnog plina?

Ilustracija iStock

– Govoreći o sigurnosti opskrbe plinom u trenutnim geopolitičkim previranjima, Hrvatska se nalazi u izuzetno povoljnom položaju. Naša zemlja raspolaže s dva operativna prekogranična interkonektora koji nas povezuju sa Slovenijom i Mađarskom, a koji posjeduju dovoljan kapacitet za zadovoljavanje potreba cijelog tržišta. Ovi interkonektori omogućavaju nam iskorištavanje prednosti trenutno niskih cijena na prezasićenim tržištima u regiji. U Hrvatskoj se nalazi skladište prirodnog plina Okoli, koje nam omogućava efikasno pokrivanje sezonskih potreba tijekom zime i dnevno uravnoteženje transportnog sustava. U tijeku je gradnja drugog skladišta, Grubišno Polje, koje će dodatno povećati fleksibilnost i pouzdanost cijelog sustava, znatno doprinoseći sigurnosti opskrbe. Posebno treba istaknuti LNG terminal, čiji kapacitet samostalno zadovoljava potrebe domaćeg tržišta, čime Hrvatska postaje igrač na globalnom LNG tržištu. Ovo ne samo da nas štiti od regionalnih sukoba i potencijalnih prekida opskrbe kroz tradicionalne plinovode, već i prvi put pozicionira Hrvatsku kao značajnu točku u lancu opskrbe plinom iz LNG dobave, suprotno od prethodne uloge kada smo bili posljednja karika u lancu opskrbe plinovodima. Ne smije se zanemariti ni domaća proizvodnja prirodnog plina koja, unatoč višegodišnjem opadanju, pokazuje znakove revitalizacije zahvaljujući povećanju proizvodnje iz postojećih i novootkrivenih nalazišta. Sve ove činjenice ukazuju na to da je sigurnost opskrbe plinom u Hrvatskoj na visokoj razini, što istovremeno pridonosi stabilnosti i sigurnosti susjednih zemalja povezanih s našim sustavom.

Kako će se, prema vašim predviđanjima, kretati cijene prirodnog plina u budućnosti te hoće li biti dostupne dovoljne količine za opskrbu tržišta?

– Gledajući prema budućnosti tržišta prirodnog plina, možemo razlikovati dva razdoblja s obzirom na očekivane promjene. U kratkoročnoj perspektivi, ne očekujemo značajnije promjene cijena tijekom ljetnih mjeseci. Ova procjena temelji se primarno na činjenici da su skladišta plina trenutno puna, što će rezultirati manjom potrebom za dodatnim utiskivanjem, a prema tome i smanjenjem potražnje. Bez većih geopolitičkih utjecaja i s obzirom na već postojeće zasićenje tržišta, ne vidimo značajne razloge za povećanje cijena do kraja godine. Što se tiče dugoročnih predviđanja, ključni faktor će biti geopolitička dinamika. Ove godine nas očekuju izbori za Europski parlament, koji bi mogli odrediti budući smjer energetske tranzicije i potencijalno odgoditi postavljene ciljeve za dekarbonizaciju? Također, predstoje američki predsjednički izbori koji bi mogli utjecati na politiku izvoza LNG-a iz SAD-a, s obzirom na to da Europa znatan dio svojih potreba za prirodnim plinom zadovoljava upravo uvozom američkog LNG-a. Promjene u politici izvoza LNG-a s ciljem jačanja američke ekonomije mogle bi značajno utjecati na formiranje cijena plina na europskom tržištu. Dodatni element koji će utjecati na tržišta naše regije jest situacija s tranzitom ruskog plina kroz Ukrajinu. Trenutni ugovor o tranzitu istječe na kraju ove godine, a ukoliko se tranzit ne nastavi nakon isteka ugovora, stvorit će se nova potreba za plinom u regiji. To bi moglo dovesti do povećanja cijena plina, kao i do povećanja troškova transporta, posebice u tranzitnim zemljama kao što je Slovačka. Stoga, budući razvoj situacije na tržištu prirodnog plina ovisi o nizu međusobno povezanih faktora, od kojih će svaki imati svoj utjecaj na cijene i dostupnost plina u Europi.

Regulacija cijena

Do kad će, s obzirom na projekcije kretanja cijena plina, biti potrebna vladina regulacija cijena i kako ona utječe na distributere i opskrbljivače?

Goran Kovacic/PIXSELL

– Radi trenutačnih nesigurnosti koje donosi geopolitička situacija na dugoročnoj osnovi, a čiji potencijalni utjecaj na kretanje cijena plina nije poznat, smatramo da bi produžetak regulacije cijena za još jednu sezonu bio dobar potez. Takva mjera pružila bi dodatnu stabilnost i predvidljivost tržištu u trenucima kada globalna politička zbivanja mogu imati nepredviđene ekonomske posljedice. Podupiremo odluku da se za definiranje razine cijene sljedeće godine uzimaju forward cijene u naredna dva mjeseca. Zbog spomenute trenutačne prezasićenosti tržišta plinom, cijene su na odgovarajućim, niskim razinama i trenutno ne vidimo osnovu za dodatan značajan pad cijena na osnovu samo prezasićenosti. Za dodatno smanjenje potrebno je istodobno smanjenje potražnje, slično onome što smo iskusili tijekom pandemijskog razdoblja. Sadašnji trenutak predstavlja povoljnu priliku za nabavku plina po fiksnim cijenama, što bi, uz trenutačno niske cijene, moglo znatno olakšati poslovanje svim tržišnim sudionicima. Smanjenje troškova i olakšavanje financiranja robe koja sada ima znatno manju vrijednost nego prije godinu dana ključni su faktori koji doprinose stabilnosti i održivosti poslovanja u izazovnom ekonomskom okruženju. Stoga, zagovaramo pristup opreza i strateškog planiranja kako bi se osigurala kontinuirana stabilnost i sigurnost opskrbe plinom, što je od ključne važnosti za ekonomiju i dobrobit potrošača u Hrvatskoj.

U Europi je tranzicija s fosilnih goriva prema altarnativnim, posebno onima dobivenima upotrebom energije iz obnovljivih izvora jedna od strateških tema. Hoće li vodik biti zamjena za prirodni plin, te namjerava li se PPD u većoj mjeri i na koji način uključiti u trgovanje vodikom?

– Vodik već duže vrijeme zauzima središnje mjesto u brojnim raspravama i strategijama zemalja Europske unije, koje su, u svrhu ostvarivanja ciljeva klimatske neutralnosti, usvojile i posebnu strategiju za vodik. Ova strategija pruža smjernice za implementaciju vodika kao ključnog energenta u budućnosti, prepoznajući njegov potencijal ne samo kao izvora energije, već i kao sredstva za skladištenje energije. Bez sumnje, vodik posjeduje iznimne mogućnosti koje mogu značajno pridonijeti energetskoj tranziciji i postizanju klimatskih ciljeva, no kako bi se taj potencijal u potpunosti iskoristio, neophodna su dodatna ulaganja u istraživanje i razvoj. Naša firma kontinuirano prati napredak i razvoj tržišta vodika, svjesna važnosti i mogućnosti koje ovo područje nudi. Unatoč tome, trenutačno ne provodimo niti jedan aktivan projekt vezan za vodik. Ostajemo posvećeni praćenju trendova i razvoja tehnologija u području vodika, uzimajući u obzir sve aspekte i potencijalne izazove, s ciljem identificiranja optimalnih prilika za ulaganje u budućnosti.

Administrativna procedura koči razvoj obnovljivih izvora energije

Istraživanje i razvoj alternativnih izvora energije, kao i energije iz OIE, u prvom redu po pitanju iskorištavanja geotermalnih potencijala, sve snažnije se razvija i u Hrvatskoj. Na koji način ih najbolje iskoristiti i kako država, odnosno EU, na najbolji način može potaknuti istraživanje i proizvodnju? Kako iskoristiti potencijal sunčeve energije koji je u Hrvatskoj vrlo visok, ne samo za proizvodnju električne energije za plasman na tržište, nego i vodika?

– Kada govorimo o tranziciji prema obnovljivim izvorima energije u Hrvatskoj, glavni preduvjeti ulaganjima su stabilan regulatorni okvir i ubrzanje administrativnih procedura. S druge strane, nama se događa upravo suprotno; česte izmjene zakonodavnog okvira i dugo čekanje na podzakonske akte rezultiraju zastojem u razvoju projekata. Zbog toga, podaci koje je nedavno predstavio HGK pokazuju kako udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije u Hrvatskoj pada. Istovremeno, s obzirom na osunčanost imamo velike potencijale u razvoju solarnih elektrana, a segment koji je gotovo u potpunosti neiskorišten je geotermalna energija. Prema vrlo konzervativnoj procjeni Agencije za ugljikovodike ukupni kapacitet za izgradnju geotermalnih elektrana procjenjuje se na oko 500 MW, a do sad je izgrađena samo jedna elektrana priključne snage 10 MW. Tvrtka ENNA Geo, članica ENNA grupe, trenutno razvija dva projekta geotermalnih elektrana u Slatini i Babinoj Gredi. Riječ je o tehnički, ali i financijski izuzetno zahtjevnim investicijama, na razini 40-50 milijuna eura samo do faze početka gradnje geotermalne elektrane. Pritom se prolazi kroz dva upravna postupka, jedan se odnosi na područje električne energije, a drugi na istraživanje i eksploataciju ugljikovodika, što produljuje cijeli proces. Zbog tih specifičnosti, geotermalne projekte je gotovo nemoguće razvijati bez kvalitetnog subvencijskog okvira od strane države koja bi trebala prepoznati njihovu stratešku važnost. Naime, geotermalna energija, za razliku od solara i vjetroelektrana, ne ovisi o vremenskim uvjetima i stalno je dostupna, što je presudno za stabilnost elektroenergetskog sustava. Kao dobar primjer poticaja izdvajaju se Njemačka i Švicarska koje kroz premijski sustav poticanja svojim investitorima nude otkupnu cijenu električne energije od 250 EUR/MWh. S druge strane, sustav poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora kroz dodjeljivanje poticaja tržišne premije i potpisivanje premijskog ugovora kojim se investitorima jamči 12-godišnji poticaj za proizvodnju električne energije u Hrvatskoj nije ispunio svoj puni potencijal. Tijekom 2023. godine u Hrvatskoj nije proveden natječaj za dodjelu potpora te je ključno u što kraćem roku donijeti novi plan državnih potpora i raspisati natječaj za dodjelu tržišne premije koja će cijenom poticanja doći čim bliže cijenama ponuđenim u Njemačkoj i Švicarskoj.