Iskreno se nadam kako ćemo ovih dana uspjeti u dogovorima s našom Vladom, koja svoj rad usklađuje s odlukama i ključnim tijelima Europske unije, nastaviti poslovati s Rusijom. Ustraje li se na totalnim sankcijama, izgubit ćemo poslove vrijedne pet milijuna eura, što će nam umanjiti ukupno poslovanje za trideset posto.

Ne moram vam ni pojašnjavati kakve bi bile posljedice jednog takvog postupka, tako da se ipak nadam pozitivnom ishodu čitave priče, riječi su Rajka Vukelića, direktora Vulkan Nove, jedne od rijetkih tvrtki koja još uvijek brani boje nekad moćne riječke metalurške industrije.

S obzirom na to da je riječ o proizvodnom pogonu koji zapošljava stotinu radnika, s kooperantima u razdobljima značajnije zaposlenosti i dvadesetak posto više, jasno je na koga bi se posljedice izostanka poslovanja s Rusima najprije i najbolnije odrazile.

Ono što Vukeliću budi nadu, detaljno je pojašnjenje razine i sadržaja sankcija, dokument usklađen s odlukama EU-a nastao zbog agresije Rusije na Ukrajinu, koji je upravo stigao na adresu ove riječke tvornice.

Svi naši potresi

– Dokument je u jednom dijelu usmjeren na poslove koji su započeti i dogovoreni prije 25. veljače, a sadrži i detaljne popise ruskih tvrtki s kojima se poslovanje zabranjuje. S obzirom na to da poslujemo s ruskim brodogradilištima koja proizvode civilni, dakle ne vojni program, one nisu na listi.

Također, dio naših ugovora vrijednih 2,5 milijuna eura je već ranije dogovoren, tako da bi trebalo biti sve u redu. Kažem, u ovom trenutku, jer nitko ne zna koja će biti daljnja razina agresije i hoće li ona provocirati još snažnije sankcije prema Rusiji, pojašnjava nam Vukelić.

Koliko je ruska agresija na Ukrajinu teško pala Vulkan Novi, najbolje pojašnjava podatak da je pregovaranje s Ruskom brodogradnjom, kako je naziv njihove središnje državne agencije s kojom su se vodili pregovori i koja dozvoljava poslovanje na tom tržištu, trajalo godinama.

Također, kako ruski propisi nalažu, moralo se zajedno s partnerskom zagrebačkom tvrtkom osnovati poduzeće u Sankt Peterburgu jer se poslovati ne smije direktno.

– Dogovorili smo 2,5 milijuna eura poslova, ali pripremljen je još jedan takav ugovor koji bi zatvarao aktualnu te se prelio i u 2023. godinu. Uvjeren sam, s obzirom na obostrano zadovoljstvo poslovanjem, kako smo zapravo s ugovaranjem tih poslova otvorili vrata dugoročne »suradnje koja bi izvanredno utjecala na stabilnost našeg poslovanja.

Nije nam ni najmanje lako poslovati u okruženju opet jako nesigurnog »3. maja«, općenito raditi u okvirima silnih potresa što počinju još u 2017. godini, kad se dogodio kolaps Uljanika, potom onima koje je izazvala koronakriza, da bi sve kulminiralo ovim nesretnim ratom.

Da se razumijemo, i meni su apsolutno na prvom mjestu životi ljudi Ukrajine, baš kao što se užasavam nad svakom nasilnom smrću, i meni je kao i čitavom svijetu želja da rat čim prije prestane, ali ne smijemo zaboraviti ni na žrtve koje bi se mogle dogoditi u Hrvatskoj stanu li svi oni koji su poslovali s Rusima, dodao je Vukelić.

Rast cijena

Nastavi li se kriza, najvažnije je sačuvati radna mjesta. Ona se u Vulkan Novi nisu reducirala ni za jednog potresa kojih je u zadnjih pet godina bilo mnogo, no potraje li rat i pojačaju li se brutalnosti agresora, bez potpore EU fondova i hrvatske Vlade neće se moći dalje.

– O tome za sada nitko ništa ne govori, a mora se znati i to da je zbog poremećaja unutar dvije godine pandemije došlo do ekstremnog poskupljenja repromaterijala. Govorimo li o proizvodima crne metalurgije, ciena lima se s 4,5 kuna u dvije godine udvostručila na 9, da bi unazad ovih desetak dana ona došla do 12 kuna.

Da tragedija bude veća, jedni od najsnažnijih proizvođača crne metalurgije nalaze se upravo u – Ukrajini. Valjalo bi i s te strane razmišljati o potporama koje se moraju osmisliti kako na razini Grada, primjerice iz zone komunalne naknade, pa sve do državne razine, pojašnjava Vukelić.

S razlogom, jer pomoć opstanku radnika i tvrtki poput Vulkan Nove nema alternativu. Razvoj krize započete pandemijom na najbolniji način pokazuje kolika je bila kratkovidnost uništenja domaćeg metalurškog kompleksa, pa tako i željezare u Sisku, a potraje li rat, Hrvatska bi mogla postati doslovno – kruha gladna.

Ugledna tvrtka

Poznato je naime da se najmanje trećina potreba za kruhom u Hrvatskoj zadovoljava njegovim uvozom. U najvećoj mjeri kao smrznuti poluproizvod on dolazi iz Poljske, ali proizveden od – ukrajinske pšenice.

Jesu li krize kojima se ne nazire kraj konačno upalile alarm za hitno okretanje vlastitim proizvodnim snagama?

– I sam se znam naći u situaciji kad se pitam ima li sve zajedno više uopće smisla. Silno se trudimo zadržati ovu razinu proizvodnje doslovno kao jedna velika obitelj, pronalaziti poslove koji bi dodatno osnažili ovo što radimo.

Naši su proizvodi iznimno cijenjeni gdje god ih plasiramo, a poslovali smo primjerice i s norveškim brodogradilištima, naše komponente se ugrađuju i na brodove koje proizvodi Fincantieri. Riječki Vulkan Nova je na mnogim, i to jako zahtjevnim tržištima, ugledna tvrtka.

No, morali bismo kao grana biti zastupljeniji u strateškim odlukama Vlade kako bismo imali pomoć u situacijama kad dođe do poremećaja kao što je ovo divljanje, drukčije ga naprosto ne mogu nazvati, cijena sirovina za koje se iznos – utrostručio.

Kako repromaterijal u našim proizvodima sudjeluje s više od pedeset posto, jasno vam je kako je teško nakon toga braniti dogovorene cijene, zaključio je Vukelić.

Sankcije mogu biti bumerang

Sankcije su sasvim sigurno jedan od učinkovitijih pritisaka na smanjenje ratnih strahota. No, a vidi se to i u poslovanju Vulkan Nove, kao i još nekolicine riječkih i mnogih hrvatskih tvrtki, te bi sankcije mogle u velikoj mjeri prouzročiti i – samoubilački val.

Kako je istaknuo i Vukelić, u ovom je trenutku najvažnije da ratne strahote prestanu, da se stane s uništavanjem ljudskih života. Sve se drugo može obnoviti, ali mora se sjesti za stol i vidjeti kako u čitavom kaosu što proizvodi divljanje cijena repromaterijala sačuvati radna mjesta.

Ne vodi li se o tome računa, gubitak radnih mjesta prouzročit će – ekonomsku smrt. Jasno je kako će se ona reflektirati i na život sam.