Kada je 2019. godine jeknuo medijski glas o proizvodnji prvog broda u bosanskohercegovačkom Vitezu, gotovo su svi mislili kako je riječ o šali. Riječanin Denis i Vitežanka Lejla, odnosno bračni par Kraljević, od malog mjesta u središnjoj Bosni stvorili su jedan od centara za proizvodnju visokotehnoloških proizvoda.

O čemu se točno radi, kako je rođenom Riječaninu Denisu živjeti u Bosni i Hercegovini, kakve osjećaje gaji prema Rijeci te što ih je nagnalo da krenu u proizvodnju stopostotnih bosanskohercegovačkih brodova te kako je došlo do proizvodnje luksuznih kamp-prikolica, otkrivaju nam u razgovoru koji slijedi.

Denise, kako je bilo odrastati u Rijeci te kako je došlo do zanimanja za brodogradnju i ta sudbonosna 2008. kada ste proizveli prvi hibridni brod u Europi?

– Nekome tko je rođen u Rijeci, na Kantridi, pored mora, život mora biti na bilo koji način vezan baš uz more. Sjećam se prvih barki koje smo, kao djeca, kalafatali u lučici na Kantridi na kojima na najbolji način zavoliš plovidbu jer ništa nema vrednije od barke napravljene vlastitim rukama. Kasnije, ulaskom u tridesete godine, posvećenost brodogradnji dobiva svoj prvi profesionalni oblik kroz osnivanje firme za proizvodnju poliesterskih brodica. Tada je i nastao prvi hibridni katamaran koji je na Međunarodnom sajmu nautike dobio Zlatno jedro – nagradu za najbolji brod. Nekako u to vrijeme, glazba kojoj sam posvetio jedan lijepi dio mladosti pada u drugi plan jer je brodogradnja ipak oduzimala previše vremena. I taj prvi hibridni brod u Europi, iako možda i deset godina prerano, bio je jako znakovit: pokazao je svima, još te 2008. godine, da budućnost leži u brodovima na električni pogon. Malo je poznato da sam vlasnik 16 patenata iz područja energetike, od kojih su neki svoju primjenu našli u praksi.

Lejla, kako je tekao vaš profesionalni put? Jeste li ikada mislili kako ćete završiti baš u brodogradnji?

– Naravno da je ljepota života u njegovoj nepredvidivosti. U mom slučaju, sve je krenulo od rada na radiopostaji, zatim televiziji, rada u Saboru kao savjetnica predsjedatelja Sabora, pa sve do brodogradnje. Gradnja brodova se ne sastoji samo od konstrukcija, trima, stabiliteta i ergonomije unutarnjih prostora, već i u organizaciji firme, njezinom predstavljanju, brendiranju, odnosima s javnošću i ukupnog imidža. Moja je naobrazba pronašla svoju svrhu upravo u tom, naoko nevidljivom dijelu. Tu smo spojili dva svijeta u ovu našu priču.

Borba za tržište

Proizvodnja brodova u središnjoj Bosni doista je, u najmanju ruku, interesantna – 2019. izašao je iz vaše tvornice prvi brod. Kakav je bio osjećaj i možete li usporediti stanje na tržištu tada, kada ste proizveli prvi, i danas kada ste već etablirani na tržištu?

– Danas proizvodnja brodova ne zahtijeva blizinu mora, jer je to izuzetno skupo i daleko od ostalih djelatnosti koje se koriste kod gradnje brodova. Tu prvenstveno mislimo na kooperantske firme kojih je, u okolici Viteza, puno i koje imaju svo potrebno znanje i iskustvo za stvaranje ovako zahtjevnog proizvoda. Izlaskom prvog broda iz našeg brodogradilišta dogodila se prekretnica u glavama mnogih koji su, dotad, na našu priču gledali kao na dobar vic. Neopisiv je osjećaj predstaviti takav jedan proizvod na najvećem sajmu u Europi – Hamburg Ancora Yacht Festivalu. Koliko mi je poznato, na tom sajmu nikada nije sudjelovao nitko iz naših krajeva. Borba za tržište nikada nije bila jednostavna, jer je velik broj kompanija koje nude podjednako zanimljive brodove i svi imaju jedan cilj – etablirati se i napraviti uspjeh. Mi smo, s dosta manjim ambicijama, krenuli u tu bitku, a rezultat je došao isključivo zahvaljujući kvaliteti i inovacijama koje smo predstavili.

Koliko imate zaposlenih i, vjerujem, mnogi su zainteresirani za vaš način poslovanja?

– U ovom poslu sve mora biti inovacija. Tako je i naš klaster, okupljen oko broda, praktično prvi takve vrste u Bosni i Hercegovini, pridonio da se svatko u procesu nastanka broda posveti svojoj djelatnosti. Tako da nema potrebe nama, kao lideru projekta, usvajati nove tehnologije ili nekome odvlačiti zaposlenike. To nam omogućava da s timom od maksimalno petnaest ljudi budemo krajnje profesionalni i kvalitetni u dijelu proizvodnje koju obavljamo u Derubis yachts. Danas je situacija u potpunosti promijenjena, postali smo kompetentni i samim time poželjni u mnogim projektima koji i nisu direktno vezani uz našu djelatnost. Osobno, redovit sam sudionik panel-rasprava na svim tehničkim konferencijama u BiH i okolnim zemljama. U suradnji s tehničkim fakultetima iz cijele Bosne i Hercegovine radimo edukaciju u praksi za buduće inženjere.

Kako je poslovati u vašoj branši u doba koronavirusa?

– Pandemija koronavirusa dotakla je sve segmente društva, pa tako i našu proizvodnju. Ipak, nismo otpuštali radnike, niti smo iskoristili priliku kako bismo im smanjili plaće. Nismo dobili nikakvu pomoć i, uz sve to, uspjeli smo prošle godine započeti i dovršiti još jedan veliki projekt.

Inovativnost

Pretpostavljam kako govorite o luksuznim kamp-prikolicama? Kako je došlo do ideje i što je s tržištem?

– Tako je. Ideja o proizvodnji luksuzne kamp-prikolice nije od jučer. Još prije nekoliko godina krenuli smo u istraživanje tržišta, razradu prvih skica i sagledavanje mogućnosti inovativnog pristupa u tom, pomalo zatvorenom svijetu. Naš izuzetno uspješan nastup na najvećem sajmu karavana u Düsserdolfu najbolje govori u prilog da smo napravili revolucionarnu prikolicu, s deset inovacija. To nam je donijelo ogroman medijski prostor u svjetskom tisku, pozive na gostovanja na gotovo svim sajmovima namijenjenim karavaning industriji, ponude sa svih kontinenata za predstavništva i ogroman broj narudžbi. Mislim da smo, u knjizi narudžbi, zauzeli cijelu 2022. godinu, što svakako nije mala stvar. Ciljano tržište cijeli je svijet, odnosno ona klijentela kojoj je stalo da ima unikatan i kvalitetan proizvod.

Što je s domaćim tržištem?

– Nemamo vremena, a niti neke velike želje, zaustavljati se na domaćim tržištima. Proizvod je izvozno orijentiran, tehnički i tehnološki prilagođen najzahtjevnijim tržištima – u isto vrijeme prepoznat od zastupnika i klijenata iz tih država i to nam, u ovom trenutku, najviše i treba.

Planovi za dalje i po čemu se, po vašem mišljenju, ističete od konkurencije?

– Naši proizvodi nisu rađeni kako bi ostvarivali samo želju za zaradom. Mi smo velika tvrtka i ne možemo si dozvoliti da nam profit bude prioritet. Stojimo iza svakog našeg proizvoda imenom i prezimenom i, vjerujte mi, to čini razliku. Ovih dana potpisujemo ugovor o gradnji tvornice u Saudijskoj Arabiji. Zvuči nevjerojatno, ali bit ćemo prvo i jedino brodogradilište za ovakav program brodova i u Saudijskoj Arabiji, kao što smo bili i u Bosni i Hercegovini.

Rijeka je moj prvi i drugi dom

Denise, koliko često idete u Rijeku i kako gledate na situaciju u riječkim brodogradilištima?

– Rijeka je moj prvi i drugi dom, rodni grad mojih sinova. Poslovno sam vezan za Bosnu i Hercegovinu, a da nije bilo ove pandemije, živjeli bismo, kao i posljednjih devet godina, vikend na moru, vikend u Vitezu. Lučica na Kantridi bila je, i ostat će, »punto di partenza« u mom životu. Tom periodu života mogu zahvaliti sve svoje inovacije jer je ta mladalačka želja da imaš nešto što ti roditelji nisu u stanju priuštiti ogroman pokretač koji te tjera da to sam stvoriš. Ne nastaju inovacije iz blagostanja, niti u idealnim životnim uvjetima. One su uvijek odraz težnje i prkosa. Brodogradnja je obiteljska tradicija jer je moj otac radio u »3. maju«. Žao mi je što Rijeka danas nema brodograđevnu orijentaciju jer su se, kroz »3. maj«, izredali ljudi koji nedostatak talenta prikrivaju političkim pripadnostima.

Pronijeli smo glas Viteza daleko izvan BiH

Moram priznati kako ste za mene, od danas, jedna od asocijacija na Vitez i Bosnu općenito. Zašto vrijedi graditi život u Bosni i Hercegovini?

– Mi smo našim radom i, moramo napomenuti, bez ičije pomoći pronijeli glas Viteza daleko izvan Bosne i Hercegovine te ga pozicionirali na karti proizvođača visokotehnoloških proizvoda. Ne kaže se bez razloga da je dom tamo gdje je srce na miru. Koliko god to zvučalo nemoguće, život u ovim krajevima pruža pregršt ljepote. Praktički, od mora nas dijeli dva i pol sata vožnje, od najbližeg skijališta 30 minuta, kompleks bazena nam je u susjedstvu, netaknuta priroda, čuvena bosanska susretljivost te ona, već pomalo zaboravljena, toplina u odnosu s ljudima.

Treba li još razloga?