Sigurnost opskrbe energentima u zadnje je četiri godine, prvo zbog pandemije, a nakon toga i zbog ratnog sukoba u Ukrajini, postala jednim od temeljnih strateških pitanja europskih država. U jeku ovih kriza, Ina je nastavila s projektom izgradnje postrojenja za preradu teških ostataka nafte u riječkoj rafineriji, a prošle jeseni pokrenut je i remont Rafinerije nafte Rijeka. Gorana Plešea, operativnog direktora Rafinerija i marketinga u Ini pitali smo je li remont završen i kada će ponovo biti pokrenuta domaća proizvodnja naftnih derivata.

– Redoviti remont je završen krajem ožujka te je započelo postupno pokretanje postrojenja u Rafineriji nafte Rijeka, a u narednim tjednima očekujemo i prve proizvedene količine derivata te rad u punom kapacitetu. U remont smo uložili oko 40 milijuna eura, i odrađene su brojne aktivnosti. Samo da se dobije dojam reći ću da je pregledano i očišćeno više od 800 komada opreme u cijeloj rafineriji i zamijenjeno oko 40 komada najkritičnije opreme. Remont smo morali odraditi jer nam je bio i zakonska obveza. Naime, posljednji redoviti remont odrađen je 2019. godine.

Ono što je još važno kod ovog remonta jest da su odrađeni nužni radovi koji će omogućiti neprekidan rad rafinerije u sljedećem razdoblju. To će svakako dodatno doprinijeti sigurnosti opskrbe tržišta. Paralelno uz remont, provedeno je i osam investicijskih projekata, vrijednih više od 60 milijuna eura. Nakon njihove provedbe Rafinerija nafte Rijeka će biti energetski učinkovitija, ali i održivija. Rekao bih da smo sada još jedan korak bliže dovršetku transformacije rafinerije u modernu i učinkovitu europsku rafineriju, što je jedan od ključnih strateških ciljeva Ine.

Foto: Damir Skomrlj / CROPIX

Faza testiranja

Odakle je Ina nabavljala derivate za opskrbu tržišta za vrijeme obustave proizvodnje?

– Remont je planiran i mi smo na vrijeme osigurali opskrbu dovoljnih količina naftnih derivata s mediteranskog tržišta tijekom zastoja rafinerije. Geografski položaj Rafinerije nafte Rijeka njena je komparativna prednost. To Ini omogućuje dopremu sirovina ili gotovih proizvoda gotovo iz svih krajeva svijeta i zato naši kupci mogu biti mirniji.

Očekuje li nas u ovoj godini još prekida proizvodnje u rafineriji, s obzirom na projekt modernizacije rafinerije? Koliko će trajati?

– Lani smo odradili sve potrebne radove zbog kojih je rafinerija morala stajati i svi daljnji radovi sada će se moći odvijati istodobno s radom rafinerije. Naravno preduvjet je da sve bude u redu što je kod ovakvih velikih projekata teško predvidjeti. Projekt unapređenja rafinerije vrijedan je više od 630 milijuna eura i ako mu pridodamo ulaganja u proteklih nekoliko mjeseci, u rafineriju ulažemo ukupno više od 730 milijuna eura. To su ogromne investicije koje traju po nekoliko godina.

U kojoj je fazi projekt modernizacije, odnosno izgradnje postrojenja za preradu teških ostataka nafte (DCU). Bilo je najavljeno da će s radom započeti krajem ove ili početkom sljedeće godine?

– Projekt je trenutačno na 85 posto ukupne gotovosti. Inženjering i nabava su pri kraju, dok je fokus trenutačno na izgradnji koja je na 75 posto realizacije. Radovi se nastavljaju u ovoj godini. Ono što je važno razumjeti jest da nakon završetka građevinskih radova slijedi izazovna faza testiranja novih postrojenja prije proizvodnje u punom kapacitetu, koju očekujemo u 2025. godini.

Što će izgradnja tog postrojenja donijeti Ini, odnosno Rafineriji nafte Rijeka? Hoće li rafinerija povećati proizvodnju, u kojoj količini u odnosu na sadašnju?

– Naša rafinerija će biti konkurentnija i održivija te će moći raditi punim kapacitetom većim od četiri milijuna tona godišnje, što sada nije slučaj. Ono što je možda i najvažnije, proizvodit će veće količine dizela kojeg trenutačno moramo djelomično uvoziti kako bi pokrili sve potrebe na tržištima na kojima poslujemo. To će zasigurno pridonijeti i sigurnosti opskrbe.

Fotonaponske elektrane

U riječkoj rafineriji najavili ste i proizvodnju vodika korištenjem električne energije dobivene od sunca, odnosno iz fotonaponske elektrane koju Ina planira izgraditi na području rafinerije. Kada će projekt biti završen i o kolikim kapacitetima proizvodnje električne energije i vodika je riječ?

– Već neko vrijeme razvijamo projekt izgradnje elektrolizatora snage 10 MW za proizvodnju »zelenog« vodika u riječkoj rafineriji. Taj je projekt uvršten i u Nacionalni plan za oporavak i otpornost i mi radimo na tome da proizvodnja zelenog vodika uskoro postane stvarnost. Plan nam je proizvedeni zeleni vodik osigurati za korištenje u prometu, a moći će se iskoristiti i u samoj rafineriji. Sada smo u fazi donošenja konkretnih poslovnih odluka vezano uz proizvodnju zelenog vodika jer ovakvi projekti sve više postaju realnost u našoj industriji na globalnoj razini.

Planira li Ina slične projekte, u prvom redu izgradnju fotonaponskih elektrana, i na drugim lokacijama?

– Lani smo izgradili i pustili u proizvodnju solarnu elektranu u Virju i ona je svojom veličinom i snagom druga najveća solarna elektrana u Hrvatskoj. Krajem prošle godine izgrađena je i solarna elektrana u Sisku i trenutačno je u probnom radu s ciljem ishođenja svih potrebnih dozvola prije puštanja u proizvodnju. Imamo i planove za isporuku novih megavata jer INA ispituje mogućnosti gradnje solarnih elektrana i na svojim drugim lokacijama. Sve to govori da su obnovljivi izvori energije i održivost naše važne poslovne odrednice.

U Sisku sada najavljujete izgradnju postrojenja za proizvodnju biometana. O čemu se tu radi, prethodno je u planu bila biorafinerija?

– Postrojenje za proizvodnju biometana pokazalo se kao trenutačno realno rješenje i mi se pripremamo kako bi započeli s realizacijom ovog projekta. Riječ je o »zelenom« postrojenju koje uglavnom iz poljoprivrednih ostataka poput slame, stajskog gnoja i različitih vrsta biorazgradivog otpada proizvodi biometan koji se potom može isporučivati u hrvatsku plinsku mrežu. Također, proizvodni ostaci mogu se koristiti kao ekološki prihvatljivo gnojivo. Ranije najavljeni projekt Biorafinerije je i dalje dio Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Morate znati da su se vanjske okolnosti bitno promijenile i nepovoljno utječu na održivost ovakvog jednog projekta. Mi ga sada opsežno analiziramo u svrhu donošenja konačne poslovne odluke.

Geotermalna energija

Ina je krenula i u posao s iskorištavanjem geotermalne energije za proizvodnju električne struje. Što je do sad učinjeno? Kolike količine električne struje bi mogle biti proizvedene?

– Ina je osvojila dvije licence za istraživanje geotermalne energije u Hrvatskoj – Lešćan i Međimurje 5. Prošli tjedan započeli smo s istražnim radovima na koncesiji Lešćan u okolici Đurđevca i oni će nam dati jasniju sliku potencijala.

Nas trenutačno zanima proizvodnja električne energije iz geotermalnih izvora, što znači da ciljamo pronaći izvore s većim temperaturnim gradijentom. Dok ne završi istražna faza i ne budu izrađene prve bušotine teško je govoriti o mogućoj proizvodnji. Ovaj projekt, uz sve ranije spomenute, pokazuje našu predanost transformaciji. Svjesni smo da se kao industrija moramo mijenjati i to i činimo. No moramo u tome biti i razboriti.

Nastavljamo razvijati naše tradicionalno poslovanje koje uključuje naftu i plin i osiguravat ćemo sigurnost opskrbe sve dok za tim ima potrebe. To nam istodobno omogućuje i snažnije financiranje, još uvijek skupih, projekata obnovljivih izvora energije. Takva strategija u skladu je i s nedavno ažuriranom strategijom MOL Grupe Shape Tomorrow koja se također okreće obnovljivim izvorima energije i prilikama koje proizlaze iz klimatskih i okolišnih izazova s kojima se kao čovječanstvo suočavamo.