Ako posegnemo za rječnikom barbanskih vitezova i sinjskih alkara koji je, kao i svakog ljeta, ponovo aktualan ovih dana, onda bismo mogli kazati da je i drugi pokušaj prodaje 54,77 posto dionica Uljanik brodogradnje 1856, zakazan za početak ovog tjedna, otišao »u ništa«.

Ni ovoga puta potencijalnih kupaca nije bilo, odnosno nitko nije pokazao interes da na javnoj dražbi, za minimalno 13,82 milijuna eura licitira za »ulaznicu« i krene u avanturu pokušaja oživljavanja brodogradnje u Pulskom zaljevu.

Radi se, podsjetimo, o udjelu Uljanik brodogradilišta u stečaju, odnosno radnim strojevima, vozilima, postrojenjima, uređajima i raznoj inventarnoj opremi koji kao imovina najveće Uljanikove tvrtke kćeri nisu bili opterećeni hipotekama, te su preneseni u temeljni kapital nove tvrtke jer bez njih planirano oživljavanje brodogradnje u Puli ne bi bilo izvedivo.

Propali planovi

Krajem 2020. godine, kad je uz suglasnost Vlade odluka o dokapitalizaciji provedena, činilo se da će to biti snažan vjetar u jedra procesu građenja stabilne tvrtke u okviru koje će se pulska brodogradnja razvijati na novim temeljima.

No danas je mnogima jasno da se radilo o još jednoj u nizu iluzija, te da je vrijeme porinuća velikih brodova s Uljanikovih navoza, sad već vrlo izvjesno, daleko za nama.

U kontekstu svega toga, i u ovoj priči u nastavcima s traženjem kupca, odnosno »strateškog partnera« koji će se u sad već kadrovski i tehnološki opustošenom brodogradilištu baviti djelatnošću koja je i uz daleko bolje preduvjete upitno profitabilna, teško se nadati drukčijem ishodu od onog koji je zabilježen na dosadašnjim javnim dražbama.

Zainteresiranih kupaca nije bilo kad se većinski udjel u siječnju prodavao po početnoj cijeni od 27,64 milijuna eura, niti prije nekoliko dana kad se taj iznos prepolovio, premda je češki CE Industries za većinsko vlasništvo u Uljanik brodogradnji lani navodno nudio 20,57 milijuna eura.

Međutim, informacija o interesu kompanije, koja se među ostalim bavi i proizvodnjom oružja, te medijske špekulacije o tome bi li se u slučaju ulaska u Uljanik dio takve proizvodnje odvijao i u strogom centru grada, nisu u javnosti Pule i Istre dočekane s pretjeranim oduševljenjem, te možda i u tome treba tražiti razloge zbog kojih su Česi u konačnici ipak odustali od svojih investicijskih planova.

U međuvremenu iza zidina škvera događa se vrlo malo toga, a bez proizvodnje i stabilnog izvora prihoda već se neko vrijeme i u novom Uljaniku sve teže financijski povezuje kraj s krajem.

»Nisam bio aktivni sudionik pokretanja Uljanik Brodogradnje 1856 jer nisam direktor, rukovoditelj, nit’ me itko zvao da budem blizu, ali sam je kao sindikalac svim srcem podržao jer sam smatrao da će ona osigurati posao za dio nekadašnjih uljanikovaca, ali i zato što sam vjerovao da se kroz prodaju vlasničkih udjela koje u njoj ima brodogradilište u stečaju mogu namaknuti sredstva kojima će se podmiriti sva preostala potraživanja za više od tisuću radnika iz stečajnog postupka.

Što je krenulo po zlu u zadnjih godinu dana od kako je Čeh dao ponudu za kupnju većinskog udjela, ja doista ne znam i mogu samo nagađati.

Pretpostavljam da je jedan od glavnih problema samo financiranje proizvodnje što je Uljanik brodogradnja uspijevala balansirati dok je imala manji broj radnika i prihode od ležarine brodova koji su bili na koncesijskom području.

Međutim, za planiranu ozbiljniju proizvodnju trebalo se pripremiti i povećati broj radnika, a kako se u međuvremenu proces s prodajom udjela rastegao unedogled, novca je bilo sve manje i to je postalo teret.

Zbog svega toga, umjesto prema naprijed krenuli smo u rikverc i moguće je da je to jedan od razloga zašto nismo imali zainteresiranih kupaca za Uljanik.«, komentirajući situaciju u i oko škvera i bezuspješnih pokušaja njegove prodaje, kazao nam je predsjednik Jadranskog sindikata Boris Cerovac.

Teško do pomaka

Ni od izvjesnog novog kruga dražbe, na kojem će se cijena većinskog udjela u Uljanik brodogradnji vjerojatno ponovo prepoloviti na nešto manje od 7 milijuna eura, Cerovac ne očekuje bitnije pomake, a skeptičan je da će se i za taj iznos pronaći kupac spreman na značajno ulaganje, nužno da bi se tvrtka stavila na »zdrave noge«.

»Mislim da država kao većinski vlasnik mora prestati biti pasivna u ovom procesu, te da mora početi donositi odluke, bilo da se radi o pomoći da se tvrtka pokrene i stavi na nekakve zdrave noge, bilo da se radi o tome da ne možemo naprijed i da je ovo kraj priče.

Većina onih koji su danas u Uljaniku su iskusni i stariji radnici koji nisu željeli ići u inozemstvo, već žele ostati u Puli i tu dočekati mirovinu, te mislim da bi nakon svega u najmanju ruku bilo fer da im se kaže jesu li potrebni i da ostanu ili da sve to nema budućnost, da si nađu novi posao, kazao je Cerovac koji nas je informirao i da se stečajni upravitelj Uljanik brodogradilišta Loris Rak jučer javio Trgovačkom sudu u Pazinu i zatražio termin u kojem će se odraditi Skupština vjerovnika.

– Skupština će se vjerojatno održati polovinom rujna te pretpostavljam da će vjerovnici donijeti odluku da se ide u novu dražbu za minimalni iznos od 6,91 milijun eura.

Dražba će se održati negdje u listopadu i vjerojatno isto neće proći, a mi ćemo u ovom apsurdnom procesu izgubiti još nekoliko mjeseci. I ponovo biti na početku, zaključio je Cerovac.