Energetski sektor temelj je konkurentnosti, gospodarskog rasta i razvoja, ali istovremeno može biti izvor socijalnih nejednakosti, siromaštva te rizika i nesigurnosti. Osiguranje pristupa pouzdanoj, održivoj i suvremenoj energiji po pristupačnim cijenama sedmi je cilj održivog razvoja Ujedinjenih naroda, kaže prof. dr. sc. Đula Borozan s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta Josipa J. Strossmayera u Osijeku, profesorica koja je 2022. godine uvrštena je na listu dva posto najutjecajnijih svjetskih znanstvenika, a listu tradicionalno svake godine obavi Sveučilište Stanford iz SAD-a.

– Međutim energetske krize s kojima se Europska unija (EU) povremeno suočava ugrožavaju ostvarenje tog cilja na njezinu području. To je slučaj i s posljednjom krizom, koja je započela agresijom Rusije na Ukrajinu 2022. godine te je otvorila pitanje energetske sigurnosti.

Do te godine gotovo polovina uvoza plina u EU dolazila je iz Rusije, iz koje su se također uvozile velike količine ugljena i nafte. Riječ je o fosilnim gorivima koja i dalje imaju najveći udio u europskom energetskom miksu.

Posljedično, EU, zajedno s većinom svojih članica, uključujući i Hrvatsku, suočio se s dvostrukim izazovom: zaštititi sigurnost opskrbe energijom i zadržati cijene na što pristupačnijim razinama. Europske zemlje bile su prisiljene tražiti rješenja, kaže prof. Borozan.

Uvozna ovisnost

Promjene koje su se dogodile u protekle dvije godine bile su velike. Uvozna ovisnost EU-a o ruskom plinu smanjena je s 45 posto u 2021. na 15 posto u 2023. prema podacima EU Direktorata za energetiku objavljenim 15. veljače 2024., a što je pridonijelo jačanju energetske sigurnosti EU-a.

Rezultat je to diversifikacije izvora uvozne energije, ali i ubrzanja tranzicije prema obnovljivim izvorima energije, povećanja energetske učinkovitosti te štednje energije. Ipak, pitanja dugoročne energetske stabilnosti i neovisnosti te dostupnosti energije svima po pristupačnim cijenama ostaju otvorena.

Koliko je zapravo energije raspoloživo u Hrvatskoj?

– Ukupna raspoloživa energija, koja obuhvaća svu energiju proizvedenu ili uvezenu u zemlju, umanjenu za onu koja se izvozi ili skladišti, iznosila je 2022. godine 357.012 TJ, prema podacima Energetskog instituta Hrvoje Požar (EIHP).

To je manje nego u prethodnoj godini. Zapravo, ukupna raspoloživa energija, koja upozorava na količinu energije potrebnu za zadovoljenje energetskih potreba zemlje pokazuje trend smanjenja u Hrvatskoj, kao i u cijelom EU-u.

Njezin iznos, struktura i kretanje ovise o dostupnim prirodnim resursima, strukturi gospodarstva, ali i o nacionalnim izborima i politikama vezanim uz energiju. Prema Eurostatu, statističkom uredu EU-a, u usporedbi s drugim zemljama članicama EU-a, Rumunjska, Hrvatska i Portugal su zemlje s najmanjom ukupno raspoloživom energijom po stanovniku (manje od 100 GJ/cap), dok su Luksemburg i Finska zemlje s najvećom razinom (oko 250 GJ/cap).

Zabrinjavajuća je činjenica što je u ukupnoj raspoloživoj energiji Hrvatske tek oko 45 posto energije iz vlastite proizvodnje, a taj se udio kontinuirano smanjuje, što implicira porast uvoza i povećanje energetske nesigurnosti.

Odakle Hrvatskoj energija, koliko iz domaćih izvora, a koliko iz uvoza?

– Primarni izvori energije u Hrvatskoj su vlastita proizvodnja i uvoz. Statistički podaci potvrđuju da je Hrvatska znatno ovisna o uvozu energije iz inozemstva. Naime, oko 54 posto ukupno raspoložive energije dolazi iz uvoza.

Godine 2022. Hrvatska je uvezla rekordnih 369.772 TJ energije, a od 2017. do 2022. godine prisutan je trend rasta uvoza energije s prosječnom godišnjom stopom od 1,4 posto. Povećali su se udjeli uvezenih naftnih derivata, prirodnog plina i obnovljivih izvora, a udjeli su se sirove nafte, ugljena, koksa i električne energije smanjili.

U ukupnom uvozu Hrvatska kontinuirano najviše uvozi naftne derivate, zatim prirodni plin i sirovu naftu (zajedno oko 82 posto). Što se tiče vlastite proizvodnje, koja je iznosila 155.025 TJ u 2022. godini, tijekom razdoblja od 2017. do 2022. godine, proizvodnja primarne energije u Hrvatskoj smanjivala se s prosječnom godišnjom stopom od 2,6 posto.

Osobito je smanjen udio sirove nafte i prirodnog plina, a ostali su oblici primarne energije, poput obnovljivih izvora, energije iz ogrjevnog drveta i biomase, hidroenergije i neobnovljivog otpada, povećali svoj udio u domaćoj proizvodnji.

Energetska sigurnost ili nesigurnost – koji su razmjeri ovisnosti Hrvatske o uvozu energije?

– Stavljanjem u odnos netouvoza energije i ukupno raspoložive energije u zemlji dobiva se indikator energetske uvozne ovisnosti. Rastuće vrijednosti upozoravaju na povećanje ovisnosti zemlje o uvozu energije.

U 2022. godini energetska ovisnost Hrvatske iznosila je 60,3 posto i pokazuje tendenciju rasta. Sve zemlje članice EU-a su netouvoznice energije. Primjerice, u 2020. godini, Malta, Cipar i Luksemburg bile su gotovo potpuno ovisne o uvozu energije, sa stopama između 92,5 posto i 97,6 posto, a najmanje ovisne bile su Estonija (10,5 posto), Rumunjska (28,2 posto) i Švedska (33,5 posto).

Velika uvozna ovisnost ne ugrožava samo energetsku sigurnost zemlje nego i nacionalnu sigurnost. Stoga mnoge zemlje ostvarenje energetske sigurnosti definiraju kao prioritet, a u cilju njezina postizanja potiču proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.

Obnovljivi izvori

Koji su izazovi i potencijali obnovljivih izvora energije (OIE) u Hrvatskoj?

– Povećanje energetske sigurnosti, postizanje energetske neovisnosti, tranzicija prema niskougljičnoj ekonomiji te pretvaranje Europe u prvi klimatski neutralni kontinent do 2050. godine – ključni su strateški ciljevi EU-a i Hrvatske.

Oni se mogu ostvariti zamjenom uvezenih fosilnih goriva obnovljivom energijom domaće proizvodnje, uz modernizaciju energetskog sustava i infrastrukture. Stoga ne čudi što je povećanje udjela obnovljivih izvora energije jedan od ključnih ciljeva hrvatske i europske energetske i okolišne politike.

Hrvatska je u povoljnoj poziciji kada su u pitanju obnovljivi izvori energije, kao što su vjetar, sunce i biomasa. U 2020. godini prekoračila je svoj cilj za tu godinu za 11 postotnih poena, a potencijala za daljnji rast ima puno.

Međutim, zabrinjava spor napredak u razvoju obnovljivih izvora energije u posljednjem desetljeću. Prema podacima Eurostata, u 2022. godini Hrvatska je bila jedna od rijetkih članica EU-a koja je zabilježila pad u količinama proizvedene energije iz obnovljivih izvora u odnosu prema prethodnoj godini (s 31,29 posto na 27,92 posto).

Prema novom revidiranom EU cilju potrebno je ostvariti udio od 42,5 posto obnovljivih izvora energije u bruto konačnoj potrošnji energije do 2030. godine.

Spori napredak zasigurno ne doprinosi ovom cilju, a uzrok tomu su, kako ističu potencijalni investitori (privatne tvrtke, građani i udruge), nedostatak podzakonskih provedbenih akata, kompliciranost i tromost hrvatskog sustava, potkapacitiranost tijela koja odlučuju o toj problematici te administrativne i regulatorne prepreke zbog kojih mnogi projekti godinama stoje na čekanju.

Osim toga, postoji i nedostatak koordinacije između tijela koja reguliraju obnovljive izvore energije te prisutnost mita i korupcije u tom području, što potvrđuju brojne afere i skandali obznanjeni u medijima, poput afere Vjetroelektrane.

O čemu ovisi daljnji razvoj obnovljivih izvora energije, i kako s tim u svezi stoji Republika Hrvatska…?

– Dodatni izazov je visoka cijena ulaganja u obnovljive izvore energije, uz činjenicu da su oprema, materijali i tehnologija uglavnom uvoznog podrijetla, što ne bi trebalo biti slučaj. Hrvatska industrija trebala bi imati ključnu ulogu u proizvodnji te opreme, kako bi mogla opskrbljivati domaće tržište, ali i zadovoljiti dio inozemne potražnje.

Osim toga hrvatska industrija trebala bi aktivno razvijati rješenja za recikliranje i ponovnu uporabu opreme i materijala u skladu s principima cirkularne ekonomije, što bi istovremeno otvorilo nova radna mjesta.

Poticanje domaće industrije u ovom području, dosada poprilično zanemareno, uz modernizaciju energetskog sustava i infrastrukture, ključno je ne samo za gospodarski rast već i za zaštitu nacionalnog interesa.

Daljnji razvoj obnovljivih izvora energije uvelike ovisi o tome koliko će brzo, odgovorno i kvalitetno vlada, u suradnji s nadležnim ministarstvima, agencijama i drugim relevantnim subjektima, rješavati postojeće izazove.

Najviše troše kućanstva i uslužni sektor

Koja su najzastupljenija fosilna goriva u RH? Za što se sve koristi energija u Hrvatskoj?

– Najvažniji izvori energije u Hrvatskoj su fosilna goriva – nafta (sirova i derivati) i prirodni plin, čiji je zajednički udio u ukupnoj potrošnji u 2022. godini iznosio oko 64 posto. Ipak, tijekom razdoblja od 2017. do 2022. godine zabilježen je godišnji pad kod nafte i kod plina, a porastao je udio obnovljivih izvora energije.

Ako se razmotri struktura potrošnje energije u tri glavna sektora neposrednih potrošača – industriji, prometu i općoj potrošnji – uočava se najveći udio opće potrošnje (kućanstva, uslužnog sektora te poljoprivrede, šumarstva i ribarstvo).

U 2022. godini taj je udio iznosio 50,1 posto, udio industrije iznosio je 16,8 posto, a prometa 33,1 posto. Za usporedbu, prema podacima Eurostata, na razini EU-a udio prometa je približno jednak hrvatskom (31 posto), ali industrija ima znatno veći udio (25 posto), što upozorava na manje razvijenu hrvatsku industrijsku bazu.