Godišnja stopa inflacije u Hrvatskoj u kolovozu je iznosila 3,1 posto, najviše u zadnjih osam godina. Godišnja pak stopa inflacije u eurozoni u kolovozu (prosjek eurozone) iznosila je neznatno manjih 3 posto, a same Europske unije 3,2 posto.

Hrvatska se dakle smjestila točno između prosjeka EU-a i eurozone – imamo nešto nižu inflaciju od prosjeka EU-a i nešto višu od prosjeka eurozone, što su neznatne razlike, i očito je da se cijela Europa suočava s istim problemom. Rastu cijene hrane, energenata, prijevoza, a velikim dijelom riječ je o uvoznoj inflaciji, inflaciji troškova ili ponude jer rastu ulazne cijene i proizvodnja poskupljuje. No s druge strane, sa strane potražnje, također postoji inflatorni pritisak, jer je natiskano puno novca, a »prisilna« štednja iz proteklih lockdownova prelijeva se u potrošnju. Dio analitičara stoga misli da nam, cijeloj Europi, prijeti opasna inflatorna spirala, kakvu konkretno ovi prostori nisu vidjeli još od 80-ih godina prošlog stoljeća. Središnje banke za sada ne zauzdavaju bitno ekspanzivnu monetarnu politiku jer ne žele narušiti gospodarski oporavak, a i dominantan je stav da je riječ o prolaznoj nepogodi. Viša inflacija stoga se zasad tolerira.

No, problem je i strukturni jer su dobavni lanci u problemima, proizvodnja na istoku usmjerila se na vlastita (velika) tržišta, dok je proizvodnja na zapadu pomalo »zakržljala«. Teško joj je u takvim uvjetima i u kratkom roku odgovoriti na potražnju. Hrvatska se ekonomija oporavlja, rast će biti i veći nego se očekivalo, a zemlja je i na putu ulaska u eurozonu. Za to je nekad trebalo ispuniti sve konvergencijske kriterije, no pandemija ih je gurnula u zapećak, pogotovo fiskalne, jer su se tu stvari globalno potpuno poremetile. No, konvergencijski kriterij koji se odnosi na ciljanu razinu inflacije sve se više spominje, a nedavno ga je apostrofirao i Valdis Dombrovskis, potpredsjednik Europske komisije. Rekao je da je to važan parametar, ali i da cijelo europodručje bilježi porast inflacije.

Zakonski cilj

Inflacija je, dakle, zajednički problem, no može li posebno pogoditi Hrvatsku, u smislu da nam zapriječi uvođenje eura u ciljanom roku 1. siječnja 2023.? Kriterij je naime definiran tako da zemlja koja želi ući u eurozonu ne bi smjela imati stopu inflacije višu od prosjeka tri zemlje s najnižom inflacijom, uvećano za 1,5 postotnih bodova.

Iako smo trenutno negdje na prosjecima, kako je već navedeno, trenutno čini se ipak odstupamo od tog kriterija, jer prema najnovijim podacima Eurostata, o kretanju inflacije u eurozoni, po zemljama članicama, najnižu godišnju inflaciju u eurozoni u kolovozu su imale Malta (0,4 posto), Grčka (1,2 posto) i Portugal (1,3 posto). Njihov prosjek, uvećan za 1,5 postotnih bodova daje 2,47 posto, a Hrvatska ima 3 posto, dakle za nekih pola postotnih bodova trenutno taj kriterij krši. No, i sam prosjek eurozone veći je od kriterija baziranog na izvedbi tri najbolje članice! Riječ je o, u ovim okolnostima, očito dosta dinamičnom i raspršenom pokazatelju, koji će se mijenjati iz mjeseca u mjesec. HNB smo pitali, može li dakle inflacija biti problem za ulazak Hrvatske u eurozonu. Pitali smo nadalje i koje uopće HNB ima instrumente da ovu inflaciju zauzdava jer je jasno da ne može utjecati na inflaciju ponude, odnosno povećane ulazne troškove, što i jest obilježje postojeće inflacije, iako je ona možda i kombinirana, odnosno ima i svoju potražnu stranu.

Hoće li tu središnja banka povlačiti kunsku likvidnost bude li trebalo, pitali smo dalje, podsjećajući da je stabilnost cijena i zakonski cilj HNB-a, neovisno i o ulasku u eurozonu, sve dok – kuna postoji. (Treba spomenuti i da povlačenje kuna ne ide bez posljedica – tada jača tečaj, a on je, opet, limitiran ERM2 mehanizmom.)

– U 2021. se očekuje ubrzavanje prosječne godišnje inflacije potrošačkih cijena na 1,7% (s 0,1 % u 2020.), što bi uvelike trebalo biti rezultat očekivanog snažnog povećanja godišnje stope promjene cijena energije s –5,3% u 2020. na oko 5,9% u 2021. Pritom bi se doprinos cijena energije ukupnoj inflaciji povećao s –0,9 postotnih bodova u 2020. na oko 1 postotni bod u 2021., uglavnom zbog znatnog porasta cijena sirove nafte na svjetskom tržištu kao i zbog pozitivnog učinka baznog razdoblja, odnosno iščezavanja učinka znatnog pojeftinjenja naftnih derivata početkom pandemije. Ocjenjuje se da su rizici da inflacija bude niža, odnosno viša od projicirane uravnoteženi, ali vrlo izraženi. U slučaju poboljšanja epidemiološke situacije i slijedom toga snažnijeg gospodarskog rasta u odnosu na osnovni scenarij projekcije – a to je situacija u kojoj se danas nalazimo – inflatorni bi pritisci mogli biti jače izraženi. Nadalje, inflatorni pritisci iz vanjskog okružja bi se također mogli povećati u odnosu na osnovni scenarij projekcije, prije svega u slučaju da cijene sirove nafte i drugih sirovina na svjetskom tržištu, te inflacija u zemljama najvažnijim vanjskotrgovinskim partnerima, nadmaše trenutna očekivanja. Osim toga, ne može se isključiti ni snažnije prelijevanje rasta cijena sirovina na domaće cijene nego što se očekuje, predviđaju u HNB-u.

Prolazni pritisci

Ipak, kažu da, temeljem njihovih saznanja o kretanjima cijena ocjenjuju da »na trenutno višu inflaciju u europodručju uglavnom djeluju pritisci prolaznog karaktera, osobito porast cijena energije«. Reakcija središnje banke, navode dalje, »u načelu ovisi o izvorima inflacije i njezinoj naravi«.

– Središnje banke u načelu ne djeluju ukoliko ocjenjuju da je rast inflacije uzrokovan privremenim uvezenim troškovnim pritiscima, nego tek ako se taj rast uvoznih cijena počne u znatnijoj mjeri prelijevati u rast cijena domaćih dobara i usluga, rast plaća te se počne ugrađivati u inflacijska očekivanja. Dodatno, monetarna politika u Hrvatskoj u ovoj fazi pristupanja europodručju nešto je više ograničena u mogućnosti autonomnog djelovanja nego što je to inače slučaj, iako postoji prostor za djelovanje ukoliko se pokaže da postoje znatni domaći izvori cjenovnih pritisaka. HNB monetarnu politiku vodi s ciljem očuvanja stabilnosti cijena i raspolaže instrumentima monetarne politike kojima osigurava ostvarenje toga cilja. No, kada se govori o ispunjenju inflacijskog kriterija za ulazak u eurozonu u 2021. godini, treba dodati da promjene monetarne politike u načelu ne daju veće učinke u roku od nekoliko mjeseci, odgovaraju u HNB-u.

Neobična situacija

Vezano uz ispunjavanje kriterija konvergencije, u HNB-u kažu da »opisana situacija u uvjetima različite brzine oporavka pojedinih država od pandemijske krize rezultira vrlo visokom raspršenosti stopa inflacije među članicama europodručja«. Zbog toga, vele i oni, »postoji određena vjerojatnost nastanka pomalo neobične situacije u kojoj bi ove godine inflacija u europodručju mogla biti veća od inflacijskog kriterija za ulazak u eurozonu«.

– Usprkos tome, inflacijski kriterij koji propisuje da inflacija u referentnoj godini mora biti ispod prosjeka tri zemlje članice EU-a s najboljim ostvarenjem inflacije uvećanog za 1,5 postotni bod, ostat će i dalje na snazi i Hrvatska će ga morati ispuniti kao i sve druge zemlje koje su uvodile euro. Hoće li Hrvatska ispuniti taj kriterij, vjerojatno nećemo znati do početka naredne godine, a možda čak niti do svibnja, kad se očekuje objava narednog Izvješća o konvergenciji Europske komisije, zaključuju u Hrvatskoj narodnoj banci.