RIJEKA Višemilijunski spor između riječkog “3. maja” i nekadašnjeg Uljanikovog Učilišta dobio je i svoj sudski epilog. Na Trgovačkom sudu u Rijeci donesena je nepravomoćna presuda prema kojoj riječko brodogradilište mora tvrtki bivših uljanikovih menadžera platiti 2,8 milijuna kuna na račun glavnice po osnovi ugovora o pozajmnicama iz 2017. i 2018. godine, uvećano za zakonske kamate. Ovome još valja pridodati i blizu 415.000 kuna troškova parničnog postupka. Taj pozamašan novac već je, uvjetno rečeno, izvučen iz financijskih tokova riječkog škvera i leži na posebnom računu u Fini, na koji je pospremljen još u ljeto prošle godine temeljem prethodne mjere koju je izdao sud radi osiguranja novčane tražbine tužitelja odnosno Učilišta Uljanik.

Hoće li će se taj novac preliti na račun Uljanik Učilišta, ustanovu koju je za 101.000 kuna kupila tvrtka B.&G. Solutions, u vlasništvu bivših uljanikovih menadžera Borisa Dvoršaka i Gorana Pikota, ovisit će o daljnim pravnim koracima i eventualnoj žalbi koja će uslijediti na ovu prvostupanjsku presudu.

Direktor “3. maja” Edi Kučan ne krije razočaranje ovakvom odlukom suda te najavio daljnju pravnu borbu.

Svjedok Percan

Valja podsjetiti da su iz Učilišta Uljanik na račun tih istih pozajmnica prije dvije godine već naplatili oko 200.000 kuna.

Naplatili bi bili cjelokupni dug da je kojim slučajem, u trenutku kad su aktivirali mjenice, na trećemajskim računima bilo dovoljno novca. Na ovakav njihov potez Nadzorni odbor “3. maja” reagirao je kaznenom prijavom protiv Pikota, Dvoršaka, ali i stečajnog upravitelja Uljanikovog društva Poslovno informacijski sustavi (PIS), kao bivšeg osnivača Učilišta. Nije poznato u kojoj je fazi ta kaznena prijava, ali se zato ovih dana po pitanju jedne druge kaznene prijave koja je išla iz “3. maja” oglasio riječki DORH koji pokreće istragu oko nenamjenskog trošenja sredstava državne potpore u vrijeme dok se “3. maj” restrukturirao pod kapom Uljanika.

Pikot i Dvoršak, očito, nisu se dali impresionirati kaznenom prijavom jer iz Učilišta Uljanik nedugo potom, koncem 2020. godine, odlučuju tužiti “3. maj” za preostali dug. Iz riječkog škvera ustali su protutužbom tražeći da se ugovori o pozajmnicama proglase ništetnima, između ostalog, i da je riječ o fiktivnim ugovorima odnosno prikrivenom pravnom poslu povrata zajma koje je riječko brodogradilište dalo osnivaču Učilišta, Uljanikovom društvu Poslovno informacijski sustavi (PIS), međutim, Trgovački sud te njihove tvrdnje nije uvažio, ocjenjujući da za takvo što nema dokaza. Jedan od svjedoka u ovom postupku bio je i bivši direktor “3. maja” Maksimilijan Percan kojeg, zajedno s njegovim nekadašnjim šefovima, čeka suđenje na riječkom Županijskom sudu u aferi Uljanik. Sve upućuje na to da je obuhvaćen i novom istragom riječkog tužiteljstva o tome kako se u “3. maju” trošio novac od državnih potpora na pozajmnice. Percan je pred Trgovačkim sudom u Rijeci ustvrdio je, pak, da se nije radilo ni o kakvom fiktivnom poslu, da su predmetni ugovori bili doista ugovori o zajmu, a elaborirao je i da su zajmovi unutar Uljanik grupacije bili uobičajena praksa te da je financijska služba unutar matičnog društva Uljanik d.d. bila ta koja je birala odakle je najbolje uzeti zajam s obzirom na stanje svake pojedine članice. Potvrdio je i da “3. maj” u to vrijeme nije imao svoju zasebnu financijsku službu.

Neunovčivo Učilište

Ovaj milijunski kostur iz ormara, ali za koji je Trgovački sud u Rijeci ocijenio da ima valjane argumente u rukama, bolan je udarac trećemajcima, ali još više bivšim radnicima PIS-a koji su od svih radnika u Uljanik grupi najgore prošli. I dok su zaposlenici drugih Uljanikovih društava dobili ili se mogu nadati da će doći do svojih neisplaćenih plaća, dijelom ili u cjelosti, zaposlenici PIS-a, njih oko 150, morali su se zadovoljiti minimumom koji u slučaju blokade ili stečaja poslodavca osigurava Agencija za osiguranje radničkih tražbina (AORT). Stečaj PIS-a odrađen je, praktički, jednim potezom pera. Istog dana kad je otvoren, stečajni je postupak i zatvoren jer se konstatiralo da to Uljanikovo društvo nema imovine koja bi mogla pokriti troškove stečaja. Isti su procijenjeni na blizu 1,8 milijuna kuna i glavninu toga činila su radnička potraživanja. I Učilište Uljanik bio je dio imovine PIS-a, međutim, na stečajnom ročištu zauzet je stav da je riječ o neunovčivoj imovini i to na temelju izjave zadnjeg službujućeg direktora PIS-a Borisa Dvoršaka, koju je dao pod kaznenom i materijalnom odgovornošću.

Direktor “3. maja” Edi Kučan / Snimio Vedran KARUZA

– Zakonski zastupnik dužnika dostavio je privremenom stečajnom upravitelju javnobilježnički ovjerenu izjavu od 19. veljače 2019., danu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću, iz koje proizlazi da se imovina dužnika sastoji od pokretnina i potraživanja. U izjavi se, među ostalim, navodi da je dužnik osnivač ustanove Učilište Uljanik, Ustanova za obrazovanje odraslih, Pula, Flaciusova 1. Učilište Uljanik je pravna osoba osnovana radi trajnog obavljanja društvene djelatnosti koja, pritom, ne stječe dobit, pa se s obzirom na navedeno osnivački udjel u navedenoj ustanovi ne može smatrati imovinom koja se može unovčiti, navodi se u izvješću privremenog stečajnog upravitelja Marka Zagorca, koje i dan danas stoji objavljeno na e-oglasnoj ploči suda. Na popisu PIS-ovih potraživanja i drugovanja prema drugim društvima Uljanik grupe u stečajnom postupku pred pazinskim sudom nigdje se ne može pronaći da Učilište Uljanik, čiji je vlasnik, od “3. maja” potražuje na račun pozajmnica 2,6 milijuna kuna, da postoje validni ugovori i još validnija sredstva osiguranja za njihovu naplatu. Ostaje nejasno zašto se u likvidacijskom postupku Uljanik PIS-a taj podatak izostavio, tim više što je sve to zavedeno u poslovnim knjigama Učilišta.

Znali za pozajmnice

Nakon što je Vlada u ljeto 2019. godine odlučila dati šansu “3. maju”, izdajući jamstva za kredit od 150 milijuna kuna za pokretanje proizvodnje, Učilište Uljanik odjednom postaje tražena roba. Stečajnom PIS-a javlja se zainteresirani kupac, tvrtka Uljanik Standard, nudeći 35.000 kuna za Učilište Uljanik. Prema navodima samog Zagorca, to je bio signal da se Učilište kao imovina PIS-a ipak možda može prodati. Mišljenje, očito, mijenja i Boris Dvoršak, koji zajedno s Pikotom, taman nekako u to vrijeme za 10 kuna osniva tvrtku B.&G. Solutions.

Zagorac objavljuje prodaju Učilišta Uljanik, i to na internet stranici Sudačka mreža, najprije za 200.000 kuna, potom za 150.000 i kad je u trećem pokušaju cijena pala na 100.000 kuna stiže ponuda B.& G. Solutions. Je li stečajni PIS-a, kad je raspisivao i kad se, u konačnici određivala vrijednost poslovnog udjela u Učilištu Uljanik, znao za te milijunski vrijedne mjenice ili ne, može se dvojiti, no Goran Pikot, kao bivši ravnatelj, a vjerojatno i Dvoršak kao njegov prvi nadređeni i zakonski predstavnik vlasnika, zasigurno su znali da zajedno s Učilištem idu i validni ugovori o pozajmnicama od 2,6 milijuna kuna. U konačnici, Pikot je, zajedno s Percanom, dogovarao i parafirao te dokumente. Sam Pikot na Trgovačkom sudu u Rijeci potvrdio je da je u vrijeme kad je kupio Učilište znao za pozajmnicu, kao i da je bio zaposlen u PIS-u na mjestu rukovoditelja ljudskih resursa, ali je negirao da ima saznanja o eventualnom dugu Uljanik PIS-a prema “3. maju”.

Novi vlasnici Učilišta Uljanik ubrzo počinju kucati na vrata “3. maja”, podsjećajući na dug i tražeći da se podmiri. Nudili su i nagodbu, ali u riječkom brodogradilištu nisu na to pristajali.