Vodik bi mogao imati važnu ulogu i u rješavanju problematike limitiranosti i diverzifikaciji elektroenergetske mreže, rečeno je u četvrtak na predstavljanju rezultata Studije plana razvoja i primjene Hrvatske strategije za vodik do 2050. godine.

Studiju je naručila Agencija za ugljikovodike, a izradio Ekonerg-institut za energetiku i zaštitu okoliša iz Zagreba.

Na temelju Strategije za vodik za klimatski neutralnu Europu, koju je Europska komisija usvojila 2020. godine, Hrvatska je 2022. godine usvojila Hrvatsku strategiju za vodik do 2050. godine.

Studijom se definiraju ciljevi, mjere i dinamika provedbe Strategije odnosno njom se donose podloge za ispunjavanje obveza prema Direktivi o promicanju energije iz obnovljivih izvora energije.

Državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva Ivo Milatić istaknuo je kako je Hrvatska među prvima u Europi usvojila Strategiju za vodik.

Najavljen je veliki broj projekata izgradnje elektrana iz obnovljivih izvora energije, rekao je Milatić, koji važnu ulogu vodika vidi i u rješavanju problematike limitiranosti i diverzifikaciji elektroenergetske mreže.

Istaknuo je i ključnu ulogu vodika u dekarbonizaciji prometa, ponajviše teretnog, ali i brodskog.

“Usmjeravamo intenzivne napore kako bi na brži i efikasniji način počeli proizvoditi vodik u Hrvatskoj, od transporta pa sve do izvoza vodika”, rekao je Milatić.

Matthias Altman iz njemačke tvrtke LBST, koja je bila i jedan od podizvođača studije, te Vladimir Jelavić iz Ekonerga istaknuli su važnost suradnje svih relevantnih dionika kako bi se ostvarili svi ciljevi Strategije.

Koordiniranim naporima i jasnom vizijom, Hrvatska može uspješno transformirati svoju ekonomiju i osigurati održivu budućnost za svoje građane, poručili su.

Hrvatska , inače, posljednjih godina ulaže značajne napore u dekarbonizaciju energetskog sektora i gospodarstva.

Prema navedenoj strategiji, cilj Republike Hrvatske je da do 2030. godine 36,6 posto električne energije u bruto neposrednoj potrošnji bude iz obnovljivih izvora energije.

Energetska strategija RH, kao i Niskougljična strategija RH, predviđaju smanjenje emisija stakleničkih plinova u iznosu od oko 74 posto u 2050. godini u odnosu na emisije iz 1990. godine.

Vodik se u svemu tome, istaknuto je, prepoznaje kao alternativno – čisto gorivo te se predviđa njegovo aktivnije korištenje, uz ostalo i u prometu.

Međutim, da bi dostigli zacrtani ciljevi, potrebno je izgraditi odgovarajuću infrastrukturu za proizvodnju, distribuciju i opskrbu vodikom te istovremeno poticati nabavu vozila, brodova i vlakova koji koriste vodik kao pogonsko gorivo.

Nadalje, u slučaju električne energije, vodik će igrati važnu ulogu kao rješenje za pohranu (skladištenje) što će rezultirati većom proizvodnjom električne energije iz obnovljivih izvora energije.

Također, u podsektoru grijanja i hlađenja vodik će biti održiva alternativa za zamjenu fosilnih goriva, čemu će uvelike pridonijeti regulacija obnovljivih plinova i njihovo umješavanje u transportni i distribucijski sustav prirodnog plina.

Na kraju, u sektoru prometa, vodik je jedno od alternativnih i komplementarnih rješenja za električnu mobilnost, posebno za cestovni teretni promet, uključujući gradsku logistiku, cestovni i željeznički prijevoz putnika i robe te pomorski, riječni i zračni promet.