Odlukom Savjeta Hrvatske narodne banke stopa obvezne pričuve banaka povećava se s 13 na 14 posto. Odluka stupa na snagu 12. listopada, kod obračuna pričuve za rujansko obračunsko razdoblje, priopćeno je iz HNB-a. Ovom mjerom središnja banka povući će iz bankovnog sustava oko 3,1 milijardu kuna (2,6 milijardi u kunskom i 0,5 milijardi u deviznom dijelu obvezne pričuve). Povlačenje viška likvidnosti iz sustava poduzima se radi stabiliziranja tečaja kune prema euru, odnosno ublažavanja deprecijacijskih pritisaka, ističe se u priopćenju HNB-a, uz napomenu da će »središnja banka i nadalje pozorno pratiti zbivanja na novčanom i deviznom tržištu, te po potrebi poduzimati mjere za suzbijanje prekomjernih oscilacija tečaja, neutemeljenih na realnim ekonomskim kretanjima.« 

Bila je ovo očekivana odluka HNB-a, nakon što je dan ranije, u ponedjeljak, intervenirao na deviznom tržištu, prodavši poslovnim bankama 180,5 milijuna eura, kako bi ublažio daljnje potonuće domaće valute kune, čiji je tečaj premašio 7,5 kuna, gdje nije bio zadnjih šest godina. Nakon te intervencije, kuna je na tečajnici malo ojačala prema euru, ali se i dalje zadržala iznad psihološke granice od 7,5 kuna za euro. Povećanje obvezne pričuve znači pak sterilizaciju viška kunske likvidnosti koja je očito imala negativne implikacije po tečaj. 

Iako je riječ o povećanju od tek jedan postotni bod, znakovito je da je, u trenutku kada bi Hrvatskoj svaka kuna plasirana u razvoj dobro došla, središnja banka primorana povećati obveznu pričuvu, što na neki način znači početak ere nove restriktivne politike. To dakle znači i veći regulatorni trošak za banke što bi one opet mogle iskoristiti za povećanje kamatnih stopa ili pak bitno usporavanje tek započetog procesa njihova pada. 

Obvezna rezerva zadnjih je godina permanentno padala, a guverner Rohatinski za tim je instrumentom posegnuo i u jeku krize, kako bi se oslobodila sredstva za koja se očekivalo da će ih banke plasirati u razvoj. To je bilo osmišljeno kao doprinos HNB-a Vladinoj borbi protiv krize i podizanju zemlje iz recesije, međutim, očito višak kunske likvidnosti nije iskorišten na najbolji način jer su banke viškove, umjesto da ih plasiraju u poduzetništvo i razvoj, držale na računima, pravdajući takvu svoju poslovnu politiku nedovoljnom količinom kvalitetnih projekata. Sa strane države pak nisu napravljeni nužni fiskalni rezovi te strukturno preusmjeravanje potrošnje u investicije, te nije napravljen temelj za prijelaz na novi model razvoja. Deprecijacijski pritisci kojima je kuna izložena od globalne krize, a najviše od studenog prošle godine, posljedica su činjenice da devizni priljevi izostaju, dok nagomilane dugove treba vraćati, kao što se još treba i zaduživati za tekuće deficite, pa je potražnja za devizama visoka, što uz kunske viškove na tržištu vrši pritisak na tečaj. Budući da su pak krediti svih sektora u Hrvatskoj većinom vezani uz klauzulu u eurima, poremećaje na tečajnoj listi prije svega utječu na rast kreditnih rata građana, pa je središnja banka prisiljena braniti kunu, no manevar će i tu biti sve manji, ne bude li došlo do promjena u fiskusu. 

Analitičar Splitske banke Zdeslav Šantić smatra da je u domaćem financijskom sustavu bio je evidentan višak likvidnosti, što je potvrđeno i visokom razinom prekonoćnih depozita kod HNB-a na kraju razdoblja održavanja obvezne pričuve te niskim kamatnim stopama na međubankarskom tržištu novca. Također, navodi Šantić, od kraja 2009. godine nije bilo potrebe za održavanjem obratnih repo aukcija, niti za korištenje lombardnih kredita. 

– S obzirom na navedeni višak likvidnosti, eventualno smanjenje likvidnosti povećanjem stope obvezne pričuve na 14 posto ne bi smjelo značajnije generirati pritiske na rast pasivnih i aktivnih kamatnih stopa. Veća je opasnost da bi poskupljenje izvora financiranja banaka na međubankarskom tržištu te rast percepcije rizičnosti za Hrvatsku (rast CDS-ova i spredova na državne obveznice) mogao rezultirati pritiskom na rast cijene zaduživanja svih domaćih sektora, zaključuje Šantić.