S utihnućem turističke sezone, lošinjsko brodogradalište ponovo kreće u puni pogon. Zima je tamošnjim brodograditeljima glavna sezona.

– Nakon redovne ljetne stanke nastavljamo s uobičajenim poslovima na remontima brodova i polako počinjemo popunjavati svoje kapacitete.

Očekujemo da ćemo do kraja godine raditi punim kapacitetom i ispuniti zadane ciljeve, kaže Antony Saganić, direktor malološinjskog škvera koji je dio holdinga Lošinjska plovidba.

Kao i ostale tvrtke u Hrvatskoj, posebice one iz proizvodnih djelatnosti, i u Malom Lošinju muku muče kako doći do novih stručnih i kvalificiranih radnika.

– Sve je manje interesa učenika za škole zanatskih usmjerenja, vrlo je teško pronaći radnike zanatskih struka, usprkos osiguranim primanjima i smještaju.

Trenutno su nam otvoreni natječaji za zapošljavanje petnaestak novih radnika različitih struka kako bismo nadopunili kolektiv i na vrijeme zamijenili one koji skoro odlaze u zasluženu mirovinu, navodi Saganić.

Bez eura kredita

Trenutno je u ovom otočnom brodogradilištu 80 zaposlenih, dok je u stalnim kooperantskim tvrtkama angažirano njih još pedesetak.

Prema Saganićevim riječima, u zimskim mjesecima kada rade punim kapacitetom, u brodogradilištu na dnevnoj bazi radi i po 250 ljudi.

Unatoč kriznim i izazovnim godinama, malološinjsko brodogradilište zadnjih nekoliko godina bilježi rast prihoda i pozitivan saldo.

U prošloj i 2019. godini godišnji prihodi skočili su im iznad devet milijuna eura, uz ostvarenu dobit od 268.000 eura, odnosno 321.000 eura.

Dobar poslovni trend iskazuje im se i u omjeru kratkoročnih obveza i potraživanja. Dug prema dobavljačima na kraju godine bio je dvostruko manji od onog što je brodogradilište potraživalo od svojih kupaca, a zanimljivo je da škver nema ni eura kreditnih obveza.

Saganić objašnjava da ključ njihovih dobrih poslovnih pokazatelja leži prvenstveno u njihovoj fleksibilnosti i sposobnosti brze prilagodbe tržišnim prilikama u smislu pronalaska novih tržišnih niša, ali i timskom radu.

Struktura klijenata u lošinjskom brodogradilištu otprilike je polovina stranih i polovina domaćih, doznajemo od Saganića.

Od inozemnih brodara najzastupljeniji su Talijani i Nijemci, dok od domaćih brodara najviše remonta i popravaka obave za Jadroliniju, a rade i s Jadranskim pomorskim servisom, Brodospasom, Rapskom plovidbom.

Godišnje, kaže direktor, odrade više od pedeset remonta različitih opsega – od onih sitnih popravaka do složenih projekata.

– U posljednje dvije godine odradili smo i neke vrlo neuobičajene projekte koji se kod nas nisu nikad izvodili, kao što je skraćivanje broda u doku ili popravak havariranog glavnog motora koji je po svojim gabaritima bio najveći do sada u našem brodogradilištu, ističe Saganić.

Ceh stoljetne luke

Ovog ljeta prilično se prašine uzvitlalo oko nalaza Instituta za oceanografiju i ribarstvo koji je, prema medijskim napisima, ukazao na ozbiljno onečišćenje uvale Augusta u kojoj stoluje i brodogradilište i trajektna luka. Uzorci sedimenta pokazali su visoke koncentracije opasnih tvari, poput žive, bakra, arsena, olova.

Htjeli smo stoga čuti od Saganića smatraju li se odgovornim za ovu situaciju, ali i što se poduzima u brodogradilištu da se smanji negativan utjecaj na okoliš.

– U uvali Augusta više od stotinu godina prisutan je turizam, dvjesto je godina brodogradnje, a dijelovi luke dugi su niz godina služili i za vojne brodove.

Dakle, tisuće i tisuće brodova je prošlo kroz ovu luku. Postoji i duga povijest gradske kanalizacije koja se ispuštala direktno u luku da bi se tek prije nekoliko godina kanalizacijski ispusti izmjestili izvan luke.

Zato, izolirati nekoga iz te šire slike i špekulirati o eventualnoj odgovornosti vrlo je nepravedno. Analiza sedimenta, koju spominjete, pokazuje da je zagađenja bilo, no ona nikako ne dokazuje da je onečišćenje još uvijek aktivno i prisutno.

Osim toga, moramo imati u vidu i činjenicu da su se ekološke norme mijenjale kroz povijest, nekada nisu bile tako stroge i restriktivne kao što su to danas.

Naše brodogradilište poštuje sve aktualne norme i propise, koristimo materijale i tehnologije koje su u skladu sa svim važećim propisima i na sve moguće načine nastojimo se kretati u smjeru zelene tranzicije, kaže Saganić.

Za razliku od onih koji smatraju da brodogradilište ovog tipa ne može ruku pod ruku s daljnjim razvojem glavne malološinjske luke i tamošnjeg turizma, pa se spominjalo i njegovo izmještanje, Saganić to gleda iz druge prizme.

– Ima mnogo primjera u svijetu gdje djeluju zajedno brodogradilišta, odnosno industrija i turizam. Naravno, takvo što podrazumijeva određenu suradnju svih uključenih strana.

Izmještanje brodogradilišta do sada se nije pojavilo kao opcija. Rekao bih da Brodogradilište pridonosi autentičnosti grada i otoka Lošinja, da ne govorimo koliki obol daje zajednici time što kontinuirano radi cijelu godinu i oduvijek je bio rasadnik tehničkih struka i znanja na našem otoku, smatra Saganić.

S obzirom na to da im 2030. godine istječe koncesija koja obuhvaća oko 26.600 četvornih metara kopnenog i 58.000 četvornih metara morske površine, Saganić je potvrdio kako očekuju produljenje za još barem 20 godina za što su, veli, predali zahtjev i intenzivno rade na investicijama.

Počinje izgradnja solarne elektrane

Za petnaestak, dvadeset dana u malološinjskom brodogradilištu trebali bi početi radovi na izgradnji solarne elektrane koja će, hvale se, biti jedna od najvećih na hrvatskim otocima.

Njezinim završetkom i puštanjem u pogon početkom iduće godine, kako se najavljuje, smanjit će se emisije ugljičnog dioksida, ali i troškovi električne energije, uz povećanje energetske učinkovitosti.

– Solarna elektrana dio je zelene tranzicije brodogradilišta i samo jedan od primjera naše orijentacije prema suvremenim trendovima u industriji, kao i načina na koji nastojimo pozitivno utjecati na okoliš.

Cilj je održivost, a smjer su projekti na kojima se ostvaruje dodana vrijednost, ističe direktor Saganić.