U Republici Hrvatskoj sve je veći broj udruga, organizacija i inicijativa civilnog društva koje se proaktivno uključuju u rješavanje raznih društvenih problema i nejednakosti kojih, nažalost, ima mnogo. Za takve organizacije i njihove inicijative često se koristi pojam »društveno poduzetništvo«.

U svakom društvu postoje tzv. »sive zone« koje često nisu u potpunosti uređene državnom regulativom, poput brige za starije i nemoćne, siromašne, inkluzije marginaliziranih skupina i manjina, zaštite okoliša te organiziranog volonterstva. Upravo u tim sivim zonama stvaraju se prilike za rad društvenih poduzetnika. Društveno poduzetništvo je model poslovanja u kojem se razvijaju, financiraju i primjenjuju rješenja od društvene i kulturne važnosti, očuvanja okoliša, javnog zdravlja i zastupanja socijalne pravednosti. Društveno poduzetništvo stavlja naglasak na različitosti u radu organizacija civilnog društva (OCD-ovi), a u svrhu smanjenja socijalnih različitosti, samozapošljavanja, aktivacije dugotrajno nezaposlenih, osoba s tjelesnim oštećenjima ili posebnim potrebama.

Fleksibilne margine suvremenog društva zahtijevaju da poslovni sektor sve više izlazi iz okvira »financijskih« strategija te pažnju ravnomjerno posvećuje društvenim potrebama, osobito u području zaštite okoliša i postizanju socijalne pravednosti.

Društveni je poduzetnik onaj koji uviđa spomenute socijalne razlike u društvu te u njima traži prostor za vlastito djelovanje. U modelu društvenoga poduzetništva temeljno načelo jest da dobit nije financijska, već društvena korist. U Hrvatskoj je u 2020. godini bilo registrirano 52.000 udruga koje iz vlastite gospodarske djelatnosti ostvaruju 20% ukupnih prihoda. Razvoj djelatnosti takvih subjekata predstavljen je kroz Strategiju razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2015. do 2020. godine. Opći ciljevi Strategije su stvoriti pravni, financijski i institucionalni okvir za razvoj društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj.

Navedena Strategija definira društvenog poduzetnika kao onoga koji u svome radu »ostvaruje ravnotežu društvenih, okolišnih i ekonomskih ciljeva poslovanja«. Društveni poduzetnik u vlastitoj djelatnosti (proizvodnje, prometa roba, pružanja usluga, umjetničkoj djelatnosti) mora ostvarivati povoljan utjecaj na okoliš, pridonijeti unapređenju razvoja lokalne zajednice i društva u cjelini. Financijski kriterij nalaže da društveni poduzetnik u trogodišnjem razdoblju najmanje 25% godišnjeg prihoda ostvaruje iz vlastite djelatnosti te najmanje 75% godišnje dobiti reinvestira u daljnje poslovanje.

U razdoblju od 2015. do 2020. godine osigurano je 300 mil. kn za razvoj društvenog poduzetništva putem raznih državnih mjera, HBOR-a i poslovnih banaka kao i Europskog socijalnog fonda (ESF). Samo u 2018. godini različitim subjektima društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj dodijeljeno je nešto više od 2 milijarde kuna, oko 53% osigurano je pritom iz lokalnih proračuna, dok je ostatak realiziran kroz fondove Europske unije. Upravo ovakva institucionalna potpora potvrđuje važnost društvenog poduzetništva u lokalnoj zajednici. Takvo poduzetništvo predstavlja energiju ključnih aktera civilnog društva u kreiranju nužno potrebnih društvenih promjena.

Njihova važnost je u društvenom aktivizmu jer kroz društveno poduzetništvo imamo priliku graditi društveno tkivo između stvarnih socijalnih potreba i ponekad »strože« državne regulative. U hrvatskom društvu, koje je godinama izloženo djelomičnom zanemarivanju socijalne infrastrukture, ovaj oblik poduzetništva uistinu predstavlja osnovu za jačanje kapaciteta udruga i organizacija civilnog društva. Štoviše, pojedinci koji postaju društveni poduzetnici imaju priliku dati svoj doprinos u borbi protiv siromaštva, bolesti/pandemije i zagađenja okoliša.

Doc. dr. sc. Dejan MILJENOVIĆ