S obzirom na to da inflacija u SAD-u popušta, očekuje se da će američka središnja banka, Federal Reserve, kako bi potakla gospodarski rast, u rujnu početi smanjivati ključne kamatne stope. Prvi rez mogao bi iznositi od 0,25 do 0,5 postotnih bodova, a tržišta vjeruju da neće biti zadnji ove godine.

Europska središnja banka s rezanjem ključnih stopa već je započela u lipnju, pa napravila pauzu, i sada se očekuje da će sa smanjivanjem nastaviti jer je gospodarski rast u eurozoni nizak, a njemačko gospodarstvo opet pada.

No, čini se kao da će Fedu biti lakše odabrati politiku jer je inflacija u eurozoni i dalje veći problem nego u SAD-u. Središnje banke naime u pravilu odlučuju između dva cilja: snižavanje inflacije ili poticanje rasta i zaposlenosti. Ti ciljevi su suprotstavljeni, pa važu što im je prioritet. Mandat ECB-a je niska inflacija, to je njegov glavni cilj.

Geopolitički rizik

Dizanjem kamata donekle ju je prigušio, ali i dalje je prisutna, čak i s potražne strane na koju monetarna politika jedino može djelovati. Što se šoka ponude tiče, on je, s obzirom na geopolitičke rizike, i dalje problem.

No, s obzirom na to da ekonomija stalno »traži dno«, ECB ipak kreće u suprotnom pravcu, režući kamate i okrećući se više rastu. Kako to da je Fed bolje uspio suzbiti inflaciju od Europske središnje banke pa se sada i lakše može posvetiti poticanju gospodarstva, pitamo profesoricu Marijanu Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Ivanov ističe da je Amerika prije svega imala inflaciju potražnje, odnosno kod njih je inflacija od početka bila više monetarni fenomen pa se monetarno mogla i suzbijati.

– Amerika nije imala pravu energetsku krizu za razliku od Europe koja je prošla i još prolazi rizik moguće nestašice energenata čiji je dotok upitniji, neizvjesniji i skuplji. Europa je dakle imala šok ponude i postala ovisna o uvozu iz Amerike koja je nabila cijenu.

I nakon što je glavna energetska kriza prošla, geopolitički rizici i dalje daleko više djeluju na Europu nego Ameriku. Uz to, i klimatske promjene, suše, tuče, poplave, više djeluju na ekonomiju Europe jer je veći urod uništen, slabija je proizvodnja hrane, što diže i cijene hrane.

I na američku ekonomiju klimatske promjene djeluju, no nisu toliko pogođena područja koja se izravno povezuju s proizvodnjom hrane. Dakle, ECB, odnosno monetarna politika, može donekle utjecati na inflaciju potražnje koja dodatno pregrijava cijene, ali inflacija ponude ostaje, uključujući i učinke niže produktivnosti uz istodoban rast plaća, tumači Ivanov.

Iako se čini da glavne opasnosti nisu prošle, štoviše, geopolitička situacija djeluje sve složenije, vlade sada, pa i naša, povlače i dokidaju antikrizne mjere kojima su limitirale cijene energenata. Očekuje li nas dakle teška jesen i novi inflatorni šok?

– Što se tiče ukidanja tih limita, i kad Vlada to učini, neće to imati tako veliki utjecaj na cijene. Ali, kod nas se potrošnja nastavlja jer smo imali ogroman priljev sredstava iz EU fondova, imamo turiste, transfere, a rasle su i plaće, pa su ljudi povećali potrošnju i zaduživanje.

No, generalno gledano, Europa je i dalje u velikom riziku jer se rat iz Ukrajine i Rusije može preliti na Europu koja je dakle najveća žrtva ove situacije i u ekonomskom smislu, dok je između Rusije i Amerike to još političko »pokazivanje mišića«, misli Ivanov.

Vjeruje da će ECB nastaviti spuštati stope i poticati rast jer je on već predugo nizak. Zelena strategija, prelazak na alternativne izvore energije, dobra je jer će smanjiti energetsku ovisnost, no rezultat bi mogla dati tek na dulji rok.

Inflatorna očekivanja

– U Europi situaciju otežava i to što su Europljani više od Amerikanaca skloni ugrađivati inflatorna očekivanja u svoje odluke. Američka ekonomija više reagira na kamatne stope, a Europa na inflaciju, a to djeluje tako da ljudi očekuju da će dodatno rasti cijene pa dodatno povećavaju tekuću potrošnju dok mogu i tako jačaju inflaciju potražnje, a proizvođači podižu cijene, ističe prof. dr. Ivanov.

Jedno vrijeme postojala je i bojazan da će ako ECB krene u rezove ključnih stopa, a Fed ne, doći i do dodatnog jačanja dolara prema euru što bi Europi povećalo uvozne cijene i onda i kroz taj kanal djelovalo na rast inflacije. U tom smislu je za eurozonu bolje da se monetarne politike »usklade«.