Zbog manjka interesa učenika na upisu u srednje škole, ove školske godine neće biti školovanja za armirače, krovopokrivače i izolatere, za mehaničare alatnih strojeva, drvodjeljske tehničare, dok u školu neće niti novi mljekari, šivači odjeće i tekstilci, mlinari i bačvari. Djeca najviše žele u opće gimnazije, nakon toga u ekonomsku školu, dok za navedena strukovna zanimanja ove godine nije bilo interesa ni po pet učenika, koliko je minimalno potrebno za formiranje razreda.

Prekvalifikacija

S druge strane, kažu podaci koje smo dobili od Hrvatske obrtničke komore, prikupljeni na terenu širom Hrvatske, obrtnicima nedostaje čak oko 20.000 radnika. Upravo im nedostaje armirača, za kojeg u ovoj školskoj godini škole neće biti, treba oko 380, tesara 3.200, kao i 2.200 zidara, 250 fasadera, 400 instalatera grijanja i klimatizacije, 200 plinoinstalatera, 250 vodoinstalatera, sto bravara, isto toliko autoelektričara, 80 zavarivača, i tako redom. Obrtnici su iskazali i nedostatak brojnih drugih zanimanja, ali bez brojčane kvantifikacije.

– Situacija se eventualno može popraviti prekvalifikacijom nezaposlenih osoba. Međutim, prekvalifikacija košta, budući da osoba dva puta prolazi proces školovanja. Stoga bismo svi zajedno morali poraditi na popularizaciji tih zanimanja i stipendiranju učenika, kako bismo na taj način pokušali povećati interes, odgovor je Hrvatske obrtničke komore na pitanje o potpuno praznim razredima za armirače, krovopokrivače i druga zanimanja za koja školovanja ove godine neće biti.

Stipendije

Kako ćemo bez školovanih krovopokrivača i izolatera, armirača, na terenu pitamo Zlatka Prosinečkog, vlasnika građevinskog obrta iz Zagreba, inženjera građevine aktivnog u strukovnim udruženjima i komisijama, pa tako i kao predsjednika Komisije za majstorske ispite u građevini.

Nije dovoljno, kaže, na gradilištu nekog samo priučiti poslu, bez podloge koja se dobija u školama.

– Školovanje je izuzetno bitno, jer radnik mora razumjeti zašto, i kako nešto na terenu napraviti. Nažalost, u naše se škole u najmanjoj mjeri upisuju djeca koja zaista žele raditi te poslove, a u većini slučajeva to su djeca koja se upisuju zbog stipendije. Problem je, međutim, što nakon završetka školovanja ne postoji nikakva obaveza učenika da to stipendiranje i odradi. Naš će učenik kroz tri godine školovanja spremati stipendiju sa strane, znam takve primjere, kako bi si nakon mature kupio auto. Njemačka, s druge strane, izdašno stipendira svoje učenike za ova, deficitarna zanimanja, no mladi će šegrt svoju stipendiju od oko 1.400 eura mjesečno tamo poslije morati i odraditi, kaže Prosinečki, kod kojeg se do sada na gradilištima educirao velik broj mladih šegrta.

Majstorski ispit

U Zagreb, navodi on, na majstorski ispit u građevini godišnje izađe 20 do 30 ljudi, no 70 posto njih dođe iz Njemačke, u kojoj rade za nekog ili imaju vlastite obrte, i u kojoj im se priznaje majstorski ispit položen u Hrvatskoj.

– Tko zna dobro raditi, i želi puno raditi, u Njemačkoj će dobro zaraditi, no puno je i onih, prosječnih radnika, koji se vraćaju kući u Hrvatsku jer im se ne isplati za 200, 300 eura više, koliko su u Njemačkoj zarađivali, živjeti odvojeno od obitelji. Nije točno da dobar radnik i u Hrvatskoj ne može dobro zaraditi, jer itekako znam da može, i do devet, deset tisuća kuna neto, zaključuje Prosinečki. Država, napominje, mora riješiti probleme mladih koje deficitarna zanimanja ne zanimaju, ali ih onda i obavezati na rad, kako stipendiranje ne bi otišlo u vjetar.