Ovih su dana mediji obilato izvješćivali o borbi radnika na takozvanim digitalnim platformama koji traže svoja prava od svojih anonimnih poslodavaca.

Udruženi nastup prema poslodavcima u ovoj grani je novost i kao da predstavlja možda i početak nekog novog trenda u kojem zaposleni polako shvaćaju da su zajedno puno jači kada žele ostvariti neke svoje ciljeve.

Ovdje je bila riječ o radnicima koji dosad nisu ni pomišljali na bilo kakav oblik zajedničkog nastupa, a kamoli na sindikalno udruživanje.

Oni baš i nemaju previše prava u odnosu na sve one koji u Hrvatskoj rade, a koji su pokriveni kolektivnim ugovorima. Pred nama su prvomajski praznici, kada se sindikalne teme jednom godišnje vraćaju u opticaj iako mnogi smatraju da je vrijeme organiziranog rada i kolektivnog pregovaranja iza nas.

Da će svi oni koji će raditi u sljedećim desetljećima morati brinuti sami za sebe, a da im kolege radnici neće biti suradnici u kolektivnoj borbi za njihova prava, već prije suparnici za sve manje sigurnih i dobrih poslova.

S tim se ne slaže jedan od veterana sindikalne scene u Hrvatskoj, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

Ubrzane promjene

– Sindikalna borba itekako ima smisla. Ona nije besmislena ni u sustavu rada u kojem se upotrebljavaju nove tehnologije. U predstojećem razdoblju u svijetu rada će se sve više koristiti umjetna inteligencija.

Puno toga se automatizira. Roboti ulaze u sustav. Stručnjaci procjenjuju da će vrlo brzo radnici u sustavu rada biti u kolaboraciji s robovima.

To više neće biti samo ono što smo viđali u početku robotizacije, da na primjer u autoindustriji imamo radnike u jednom dijelu proizvodnog procesa, a na drugom imamo nekakvu robotsku ruku.

Sve će više radnici i roboti dijeliti zajednički prostor. I tu će se kod radnika pojaviti neka vrsta stresa uzrokovana time da se nalaze u istom prostoru s nečim što nije čovjek.

Mijenja se sve više i mjesto rada, uvodi se rad na daljinu, povremeni i privremeni poslovi. Sve to skupa na neki način sindikate gura u neki drugi plan, u situaciju da će se teže dolaziti do samih radnika, smatra Sever.

Situacija se u svijetu rada u posljednje vrijeme ubrzano mijenja, te se cijelo društvo nalazi u problemu kako se najbolje prilagoditi novim uvjetima.

Sada se nalazimo u situaciji da sve češće dolaze upozorenja da je problem i u tome da današnje mlade generacije ne poznaju sustav rada kakav su poznavali njihovi roditelji, djedovi i bake.

– Oni su radili stabilne i dugotrajne poslove na jednom mjestu, gdje se događalo da su radili na istom mjestu od početka pa do odlaska u mirovinu. Sada sve više ljudi mijenja poslove.

Nekada je bila sramota, gledalo se s podozrenjem na nekog kome je pisalo u radnoj knjižici, koje sada ni nema, da je promijenio četiri ili pet poslodavaca.

Međutim, danas je normalno da mlade generacije mijenjaju poslodavce. Oni znaju čak i više sebe cijeniti kao radnike i jednostavno ne žele trpjeti neke stvari. Postavljaju se drukčije, što je i dobro, smatra Sever.

Danas radnici često ugovore o radu sklapaju putem interneta. Neki nisu nikada ni vidjeli svog poslodavca za kojeg rade. Često ne znaju ni svoje kolege s posla. Oni rade za istog poslodavca, ali se međusobno ni ne vide.

– Takvih poslova još uvijek nema puno, ali jasno je da će oni zauzimati sve više mjesta. Ljudi su izolirani, samo za sebe. Situacija je donekle slična vremenima prije nego što su se radnici počeli udruživati, kada su ljudi također bili ostavljeni sami sebi.

Ali su onda procijenili da im ipak treba nekakvo udruživanje kako bi se mogli zajednički okrenuti prema poslodavcu. Shvatili su da mogu tražiti više kada su zajedno nego kada nastupaju kao pojedinci, smatra Sever.

Međutim, čini se da baš i nije sve tako crno u budućem svijetu rada.

Podjela dobiti

– Postoje teoretičari rada koji govore da bi u ovom novom sustavu rada moglo doći do blaže podjele između poslodavaca na jednoj i radnika na drugoj strani.

Da će radnici možda i više sudjelovati u toj podjeli dobiti. Drugi govore o tome da će se takav povlašteni položaj odnositi samo na vrhunske stručnjake.

Posebno na one u informacijsko-komunikacijskim tehnologijama. Ili na vrhunske stručnjake u područjima robotike, stvaranja umjetne inteligencije i slično.

Da će potražnja za njima biti toliko velika kao što je danas slučaj s nogometašima. Da će kao što danas nogometne zvijezde ili pjevači imaju svoje menadžere, tako će i njihovi s poslodavcima pregovarati njihove transfere.

Recimo, koliko se obeštećenje treba platiti poslodavcu da bi radnik otišao od njega i mogao prijeći drugom, smatra Sever.

Međutim, ovdje je kvaka da će ovi novi uvjeti vrijediti samo za dio poslodavaca i radnika, dok će većina ipak ostati u starim, dobro poznatim odnosima.

– Tu se, naravno, radi samo o dijelu poslodavaca i radnika. U cjelini gledamo, trebat će se i dalje puno boriti za to da se radnicima osigura dostojno radno vrijeme.

Nije normalno ono u što nas danas uvjeravaju da je normalno – raditi po cijele dane. Nije normalno raditi po cijele dane. Ljudi mogu individualno puno ispregovarati.

Međutim, tanka je linija od toga da neki zaista mogu individualno ispregovarati za sebe, ali da se potom nađu u situaciji da im se jednog dana dogodi da su u problemu, a da više nema nekakvog sindikata koji bi im bio oslonac, smatra Sever.

Dodaje da je problem ovdje i to da su ljudi danas odgajani u sustavu obrazovanja koji ne stavlja nikakav naglasak na društvenu solidarnost.

– Odgajaju se da budu sami sebi dovoljni. Time se ti budući radnici izvrgavaju ozbiljnoj opasnosti. Zbog toga mislim da će sindikati morati doživjeti transformaciju kako bi se prilagodili ovim novim trendovima.

Ali već se i danas pokazuje da su oni itekako nužni. Iako ljudi još uvijek pomišljaju da će moći sami, ali i oni moraju biti svjesni da jedino udruženim snagama mogu nešto napraviti.

To će ih ipak tjerati da se iz tog individualizma počnu vraćati kolektivnom duhu. Naravno, ne u onom smislu kakav je bio u vrijeme komunizma, nego onom kolektivnom duhu, gdje će svi zajedno pronalaziti načine kako pregovarati sa sve moćnijim multinacionalnim korporacijama koje sve više gospodare svijetom, smatra Sever.

On smatra da će vrijeme koje dolazi sigurno tražiti preslagivanje sindikata, ali i njihovu važnu ulogu.

– Stoga treba nešto napraviti da se sindikate pripusti u sustav obrazovanja. Mladim se ljudima treba govoriti o važnosti udruživanja.

Danas imamo situaciju da se u školama podučava samo o poduzetništvu. Osim toga u Hrvatskoj ljudi još uvijek nisu svjesni da neke benefite imaju zbog sindikata, već misle da su im oni samo tako pripali. Nisu svjesni da ni pola toga ne bi dobili da sindikati nisu prije toga kolektivno pregovarali, smatra Sever.