Foto Ivica Tomić
Rat je pomutio unosne poslove gradnje plinskih spremnika
povezane vijesti
- Pandora Papers otkrili stvarne vlasnike lošinjske Jadranke, evo kako su prebacivali milijune
- Trgovački sud u Pazinu prihvatio zakašnjelu uplatu kupovnine, Rektor LNG ipak preuzeo bivšu Uljanikovu tvornicu
- Zakomplicirala se prodaja Uljanikove tvornice: Milijunska kupovnina uplaćena, ali van – sudskog roka
Još prije deset godina priča s gradnjom manjih LNG spremnika šuljala se oko propalog trećemajskog TIBO-a u Matuljima, a prije nekoliko godina preselila se i nastanila u vodnjanskim pogonima bivše Uljanikove tvornice Proizvodnja opreme.
Planovi i jedne i druge tvrtke, koje imaju zajednički korijen u nazivu, Rektor d.o.o i Rektor LNG d.o.o, koji danas stoluje u Vodnjanu, bili su vrlo ambiciozni, uključivali su na tisuće LNG spremnika, odnosno zasebnih kontejnera za skladištenje transport LNG-a, poslove koji su se mjerili u stotinama milijuna eura.
U slučaju TIBO-a sve je propalo u začetku, u Vodnjanu je proizvodnja krenula prije nekoliko godina prema projektu za ruske kupce. Dostupne informacije upućuju da se dosad proizvelo stotinjak kriogenih LNG kontejnera, neovisnih jedinica kapaciteta 35 kubičnih metara u kojima se, kako navode iz Rektor LNG-a, ukapljeni prirodni plin može skladištiti ili prevoziti cestom, željeznicom ili brodom za prijevoz kontejnera.
Međutim, glavnina proizvedenih LNG kontejnera, stoji na lageru tvrtke zbog, kako se objašnjava, posljedica rusko-ukrajinskog rata.
Deblokirani računi
Zbog blokade dulje od 120 dana, Rektor LNG, njegovi vlasnici, uprava i radnici našli su se u poziciji da je Fina, postupajući po službenoj dužnosti, krajem srpnja ove godine Trgovačkom sudu u Pazinu podnijela zahtjev za pokretanjem stečajnog postupka za Rektor LNG. U tom trenutku nepodmirene obveze iznosile su 1,27 milijuna eura.
Iz zadnjeg javno objavljenog izvješća ove tvrtke, vidljivo je da je krajem prošle godine u Rektoru LNG bilo zaposleno 76 radnika, da se očekivana prodaja LNG kontejnera sa zaliha u prvom kvartalu ove godine nije dogodila, što je rezultiralo blokadom računa koju su izvršili dobavljači krajem 28. ožujka ove godine i poteškoćama s isplatom radničkih plaća.
Nakon što je pitanje vodnjanske tvornice Rektora LNG službeno dospjelo do pazinskog Trgovačkog suda, na kojem je početkom listopada zakazalo prvo ročište, početkom ovog tjedna postupak je obustavljen jer su računi Rektora LNG u međuvremenu deblokirani.
Da su uspjeli doći do novca kojim su namirili dugove zbog kojih su računi tvrtke bili pod ovrhama svih proteklih mjeseci, potvrdio nam je i Josip Peranić iz Selca, koji se vodi kao manjinski suosnivač, 4 posto, a ujedno i direktor tvrtke Rektor LNG.
Prema njegovim navodima, razgovori s potencijalnim i budućim kupcima njhovih proizvoda urodili su plodom, ali o detaljima deblokade računa nije htio govoriti.
Dodao je samo da očekuje da će se u narednih dvadesetak dana radnici u vodnjanskim pogonima sukcesivno vraćati na posao, a u kojem broju poručio je da je o tome još prerano govoriti.
S obzirom na slabu potražnju za kriogenim LNG kontejnerima, koji im stoje »na lageru«, pojasnio je da se proizvodna lepeza njihove tvornice u Vodnjanu, osim za LNG, širi i na tankove za prijevoz sirove nafte, benzina te druge vrste tankova za gospodarstvo.
Josip Peranić bio je svojevremeno član uprave tvrtke Rektor, s kojom je zadnja uprava TIBO-a, prije potpunog kraha ovog izdvojenog trećemajskog pogona, potpisala suspektni ugovor koji je u to vrijeme podigao podosta prašine u javnosti.
Rektor d.o.o., podsjetimo, imao je sjedište u Ribarskoj 4 u Rijeci, a iz sudskog registra brisan je u ljeto 2019. godine. Kao osnivači vodili su se Sebastian Peranić iz Selca, Josip Dudić iz Rijeke i Velibor Zjačić iz Kastva.
Tvrtka Rektor LNG zapravo je izrasla iz jedne druge, one u vlasništvu Puljanina Marina Linardona, svojevremeno jednog od šefova u Uljaniku i Brodogradilištu Kraljevica. Tvrtka Linardon osnovana je još 2004. godine, a naziv mijenja u ljeto 2019. godine, kada u tvrtku ulazi i Josip Peranić.
Promjene vlasništva
Nekretnine i dio pokretne imovine bivše Uljanikove tvornice u Vodnjanu, koja obuhvaća oko 73.000 četvornih metara zemljišta, s pripadajućim proizvodnim halama, prodale su se u stečajnom postupku.
Na drugoj elektroničkoj dražbi u prosincu 2020. godine kao kupac pojavio se Rektor LNG koji je ponudio iznos od 69,6 milijuna kuna. Nekako istovremeno s uplatom tog nemalog novca, a u medijima se nagađalo da je riječ o ruskom kapitalu, u vlasništvu Rektora LNG dolazi do promjene, izlazi Linardon koji je danas prokurist u tvrtki, a kao većinski osnivač pojavljuje se naprije ciparski, a potom nizozemski investicijski fond Z01 Investments.
Peranić ostaje u suvlasništvu Rektora LNG u manjem dijelu, a tvrtka LNG dobiva Nadzorni odbor na čelu s Nikolom Perenčevićem, sinom jednog od najimućnijih Hrvata Mihajla Perenčevića, koji je svoj biznis razgranao od Rusije do Los Angelesa.
U Rusiji je, s kompanijom Velesstroy, odrađivao velike i unosne poslove s državom, a u Hrvatskoj se njegovo ime najviše povezivalo uz kupnju lošinjske »Jadranke«. Mihajla Perenčevića, podsjetimo, britanska je vlada prije dvije godine uvrstila na listu sankcija.
Uz Perenčevića mlađeg, u NO-u Rektora LNG je i Marko Lukičić, bivši član uprave »Jadranke«, a danas zamjenik predsjednika NO-a ove lošinjske tvrtke te Denis Glavačević iz Rijeke.
U proljeće ove godine, Nikola Perenčević imenovan je predsjednikom uprave u tvrtki Jadranka turizam, pod kojim djeluje šest hotela i desetak restorana te vile i apartmani smješteni na najatraktivnijim lokacijama otoka Lošinja.
Izvještaj o poslovanju s gubitkom
Iz izvještaja o poslovanju Rektora LNG vidljivo je da ova tvrtka zadnje dvije godine posluje s gubitkom. Prošle godine iskazan je minus od 928 tisuća eura dok je prethodna godina bila zaključena s gubitkom od 1,2 milijuna eura.
Ukupni prihodi sa 160.000 eura lani su se popeli na nešto malo iznad milijun eura. Uz iskazanu kratkotrajnu imovinu u iznosu od 15,6 milijuna eura, kratkoročne obveze s krajem prošle godine bile su 6,5 milijuna eura, od čega se glavnina odnosila na dug prema dobavljačima, gotovo 6 milijuna eura.
Dugoročne obveze tvrtke krajem prošle godine dosegle su iznos od gotovo 29,5 milijuna eura, a daleko najveći dio toga otpada na primljene zajmove i depozite dok su obveze prema bankama i drugim financijskim institucijama u toj ukupnoj svoti iznosile svega 5 milijuna eura.