Prof. dr. sc. Mile Pavlić, istaknuti sveučilišni profesor, iako u mirovini, ne miruje.

Uz sveučilišnu karijeru uspješan je ICT gospodarstvenik, čija tvrtka RIS već više od tri desetljeća uspješno plovi u nemirnim i nepredvidivim globalnim informatičkim vodama. Kada je primao nagradu Zlatnu kunu za životno djelo, rekao je da su u informatici najbitniji – ljudi.

– Osobno smatram da je jedini pravi uspjeh svakog menadžera znati prepoznati i izabrati dobre i kvalitetne ljude. Zato je za menadžera važnija emocionalna inteligencija nego neko tehničko znanje, poručio je Pavlić s kojim smo razgovarali o obrazovanju informatičkih kadrova u Hrvatskoj, kao i hoće li ih biti dovoljno.

Mlada struka

Kakva je danas situacija s informatičkim kadrovima u Hrvatskoj i na Kvarneru?

– Danas se informatika uči na desetak fakulteta i veleučilišta, što je sasvim dovoljno. Mladi danas mogu birati gdje studirati i odabrati jedan od više smjerova. U moje vrijeme studiranja nije bilo ni jednog fakulteta za informatiku u Rijeci. Bio je samo jedan kolegij iz informatike, mali prozor za pogled u svijet kompjutora, mali, ali dovoljan za usmjerenje prema informatici.

U ovoj još uvijek mladoj struci inovacije su brojne i svaki nastavni plan i program brzo zastari. Mislim da je i situacija na Kvarneru dobra, par stotina studenata godišnje upisuje i informatiku koja se uči na Fakultetu za informatiku i digitalnu tehnologiju, na Veleučilištu i na Tehničkom fakultetu, a na drugim fakultetima imaju po neki kolegij iz odabranih tema. Dovoljan je to broj za daljnji rast gospodarstva i ove djelatnosti.

Prati li obrazovni program trendove u razvoju tehnologije?

– Obrazovni program ne prati trendove u razvoju tehnologije, to je nemoguće. Toga nema ni u medicini. Ono što se danas u informatičkoj tehnologiji otkriva to najprije dospije u gospodarstvo, a potom na sveučilišta. Zato je dobro da studenti volontiraju po informatičkim tvrtkama.

Cijelu jednu godinu studija trebali bi provesti u gospodarstvu, u timovima za razvoj softvera, na raznim projektima, polagati tečajeve koje inače moraju položiti zaposlenici, i te im ispite priznati na fakultetu kao kolegije.

Besmisleni su neki kolegiji na fakultetima koji nemaju veze s praksom. Učiti nešto specijalizirano stotinu studenata, da bi jedan od stotinu to odabrao kao svoj smjer daljnjeg istraživanja, razbacivanje je resursa društva kao cjeline.

Naprosto nije moguće studente sve naučiti pa ih treba usmjeravati prema samoučenju i priznavati programe koje su sami savladali. Gotovo svi studenti, koji se nakon fakulteta zaposle u informatičkoj firmi počinju ponovo učiti procese i tehnologiju proizvodnje softvera alatima i metodama u firmi u kojoj se zaposle.

Kad bi proveli godinu dana studija u toj firmi, to bi bilo korisno za sve, i za studente, i za fakultet i za društvo. Studenti bi mogli imati osiguran posao i mogli započeti odmah s korisnim radom.

Nova zanimanja

Koja su informatička zanimanja budućnosti?

– Teško je to reći, u svakom slučaju programiranje je osnovica mnogih specijalizacija, a sve više se zanimanja otvara na polju primjene nekog od specijaliziranih alata. Uzmite samo činjenicu da u gospodarstvu i državnim institucijama, gotovo svi djelatnici koriste specijalizirane aplikacije za svoj posao.

Većina tih softverskih rješenja je zastarila iako su prepisani prije desetak godina. Treba ih ponovo prepisivati u nove programske alate. To je ogroman posao za buduće informatičare. Svi sustavi su informatizirani, ali sustavi se stalno mijenjaju te softver koji je u taj sustav ugrađen također treba stalno mijenjati.

Pored programiranja važna je podrška korisnicima aplikacija. Kad na nekom šalteru prestane raditi aplikacija, stvara se red, bez korisničke podrške nastaje kaos. To su informatički kadrovi koji su eksperti u poznavanju aplikacija, ali i u poznavanju poslovnih procesa. Oni rješavaju probleme i povezuju programere s korisnicima. Pojavom umjetne inteligencije istražuju se mogućnosti primjene tih algoritama i otvaraju se nova zanimanja.

Što biste kao profesor i gospodarstvenik poručili mladima koji se spremaju ili se odluče za djelatnost u ICT industriji?

– Prvo bih preporučio profesorima informatike da se povežu s gospodarstvom i rade na zajedničkim projektima. Mladima bih preporučio studiranje informatike ako im se to sviđa, provest će pet godina života u radosti i druženju s istomišljenicima. Ali postoji i drugi dobar put u informatici.

Mladim programerima koji su prije studija savladali programske jezike i napisali pokoju aplikaciju, koji imaju strast za stvaranjem programskih proizvoda, bih preporučio da ne studiraju i ne gube vrijeme, nego se uposle u softverskoj industriji i nakon pet godina postanu profesionalci traženi od svih informatičkih firmi ili još bolje – pokrenu vlastiti posao i obogate se na informatici, jer nema bolje struke za taj cilj.

Za samu informatičku djelatnost u gospodarstvu, studij je nepotreban, nitko vas ne pita što si završio, već što možeš napraviti.